Žabljak
Pretežno vedro
10.5 °C
Pljevlja
Vedro
10.9 °C
Herceg Novi
Vedro
19.1 °C
Nikšić
Vedro
13.7 °C
Cetinje
Vedro
25.7 °C
Bar
Vedro
19.6 °C
Podgorica
Vedro
20.7 °C
Ulcinj
Vedro
18.4 °C
Kolašin
Vedro
11.3 °C

Izoštreno

PROMAŠENA KARIJERA (4) 08. 07. 2019. 11:34   >>  11:34 7

PROMAŠENA KARIJERA (4)

B. Vojičić: Kako baba Janica kaže

Više od igre, manje od pameti. (Monitor,1998)

Devet godina nakon osvajanja vlasti, Momir Bulatović se vratio na stepenice, ispred republičkog parlamenta, gdje je i zasijala njegova zvijezda. Traži da se poništi pobjeda novoizabranog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Samo, više na stepenicama nema starih prijatelja. I pored Predraga i Pavla Bulatovića, Srđe Božovića, Zorana Žižića i novog saveznika Momira Vojvodića, bivši predsjednik Crne Gore djeluje nekako usamljeno. U Crnoj Gori ne sija više starim sjajem aura Slobodana Miloševića, njegovog jedinog prirodnog saveznika.

Krug se pred Skupštinom zatvara. Bulatović pokušava da liči na onog mladog momka koji je 1989.godine ostvario svoju prvu političku pobjedu, a Crnoj Gori donio najveći poraz.

Skinuo je predsjedničku kravatu i navukao opet rolku, najavljujući time namjeru da obnovi gerilski rad. Ali, to više nije ni onaj Momir ni ono vrijeme. Uostalom, odavno Momir više ne vozi "ladu" staru 12 godina, a žena mu ne pravi minuse na tekućem računu, niti živi od asistenske plate u skromnom stanu.

Odavno više ne obećava, kao kad je preuzimao vlast, da ga niko neće vidjeti u mercedesu, da neće “pristati na neku političku funkciju”, a odnosno da hoće, “ali samo na onu koja neće zahtijevati politički angažman”...Momir Bulatović je zaista bio u pravu:politika je đavolja rabota. To je rano shvatio. A, evo, zahvaljujući njemu - od Dubrovnika do ovih dana - i mi.

“Za početak imamo dovoljno volje, snage i zanja. Potrebno je još samo da vi napustite politiku scenu”-izgovorio je, prije deset godina, svoju čuvenu frazu i čarobnu formulu za izlazak Crne Gore iz krize. Glumeći hrabrost sve je to skresao u brk tadašnjem republičkom partijskom rukovodstvu, pošto ga je trethodno baba Janica - poslije žene, oca i majke - ohrabrila riječima: “Ako, sine, vjeruješ u to, neka ti je sa srećom, pa reci kako misliš”. I, prelomilo se!

A tih “istorijskih dana”, kada su u Titogradu “srpski Spartanci”klicali “Slobo, slobodo”, lakonski je saopštio rješenje: “Oni koji su zemlju doveli u krizu, ne mogu nas iz nje izvući i treba da odu”. A zatim:”Mi odavno ne vjerujemo vama koji ste nas vodili i dovde doveli. Pogotovo ne vjerujemo vama koji sa distance upravljale Crnom Gorom,vama čija djeca ne dijele sudbinu crnogorskoih mališana i vama koji ispunjenje životnog cilja vidite van granica Crne Gore. Zbog svega toga najmanja cijena koju vam narod, više nego blagonaklono određuje, jest odlazak sa političke scene”.

Tako je govorio Bulatović. Kasno je, međutim, shvatio da se to danas odnosi upravo na njega. Od dolaska na vlast sve čini na utemeljenju “nove razvojne filozofije” i vlastitih zasluga. Ali, u trenucima kada je svodio račune sam sa sobom, kao, recimo, kada je pisao
Ispovijest krunisanu knjigom “Manje od igre - više od života”, Momir nikada nije objasnio kako je, baš on, koji je oktobarske mitinge pratio posredstvom TV ekrana, izabran u januarz - za vođu, a ne dr Ljubiša Stanković. Za Bulatovića, znamo, godine počinju januarom. A, kako vidimo, i završavaju se.

Zanimljivo:dan je i tada, kao i ovog januara, bio sunčan, vrijeme kao stvoreno za miting! Iako je glumio hrabrost, baš kao i sada, Bulatović se prije devet godina, bio silno uplašio. U januaru 1989. Bojao se. “Bio sam prividno miran”, naknadno je otkrio, ali tek kada je učvrstio vlast.”Iskreno rečeno, znam da je moja prva reakcija bila želja da pobjegnem, odmah i daleko od svega”. Bio se, čak, pomirio sa sudbinom:”Neposredno prije izlaska iz zgrade nazvao sam suprugu i uvjerio se da su ona i djeca dobro”. “Kada me je zapitala kada se vraćam, rekao sam joj da poljubi djecu i da ne znam da li ću se uopšte vratiti”. Prava melodrama! O hrabrom držanju ovih januarskih dana, saznaćemo u nekoj drugoj Bulatovićevoj ispovijesti.

Momir Bulatović je vlast bukvalno shvatio.Postavljanjem Pavla Bulatovića na mjesto ministra policije počeo je da uništava stare policijske dosijee i da formira nove. Služio se svime i svačime da bi diskreditovao konkurente, opirao se naraslim zahtjevima za demokratizacijom političkog života i uvođenje višepartizma. Uostalom, nije bez neke prva opoziciona Demokratska partija registrovana tih dana u Mostaru, jer to nije bilo moguće u Crnoj Gori. O kakvoj se vlasti radi najbolje svjedoči lično Bulatović. On je u svojoj knjizi napisao da je u svom stolu držao dosijee opozicionih lidera koje mu je formirala uticajna politička policija. “Za gotovo sve njih smo imali potpuna saznanja i brojne dokaze kojima smo ih mogli apsolutno diskredivoti u javnosti”, potvrdio je. I to su ne jednom učinili proteklih sedam godina!

“Međutim, to smo izbjegavali sve do posljednjih dana izborne kampanje,kada je često znala biti prevršena svaka mjera i to bez obzira na stranku. Uključujući i našu, naravno. Ali, da smo tada, na primjer, za lidera jedne i danas veoma bučne partije objelodanili dijagnozu zbog koje nije služio vojsku (radi se o mentalnom poremećaju) to bi svakako značilo njegovu definitivnu političku propast. No, s druge strane, to bi moglo biti shvaćeno kao naš obračun ne samo sa određenim pojedincima, već sa opozicionim političkim snagama u cjelini”, naknadno je Bulatović povjerio javnosti svoje muke. Međutim, te dileme nijesu imali tih dana neki njegovi najbliži saradnici, pa su pojedinosti iz policijskih dosijea pojedinih lidera objelodanjene.

Bulatović je osjetio na vlastitoj koži, u nekim drugim vremenima, pogubni uticaj beogradskih državnih medija. Zato se poslije propalog solo istupa u Hagu, žalio na Srbiju kao realan centar političke moći koji dan-danas oblikuje svijest građana Crne gore. Tada je Bulatović kazao: “Znate, ako, recimo, jedna ‘Politika’ napiše da je Momir Bulatović izdajnik i prenese da je to neko rekao, vi to ne možete da demantujete u ‘Pobjedi’, jer je medijska zastupljenost te istine, ili ‘istine’, sasvim različita i drugačija.To je realna politička moć(“Borba”, 10.februar 1992).

Sada je ta realna Miloševićeva politička moć u službi Momira Bulatovića, ali,ipak, i to mu je bilo malo, pa su njegove pristaše u Kolašinu spaljivale “Pobjedu” i razbijale televizor. A kako i ne bi, kad Bulatović javno izjavljuje da kad gleda TV Crne Gore ima želju da razbije TV aparat. Ali, da nema namjeru da ide u nasilno osvajanje Televizije. Principijelno. Valjda je napokon shvatio kakav je proteklih sedam godina bio učinak Emila Labudovića, njegovog glasnogovornika.

Bulatovićeva vladavina biće upamćena po njegovim čudesnim vratolomijama u vezi sa crnogorskim nacionalnim pitanjem. Jednom je rekao da o crnogorskoj naciji misli isto što i pjesnik Matija Bećković, drugi put da je Bećković samo dobar pjesnik.Bilo je to poslije Bećkovićeve izjave na titogradskom mitingu Narodne stranke:”Crnogorska nacija je rođena poslije mene, a nadam se da će umrijeti prije mene”. A onda je lansirao krilaticu o crnogorskom imenu a srpskom prezimenu, što je, kako reče,čuo ne od babe, već od - đeda. Odan “čvrstom” jugoslovenstvu, Bulatović je pokazao i živu aktivnost da se podvuče pod armijski kišobran, koji ga je iznevjerio ovih dana. Nije nepoznato da je Momir, inače sin penzioniranog potpukovnika i rezervni oficir, učestvovao u svim fazama formiranja SK-Pokret za JUgoslaviju na tajnim sastancima na Topčideru u društvu penzionisanih generala.

Devet godina poslije: kada je Crna Gora zarad političkog savezništva sa Slobodanom Miloševićem u njegovim memorandumskim snovima, prvo uvučena u rat a potom i u “zajedničku državu” i izložena totalnoj izolaciji, Bulatović umjesto da shvati da je sazrelo vrijeme da napusti političku scenu, opet nudi spasonosnu formulu: “Jugoslavija bez alternative”. A to znači ništa drugo do slom Crne Gore!

Hroničari su sačinili podsjetnik o težini riječi i valjanosti Bulatovićeve istine:

Bulatović je u Hagu potpisao crnogorsku samostalnost, ali po povratku u zemlju negirao je svoj paraf;

Iz Dejtona je poručio da će razočarati sve one koji misle da je Prevlaka izgubljena, a danas tvrdi da je Prevlaka - teritorijalni problem;

Na Čakoru govori o svijetlim tradicijama NOR-a, a u Beoranama zbori da je četnička stranka vojvode Šešelja - patriotska;

Do juče je veličao Đukanovića kao “čarobnjaka”, podizao tužbe protiv lidera opozicije, a danasĐukanovića naziva kriminalcem;

On je prvi čovjek Savjeta za zaštitu nacionalnih manjina, a u izbornoj kampanji parlamentarne stranke Muslimana i Albanaca naziva stranim ekspoziturama Izetbegovića i Rugove;

Bulatović sa Šešeljom brani jugoslovensku federaciju, a vojvoda otvoreno najavljuje kraj federalizma i unitarnu državu;

Pred Gelbardom, američkim izaslanikom,priznaje rezultate predsjedničkih izbora, a pred ostrašćenom masom traži poništenje Đukanovićeve pobjede. I kako kaže Bulatović - neka bude, neka traje ISTINA.

(16.januar 1998 - Monitor)

 

Komentari 7

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo