Žabljak
Umjereno oblačno
15.6 °C
Pljevlja
Vedro
20.9 °C
Herceg Novi
Vedro
24.2 °C
Nikšić
Vedro
20.9 °C
Cetinje
Vedro
30.0 °C
Bar
Vedro
23.6 °C
Podgorica
Vedro
25.1 °C
Ulcinj
Vedro
22.7 °C
Kolašin
Vedro
15.9 °C

Izoštreno

[ Objavila: M.M ]

PROMAŠENA KARIJERA (3) 07. 07. 2019. 11:35   >>  11:36 19

PROMAŠENA KARIJERA (3)

B.Vojičić: U kraljevskom sjedlu

Izborom Momira Bulatovića za nominalnog šefa Crne Gore moraće se razdvojiti legendarni tandem: Milo-Momir, poznat u narodu iz milja pod zajedničkim imenom “Milomir”, piše “Monitor”,1990.

 

Tridesetčetvorogodišnji asistent na titogradskom Ekonomskom fakultetu, lider crnogorskih komunista koji su “od strane partije zadržali samo ime” i sve privilegije, magistar Momir Bulatović, već u drugom pokušaju, domogao se predsjedničkog trona, voljom naroda! I to u trenutku kada je njegov prethodnik - predsjednik “izmišljenog naroda” dr Branko Kostić - učinio sve da “kraljevske pozicije” prizemi na najniže grane. U trci u kojoj i nije bilo bržega, jer Bulatović i nije imao ravnopravne protivkandidate (jedan je već bio poprilično kompromitovan u javnosti svojim čestim mijenjanjima, drugi je svojom neodlučnošću sam sebe dezavuisao), magistar je ubjedljivo pobijedio dva doktora i obezbijedio oiziciju “prvog među jednakima” sa koje će, uz sav legimitet, biti u mogućnosti da dokaže da on zna kako. Dok se ne pojavi neko ko će reći: “Za početak imamo dovoljno volje, snage i znanja; potrebno je još samo da vi napustite političku scenu”, to jest, ponoviti njegovu čarobnu formulu za izlazak Crne Gore iz krize.

Momir Bulatović je, u stvari,samo sebe iznajmio politici, jer kako je u jednom TV predstavljanju rekao, njega “negdje polovina doktorata čeka”. U politiku je ušao na velika vrata, tačno prije dvije godine, na decembarskoj sjednici dva Predsjedništva (CK SK Crne Gore i UK SK), pošto je široki društveni pokret predvođen crnogorskom omladinskom organizacijom sa dr Ljubišom Stankovićem na čelu (da Šolevića ne pominjemo!)učinio svoje. Tada je pokazao neviđenu hrabrost kada je kao novopečeni partijski sekretar UK i asistent tadašnjem partijskom rukovodstvu republike, koje je ovim sastankom nastojalo da izgladi nesuglasice, skresao u brk:”Potrebno je još samo da vi napustite političku scenu”.

Zahvaljujući takvom - političkom debiju, Bulatović je danas prva violina republike.”Umjesto uobičajenim penjanjem hijerarhijskim ljestvicama moći i kadrovanja, stigao je obrnutim putem njenim obaranjem i definitivnim rješenjem. Time je postao jedan od onih rijetkih moćnika kojima se politička invencija, kroz rizik što su ga uložili u obaranje bivšeg rukovodstva, za veoma kratko vrijeme vratilo izuzetno veliku dobit i političku kamatu”, primjećuje dobar znalac ovdašnjih prilika.

Samo mjesec kasnije, bio je u rijetkoj prilici da, kao član Organizacionog odbora januarskog mitinga, stanovništvu obnaroduje - pobjedu, a odgovornost za sudbinu zemlje -uzme u svoje ruke. Od tog trenutka sve čini na utemeljenju i promociji koncepta “nove razvojne filozofije” i vlastitih zasluga. Počela su da pristižu i priznanja za naučni rad - dobio je visoku republičku nagradu Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.Tako je ovaj novopečeni narodni pastir potvrdio svoju sudbinsku vezanost za nauku, dajući na znanje da će zadržati lični dohodak asistenta na Ekonomskom fakultetu. To mu se ubrzo osvetilo, jer kako je objelodanio nedavno, sve se odrazilo na porodični budžet - supruga je na tekućem računu ušla u minus - pa je odlučio da prihvati, mada teška srca, platu šefa partije.

Plodovi nove politike ubrzo su počeli da se ostvaruju. Uz novi reformisani Savez komunista, partiju demokratske evropske ljevice i još snažniju diferencijaciju od bivše politike i mnoštva drugih neprijatelja, takav SK “očišćen” je od više hiljada Barana, plus nešto Cetinjana i Bjelopoljaca kao i relativno brojne inteligencije. Čudno je da je Bulatović zajedno sa svojim saradnicima poveo žestok krstaški rat protiv “stare politike” i onda kada ona više nije pružala nikakav otpor, valjda koristeći taj front - kao upozorenje svima koji bi se usudili da drugačije misle.

Da li je na taj način Bulatović pokušao da se otarasi griže savjesti koja ga je pekla još iz doba njegovog urednikovanja (zajedno sa Jankom Brajkovićem i Pavlom Bulatovićem) u “Univerzitetskoj riječi” koja je ispoljavala zaista zadivljujući stepen poltronstva prema bivšem establišmentu. Inače, ta novina će ostati zapamćena po uređivačkom imidžu: objavljivala je više slika aktuelnih političara i univerzitetskih činovnika nego teksta. Taj novinski raritet treba obavezno sačuvati za buduće naučne radove o tužnoj stepenici crnogorskog novinarstva, baš kao i sadašnje “Pobjede”.

Pod Bulatovićevim rukovodstvom izvedena je naveća čistka partijskih redova, poslije 1948.godine, a njegov period vladavine u SK biće bez sumnje zapamćen po njegovim čudesnim vratolomijama u vezi sa crnogorskim nacionalnim pitanjem. Jednom se slagao sa Matijom Bećkovićem, drugi put tvrdio da je Bećković samo dobar pjesnik, ali je do pred same izbore svako poricanje crnogorske nacije gledao sa odobravanjem, ne nalazeći za potrebno da stane u njenu odbranu. Uostalom, kada je Branko Kostić, koga Bulatović sada nasljeđuje više puta poricao crnogorsku naciju, Bulatović je izjavljivao kako Kostić tumači autentične misli Saveza kominista Crne Gore. U toj humanističkoj misiji, vezujući svoju praktičnu politiku za srpski politički vrh i posebno Slobodana Miloševićakome je izrekao najveće komplimente, Bulatović je uspješno porušio za sobom sve mostove saradnje sa drugim jugoslovenskim republikama, a na mitinzima je šarmantno i blagonaklono gledao na pozivanje crnogorskog naroda na oružje. Boreći se protiv republičkih armija, Bulatović je odabrao stvaranje alternativnih vojnih formacija koje bi djelovale samo u jednom pravcu.

Ništa manje dramatične obrte nije pokazivao ni kada je riječ o programu SIV-a i ličnosti Anta Markovića. Prvo mu je tražio ostavku ukoliko ovaj “odmah ne suzbije inflaciju”, pa kad je to postignuto, izjavio je da “to nije program samo Markovića, već Jugoaslavije”, da bi mu u najnovije vrijeme, preko svojih partijskih saradnika i prijatelja, priredio zanimljiv “ručak” u Virpazaru. Oni koji su postavili barikade nijesu uslišili njegove “iskrene molbe” da to ne čine, iako se Bulatović stalno hvali velikim autoritetom SK i svojim, a oficijelni partijski komitet u Baru tvrdi u saopštenju da tako nepoželjne dočekuje “crvena Crmnica”.

Kao jedan od najzapaženijih učesnika razbijanja SKJ na čuvenom (propalom)14.kongresu - Bulatović odan “čvrstom” jugoslovenstvu sada pokazuje živu aktivnost u namjeri da se podvuče pod armijski kišobran, odnosno tek formirani SK -Pokret za Jugoslaviju. Nije nepoznato da je novi crnogorski šef države, inače sin penzionisanog potpukovnika i rezervni oficir, što ponosno ističe, učestvovao u svim fazama projekta na tajnim sastancima na Topčideru, naravno, u društvu pebzionisanih generala, bivšeg šefa države i gospođe Mirjane Marković-Milošević.

Izborom Bulatovića za nominalnog šega države moraće da se razdvoji legendarni tandem Milo-Momir, poznat u narodu iz milja pod zajedničkim imenom “Milomir”. Vjerovatno sada iz predsjedničke kancelarije neće ići telegrami sa obavezna dva potpisa, niti će se na svakom javnom skupu obavezno pojavljvati udvoje, iako su,štednje radi,na Gazimestan putovali istim helikopterom zajedno sa suprugama. Poznato je da su “prva dvačovjeka” partije imali podjednak tretman:dva kabineta, dvije sekretarice i dva šefa kabineta.

Momir Bulatović takom raskošne predizborne kampanje nije davao nikakva spektakularna obećanja, osim da “velike kolektive neće pustiti, da oni ne smiju biti rastureni i rasprodati, ali najveći teret za ekonomski prosperitet tih kolektiva treba da padne na same ranike i njihove poslovodne strukture”. Slogan “Mi znamo kako” Bulatović vjerovatno ima namjeru da realizuje duelom i “dijalogom” sa Antom Markovićem jer mu je u predizbornoj kampanji poslužio kao državni neprijatelj bro jedan. Da li će ubrzo biti zaboravljen i originalni crnogorski doprinos izlasku iz krize, poznat kao Kontićev program 14 tačaka, koji je dobrodošao sa zakašnjenjem od dvije godine za predizborno finale i navodna protivteža programu sada poraženih reformskih snaga? Ne sumnjamo da će u budućoj predsjedničkoj aktivnosti biti mnogo originalnih predloga i vratolomija na koje smo navikli. Ovaj državnik je do sada imao običaj da tokom iste sedmice na dva različita skupa, o istoj stvari, govori na dva načina, ali će mu vjerovatno predsjednička fotelja u ovom smislu stavljati i određena ograničenja.

Sa televizijskog ekrana Bulatović je obećao da nakon izbora, Savez konunista i on neće građane dijeliti na pobjednike i poražene, neće tražiti “ideološke neprijatelje, ali će mu kriterij uspješnosti biti i mogućnosti opstanka na pojedinim mjestima, samo mjera znanja, profesionalizma i stručnosti”.A ko će tu mjeru znanja, profesionalizma i stručnosti određivati - zna se ! Kako to izgleda praktično, Bulatović je već pokazao izjavom o glavnom uredniku Radija Crne Gore Danilu Burzanu.

(28.decembar 1990 - Monitor)


B.Vojičić: Novi prilozi za Hag

Može li crnogorski predsjednik koji je 1991.pozivao u “antifašistički front protiv pomamljenog ustaštva”, pet godina nakon “Dubrovačke oluje”, izjavom kako je Crna Gora Kadijevićevom prevarom uvučena u rat, skinuti sa sebe odgovornost i slavu rušitelja Konavala i Dubrovnika, pita se “Monitor”, 1996.

Da su oni koji su svojevremeno skovali kovanicu: “Ni Momiru nije lako, čas ovako, čas onako”, duboko u pravu, potrudio se da pokaže, najbolje, a ko bi drugi, Predsjednik lično. I to ovih dana.

Bulatović je na početku rata (1991) dobro znao da “Crna Gora nema namjeu da osvaja, porobi i pobijedi ni Republiku Hrvatsku ni hrvatski narod, već je samo sastavni dio antifašističkog fronta protiv pomamljenog ustaštva, čija nam blizina stalno prijeti”, pet godina nakon propale “dubrovačke operacije”, kaže, bez trunke vlastite odgovornosti, u intervjuu splitskoj “Slobodnoj Dalmaciji”, da je sve rezultat generalske “ratne zamke”: “Vjerujte, meni je Kadijević doslovice rekao: momire, 30.000ustaša ide na Crnu Goru, a ljudi se neće odazvati ako ih ti ne uveriš”, kazao je snishodljivo naš Predsjednik. A potom uspravio kičmu i povisio ton: “Nijesam ponosan što su naši momci učestvovali u ratu, ali je moj dug bio da stanem ispred tih vojnika”.

General Kadijević je, znači, jedini krivac, ako povjerujemo na riječ predsjedniku Bulatoviću. A Bulatović, eto, nije imao prave informacije, pa je sve prihvatio zdravo za gotovo i ponio se kao rezervni oficir JNA,što je sve vrijeme i bio. Bulatović, koji je godinama govorio kako je “rat za mir” vodila isključivo JNA, nije objašnjavao, niti je mogao, kako se moglo dogoditi da su na Dubrovnik upućene, uz jedinice JNA, i jedinice crnogorske Teritorijalne odbrane, kao i specijalci crnogorskog MUP-a. Dakle, jedinice unutrašnje vojske kojima je isključivo komandovao on koji je, inače, bezuspješno dokazivao da Crna Gora nije u ratu, a potomda joj je rat nametnut, ali da ga vodi JNA koja je u nadležnosti federacije.

Cinizam navodne borbe protiv fašizma razobličio se baš tu, pred zidinama Dubrovnika. Pokazalo se da to nije rat za zaštitu ugroženog srpskog življa u Hrvatskoj, niti da je prijetio napad na Crnu Goru, već su vojni i politički stratezi imali krupnije planove.Među prvima predsjednik Bulatović, koji se nije mogao čudom načuditi kad je u društvu sa Brankom Kostićem obišao ratište, zašto crnogorskim ratnicima nije, kao njemu, bio jasan ratni cilj “vrijedan njihove borbe, njihovog zanosa i hrabrosti”. Predsjednik je, čak, u izjavi za TV Crne Gore hrabro poručio “ustašama”: “U rukama crnogorskih ratnika nalazi se ogromna sila i oni bi zaista i ove kulturno-umjetničke i istorijske vrijednosti mogli da zbrišu za 24 sata! Njihovi drugovi ginu a oni još uvijek imaju strpljenja ! Imaju i humanosti u sebi da poštede taj narod koji se nalazi na ovim prostorima od njihove bezumne vlasti”.

I dok su Bulatovićevi ratnici štitili Hrvate od “njihove bezumne vlasti”, pokazalo se da je “naša namjera da idemo na Dubrovnik bila ne samo pripremna osnovica za dejstva prema Splitu, nego i mogućnost da napravimo kompromis sa međunarodnom zajednicom. Naime, ako je ona od nas tražila da popustimo kod Dubrovnika, onda smo mi tražili da ona popusti na drugom mjestu”, kazao je, na suđenju generalu Trifunoviću, general armije Veljko Kadijević, u vrijeme dubrovačke operacije, ministar vojske.Kadijević će naknadno u knjizi “Moje viđenje raspada” pojasniti taj cilj operacije: “Oslobađanjem Prevlake i njenog šireg rejona obezbijeđen je Bokokotorski zaliv za ratnu mornaricu, blokiranjem Dubrovnika stvorena je kontrateža blokiranim garnizonima JNA u dubini Hrvatske, a izbijanje u dijelu Ston-Pelješac predstavljalo je ozbiljnu prijetnju nastupanju ka Splitu u sadejstvu s mostarskom grupacijom”. Toliko, da ne bi bilo zabune da je Hrvatska htjela da papadne Crnu Goru!

A Branko Kostić, koji je tih dana igrao ulogu vrhovnog komandanta JNA, u intervjuu za“Monitor” (1994) kazao je šta je bila njegova opcija: “Ne da se osvaja Dubrovnik, nego da se blokira i s kopna i s mora, ali da se ide do Naretve i da se u tom slučaju, ako dođe do povlačenja JNA, kao što smo je povukli sa područja Republike Srpske Kraine, tako bi je povukli i sa Neretve do Debelog Brijega. Tada bi to zaposjele mirovne snage UN bez jurisdikcije Hrvatske. To je bila koncepcija, pa tek da se onda razgovara o razoružanju”. Kako je Kostićeva “opcija” u Krajini i kod Dubrovnika završila, vidjeli smo.

I predsjednik Bulatović je, naknadnom pameću, 1993.godine, progovorio o “nesrećnoj upotrebi JNA”, ali ni tada ni sada nije pominjao vlastitu odgovornost za to. Kao primjer je naveo Vukovar, ali je za predsjednika, kako je to objasnio u intervjuu “NIN-u”(januar 1993) u “životnoj zoni odgovornosti bio Dubrovnik”: “Mismo zaista morali da zaštitimo prostor Crne Gore i zauzmemo strateške tačke za našu bezbjednost. Da vas samo podsjetim da su naši momci, Nikšićani, zauzeli mostarski aerodrom svega četiri sata prije nego što su ustaške formacije stigle.Slično je urađeno i sa Ćilipima, i sa skladištima naoružanja i municije u okolini Neretve”.

Demonstrirajući svoju mudrost, racionalnost i pragmatičnost, predsjednik Bulatović je u istom intervjuu, objasnio svoj kooperativan stav prema zahtjevima međunarodne zajednice: “Naročito smo htjeli da se odmaknemo od Dubrovnika, koji je bio i ostao tačka naše najveće nacionalne sramote i mamac na koji su se brojni ljudi na Zapadu uhvatili tretirajući nas kao ratničke i neodgovorne ljude. Mi smo na sve to ukazivali i u takvom jednom opštem haosu koji je postojao gotovo da se nije znalo ko s kim upravlja i ko komanduje”.

Predsjednik Bulatović očito ima problema sa pojašnjavanjem svoje nekadašnje pozicije i politike. Jednom kaže da ga je u “ratnu zamku” uvukao general Kadijević, drugom prilikom ističe kako se radilo o opštem haosu gdje se nije znalo “ko s kim upravlja i komanduje”, po trećoj varijanti cilj “dubrovačke ofanzive” bila je odbrana Crne Gore od “ustaša”, a u četrvtoj, zauzimanje “strateških tačaka” u dolini Neretve, posebno mostarskog aerodroma. Ostalo je, nakon svih Bulatovićevih izjava nejasno, da li se on pohodom na Dubrovnik ponosi ili ne, ali je razriješena značajna dilema - naš predsjednik je stajaop, bilo zbog moranja bilo zbog časti, na čelu tog pohoda.

Ova konfuzija u predsjednikovim izjavama može u konačnom da ga skupo košta. Poznato je da je bivši predsjednik bivše Krajine Milan Martić, dospio na listu Haškog suda na osnovu izjave koju je dao srpskoj televiziji da će bombardovati Zagreb. Takođe, dosadašnji tok procesa pred Haškim tribunalom pokazuje koliku težinu u saslušanju i ispitivanju svjedoka i optuženih imaju izjave date različitim medijima. A tu je naš predsjednik bio veoma izdašan i veoma protivurječan. “Nedostatak koncentracije” je kod njega hroničan. Dok se ne nađe pravi lijek.

(12.jul 1996 -Monitor)


NAPOMENA: Sjutra “Kako baba Janica kaže”

Komentari 19

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo