Žabljak
Pretežno oblačno
13.7 °C
Pljevlja
Pretežno oblačno
18.7 °C
Herceg Novi
Oblačno
19.9 °C
Nikšić
Oblačno
17.5 °C
Cetinje
Pretežno oblačno
17.8 °C
Bar
Oblačno
20.8 °C
Podgorica
Pretežno oblačno
22.5 °C
Ulcinj
Pretežno oblačno
20.4 °C
Kolašin
Umjereno oblačno
19.2 °C

Izoštreno

PROMJENA TENDENCIJE 02. 05. 2019. 17:10   >>  17:11 15

PROMJENA TENDENCIJE

N. Šofranac: Povratak velemajstora

U ovom momentu niko ne zna koje će finale zaista biti, ali kako cijeli svijet vidi Barselona-Ajaks, recimo nešto o njihovim neraskidivim vezama, ali i o staroj novoj Zlatnoj lopti koja djeluje već predodređena.

Svake godine nove tendencije u Champions League, tako se od velike Italijanske nadmoći preslo pocetkom ovog vijeka na Pirinejsku, pa su se malo preplitale, pa je par godina izgledalo da su Englezi vladari svega, pa se desila godina Njemačkog finala 2013, kad su svi rekli da je to nova dinastija, a oni od tada bez finala, ove godine ni među 8. Činjenica je da su Španci obilježili ovu deceniju, to je čvrsto, jasno Barsa i Real, ali uz finala sjajnog Atletika, te gomile pehara Lige Evrope Sevilje i istog Atletika, ali teško je u trijumfima Reala iz minulih godina bilo naći nešto epohalno, osim jednog vapaja-fudbalu je potreban VAR. A to sve govori. Sada se crta nešto epohalno, potpuno novo i djeluje čak kao sudar vjekova.

Zašto? Zato što bi Ajaks mogao napraviti najveću senzaciju od Bosmanovog zakona naovamo, samim plasmanom u finale, puno veću i od Porta 2004. jer su se tada veliki poubijali ranije(u četvrtfinalu izbacio Lion, u polufinalu La Korunju, u finalu Monako?!). Upravo je Ajaks osvojio briljantno 1995, a iduće sezone zbog slucaja Bosman stupio je na snagu novi zakon koji je omogućio preko 20 stranaca i mega timove, tv prava su stvorile nova bogatstva, a takmičenje se proširilo na 4 tima iz top liga, više nije bilo nade za projekte s talentima. A ovaj Ajaks je prvo u grupi nadigrao Bajern, izbacio budućeg Portugalskog šampiona Benfiku, onda ogolio 13-strukog kralja, pa prvog favorita Juventus, i sad još osvojio London. Epohalnost i revolucija leži dodatno u mogućem spoju sa Barselonom, sa kojom toliko sličnosti i istorije ima, koja je crpila inspiraciju iz Amsterdama da bi napokon postala velika. Barsa kao bogata sadašnjost koja je crpila iz slavne prošlosti Ajaksa, davnašnjeg giganta kojem su ostale samo uspomene i to da im daje talente koje poželi, kao sada De Jonga. Ali ova Barsa i sam Mesi mogli bi u finalu naići na treću zlatnu generaciju Ajaksa, na zastrašujuću bandu momaka koji su u stanju da u doba diktature velikih opet poruše sve kao pioniri iz 70-ih i nasljednici iz 90-ih. E, tu bi se mogao desiti jedan ubitačan vanvremenski sudar koji bi mnoge mogao i zaprepastiti.

Ali, prvo o Barsi. 90% planete je vidi opet na tronu, sa novom tripletom oko vrata, čak trećom u eri Mesija nakon 2009 i 2015. Ogromnih 3:0 protiv Liverpula, i finale u Madridu za koje misle da će biti rutina, pa da će se navijači moći okupati te prve junske noći na Realovom svetom mjestu Plaza Cibeles i u famoznoj fontani, baš kao što su sanjali da urade 2010.godine, kad su bili na vrhuncu. Sinoć je puno toga bilo čudno.

Barsa nikad nije dobila Liverpul kući, čak je šampionska generacija Ronaldinja i Mesija izgubila 1:2 u osmini 2007 i ostavila krunu iako je slavila na Enfildu, neuhvatljiv im je bio zalazeći Kreg Belami. Sjećamo se i remija u grupi 2002, kao i 0:0 sezonu ranije u polufinalu UEFA kupa, te ispadanja na Enfildu. Sinoć su mnogi zamišljali Barsu koja napada, drži posjed, ali strada od ubitačnih kontri i brzine trija Crvenih, noć punu trauma. Ali, Valverde je napravio drugačiji plan, čim je vidio da ne počinje Firmino i da su pojačali sredinu stavio je Vidala umjesto planiranog Artura, i ko zna Barsu tu je shvatio da želi da prepusti posjed. Sa Arturom i Rafinjom Barsa je odigrala možda najljepše partije sezone krajem oktobra kad je Mesi povrijedio lakat, i bez njega slomila Inter 2:0 i Real 5:1, a sve ostalo je morao da rješava genijalni Argentinac sam protiv svih.

Ali sinoć ne, posjed ga nije zanimao, jer Liverpul bi baš to volio, pa onda svojim paklenim presingom da otima lopte i napada ogromni prostor. Valverde je znao da nema ekipu na tehničkom nivou kao što je imao Gvardiola i da bi to bilo fatalno, pa je ostavio loptu Redsima koji često nisu znali što će s njom, a Mesi zastrašivao cijelu odbranu. Tako se rodio meč u kojem je Liverpul na sred Nou Kampa imao 52% posjeda, čak i više pasova od Barse (474:448, nezamislivo!), veći procenat uspješnih pasova, i naravno više šuteva, čak 14 od čega 6 u okvir gola. Bilo je tu i odličnih akcija i pritiska, ali ispriječila bi se i stativa, i Rakitić, i zla sreća, ali i fenomenalni Ter Štegen, uprkos skoro 100 miliona datih za Alisona po mom mišljenju Barsa ima najboljeg golmana svijeta trenutno uz Jana Oblaka(iako je i dalje rezerva Nojeru). Ali, sve to nije slučajno, u jednom velikom polufinalu sve je to dio igre, i ko što ponese. Barsa je uspjela dobiti 3:0 u meču u kojem je Mesi imao samo 50% uspješnih pasova, 24/48, što mu se nije desilo još od polufinala sa Bajernom prije 6 godina, ali tada je samo hodao u Minhenu, povrijeđen, na silu. Kavez je dakle bio dobro napravljen, ali su njegovi izumi kao onaj lob dribling nad Milnerom kod aut linije izmišljali nove prostore i palili pašnjake Liverpula. Takođe, ovaj inferiorni posjed lopte se Barsi posljednji put desio takođe u polufinalu i to 2015.godine, kad je Bajern na Nou Kampu imao 53%. Ali tada to nije svjesno prepušteno, već je tvorac ove Barse Pep Gvardiola uspio da to nametne sa svojim Bajernom, protiv svog druga i nasljednika Luisa Enrikea, u jednom prekrasnom tehničkom nadigravanju, u kojem je Pep prošao baš kao sinoć Klop. Na kraju čak 3:0, iako je 75 minuta bilo 0:0 uz kontrolu Bajerna, ali onda se desio uragan Mesi, klasika. Mnogo sličnosti je baš sa tim mečom, a Bajern je tada bio mašina, u revanšu je dobio 3:2 i stvorio pregršt šansi, ali ni blizu podviga nakon dva gola Neimara, sad se da očekivati slična jurnjava i goleada u revanšu. Inače, prije tog meča sa Bajernom Barsa je posljednji put izgubila posjed još u polufinalu 2006. od moćnog Anćelotijevog Milana, i opet na Nou Kampu, jer Milan je morao juriti taj gol minusa, u nastavku sa Kakom, Ruj Kostom, Sidorfom, Pirlom, Seržinjom, Ševčenkom, Inzagijem i Đilardinom zajedno na terenu! Znači u posljednjih 13 godina sinoć je tek drugi put izgubila u tom elementu, a u Kataloniji se to smatra izdajom ideologije, zato su se sinoć čuli i zvižduci. Mesi je čak molio navijače da ne zvižde prvo Kutinju na koga su već bacili krst, a onda i ekipi, dok se sve nije pretvorilo u feštu. Da je izgubio Valverde bi bio razapet, ovako ispada da je sve pogodio i da je sjajan pragmatičar. Treba znati da je igrač koji je onako djetinjasto promašio zicer za 4:0 na kraju i izvjestan prolaz koštao Barsu 110 miliona ljeta 2017, u onoj panici kad je otišao Neimar.

Mesi je sve uradio opet idealno, ostavio dvojicu na golmana, Dembele zna dati i puno teže golove, ali onaj promašaj je došao iz glave a ne iz noge, isto kao i onaj Manea, ili Milnera ili sinoć sjajnog Salaha. Strašno je blizu Valverde da uradi ono što je Enrike 2015, i tako uđe u legendu, iako ne briljira kao on, a kamoli kao Gvardiola i Rajkard prethodno. Barsa je osvojila ubjedljivo titulu, ima finale kupa 25.maja na stadionu Betisa protiv Valensije, a već je kročila jednom nogom na Vandu, gdje je 1.juna najveće finale. I sve na krilima jednog čovjeka.

Leo Mesi igra sezonu karijere, mada je teško nadvisiti 2009, i 2011, i po brojkama 2012.godinu. Ali očito uspjeva u tome. Osim što je dao 35 golova u prvenstvu uz more asistencija, i skoro osigurao novu Zlatnu kopačku, vodio ih je i do finala kupa, natjerao i ekipu i naviječe da vjeruju nakon poraza 2:0 od Sevilje, i dobiše 6:1! A mnogi bi rekli „neka ide taj kup“. Dao je 12 golova u Ligi Šampiona, odmah het trik PSV-u, pa legendarna partija na Vembliju, a direktno je eliminisao u revanšima Lion i Mančester serijom golova i bravura, kao i sinoć Liverpul. Šta reći za het trik protiv Sevilje kad su gubili 2:1 u ligi, pa opet magični het trik u tom gradu protiv Betisa, lobovi i voleji za antologiju. Toliko zreo a toliko eksplozivan, i lider u svakom smislu, sinoć prvi koji je rekao „biće komplikovano na Enfildu“. Lider koji ne želi da im se ništa ispriječi i već priprema bivše idole Enfilda Suareza i Kutinja koje sada čeka more zvižduka. Suareza koji grize i ne štedi nikoga, sinoć ušao u rat s kompletnim timom Liverpula, svađao se, udarao i na kraju bio ključan kod prva dva gola, sjajan i u 33.godini. Upravo njih dvojica trebaju Mesiju da bi uradio ono što u Minhenu 2015, i spriječio da ih poklope talasi jednog očajničkog Liverpula koji će za razliku od Barse morati da prođe i pakao Njukasla u subotu, i možda 29. godinu u nizu preda titulu Sitiju već ovog vikenda.

Van Dajk koji je proglašen ubjedljivo najboljim igračem Engleske lige sinoć je rekao da mu je drago što ne igra u Španiji jer bi morao 4 puta godišnje da se nosi sa Mesijem, a da je to igrač koji se ne može zaustaviti, nestvaran u živom kontaktu. Ako uporedimo sinoćnje partije najbolji igrač EPL bi mogao uzeti koji čas od skoro odlazećeg Pikea. Mesi je na pola koraka od 6.Zlatne lopte, mnogi kažu da bi mu je već danas trebali dati, ali on je sve ovo zacrtao na početku, što j jutros otkrio Suarez: kad je igran trofej Gemper, Barsa-Boka Juniors na otvaranju sezone Mesi je održao govor na stadionu i rekao da ove godine želi po svaku cijenu vratiti prekrasni pehar sa ušima. Niko od saigrača nije znao da će to da kaže, iznenadio je i njih, pa su mu poslije rekli da ga drže za riječ. I evo ih blizu. Ako uspiju u ovih 11 godina će imati 8 titula, 7 kupova i 4 Lige šampiona, daleko najuspješniji tim na svijetu.

Bio je sinoć tu i Gvardiola, gledao je meč sa tribina kao obični navijač, zajedno sa svojim ocem koji je bio u dresu Barse. Gledao je i slavio poraz svojih velikih rivala u Engleskoj, skakao kao te 2015.godine kad je gledao Barsa-Siti, iako bi za njegov Bajern bilo mnogo bolje da je prošao Siti, ali ovaj Katalonski klub ti ostaje u krvi zauvijek, vidjeli smo sinoć i trans slavnog Linekera na gol Mesija. Oglasili su se i Anri, Kuman, Baloteli, Runi i mnogi drugi da apostrofiraju kako ovaj meč odvaja vječno Mesija od svih i konkretno od Ronalda koji je već u 35.godini, i stvari djeluju jasne, iako su i uvijek bile.

Decenija od goleade u Madridu

Ali, Gvardiola nam treba za još jednu istorijsku reperkusiju. Danas je tačno 10 godina od epske utakmice Real-Barsa 2:6, meč za titulu, Bernabeu 2.maj 2009. Decenija okruglo! Bila je to najljepša sezona Barse ikad viđena, po meni uz Rajkardovu 2004/05 kad su plesali i letjeli, ali i Real je bio u seriji od 18 pobjeda i došao im je na samo 4 boda, pobjedom bi došao na bod. A i jeste poveo sjajnim golom Iguaina, Bernabeu je poludio od sreće. Međutim, Barsa je tako prolazila kroz njihovu odbranu da je mogla dati 15 golova bez ikakvog pretjerivanja, stalno su izlazili sami na Kasiljasa, a tajna je bila u izumu lažne devetke, Pep je prvi put stavio Mesija na tu poziciju zbunivši svijet.

Anri i Eto su djelovali kao leteća krila, ali smisao igre je bio u tome da Ćavi, Injesta i Mesi igraju stalno 3 na 2 protiv sredine Reala, u filmu o tim godinama se vidi kad Pep govori Ćaviju stalno „igra stoji tu, igra stoji tu, imate 3 na 2“, a Mesiju da čeka loptu iza leđa Gaga koji nije kapirao ništa. To su stvari koje mijenjaju korijene ove igre, rezultat je jedno, ali ovdje je Real bio na planu igre asfaltiran, jedna goleada koja će se za sva vremena pamtiti kao „El choreo“, slavljena kao titula, na kraju kalendarske godine La Porta je i rekao da je tih 2:6 bio njihov 7.trofej u 2009, i to čak najdraži. Meč koji je lansirao novu eru Barse, a nanio ogromnu štetu Realu, morali su otići Kalderon i Mijatović, iako su doveli puno sjajnih igrača, a čak su oni ti koji su napravili predugovor sa Ronaldom. Ali tu slavu je prigrabio Florentino, otvorio novu eru, a otjerao i one koje nije trebao poput Robena i Snajdera, jer su bili njihovi. Velika utakmica istorije, nije čudo da se nakon tačno 10 godina taj magični krug zatvara.

Ajaks poput feniksa

Ali sada bi Barsa mogla naići na svoj alter ego, na ekipu koja je izmislila ovakav fudbal i koja se digla iz pepela da uzme ono što joj istorijski pripada. Kad je riječ o ovom Ajaksu toliko toga sam napisao još od ljetos, ne treba ponavljati, ali ovom prilikom recimo da su veliki pohod počeli sparnog 25.jula, kad su ovi drugi velikani bili na ljetnjim turnejama, a mnogi asovi odmarali nakon tek završenog Mundijala. Te noći Ajaks je pred čak 53 hiljade gledalaca dobio Šturm 2:0, i ostavio dobar utisak protiv tima kojeg je godinu ranije u Gracu iznenadila naša Mladost. Onda je uslijedio Standard, nesrećnih 2:2 u Liježu i sjajnih 3:0 kući, pa demonstracija sile protov Dinama iz Kijeva za ulazak u raj, a u tom momentu je data kvota 150 za njihovo osvajanje, dok je na Zvezdu bilo 200, ne velika razlika. Treba znati da se Ajaks obrukao prethodnog ljeta, kad je ispao od solidne Nice remijem 2:2 kod kuće, a onda u plej of rundi za Ligu Evrope skandalozno ispao od Rozenborga, iako je bio aktuelni finalista tog takmičenja, iz 2017.

Sve sjajno što su uradili prije dvije sezone s novom generacijom talenata, gdje su Zijeh, Klasen i Šene kreirali igru, a Klajvert, Traore, Dolberg i Junes rešetali u napadu, uz ulaske nada iz B tima Neresa, De Jonga, Černija, Kasijere, Nurija.. Bili su na stazama slave, i tada smo toliko pričali o renesansi, ali u avgustu 2017 se okončala sezona u Evropi za njih, a u ligi su bili totalno u sjenci PSV-a, pa ih ljetos opet niko nije računao ni za šta. Ali Tadić i Blind su bila ta dva šrafa, ispostavilo se da Huntelar nije ni trebao, jer i sjajni Dolberg je sada rezerva, otkad je gurnut u napad svestrani moćni Zijeh, tako Tadić na lažnu devetku po Katalonskom izumu, u rotaciji sa Neresom koji se izdigao u asa, a mjesto na sredini se otvorilo za još jednog majstore Van de Beka. Uz De Jonga koji je već Barsin u internacionalnu zvijezdu je izrastao i štoper De Ligt koji će biti najbolji na svijetu, već hara sa 19 godina, toliko je jači od napadača da ih jede, a s Van Dajkom čini gvozdeni tandem preporođene Holandije.

Zato ne smiju da čude sve pobjede u gostima, u Minhenu su sakrili loptu Bajernu a bilo je 1:1, u Madridu je bila najveća pobjeda fudbala nad marketingom u ovom vijeku i onih 1:4, a još zahtjevnije je bila famozna pobjeda u Torinu i gašenje Juventusa. Sve uz kontrolu lopte i brze napade kroz pasove, kao što je radila Barsa prije 10 godina, Murinjo evo mjesecima viče da se takva ekipa pobjeđuje silinom, da ih treba spriječiti da se dodaju, ali kad je Totenhem zaigrao na tu kartu kao izuzetna fizička ekipa dobio je isti fizički odgovor- Ajaks sa De Ligtom i Blindom nazad, a sa De Jongom i Van De Bekom u sredini se ne plaši nikoga, ko želi da se tuče dobiće batine, kad je Rouz pokosio dva puta Neresa ovaj je samo ustao kao da je od čelika i pokazao na karton, igraju s neviđenim samopouzdanjem. U Madridu je bio ludi meč, u kojem je Real imao puno šansi, ali Juve i Totenhem su stvorili tako malo protiv Ajaksa da to mora da zaplaši svakog, em što se igraju svoje igre, em što ti ne ostavljaju prostor i pokrivaju cijeli teren.

Tako su osvojili i London, nametnuli odmah sitni vez, a i nakon vođstva nastavili u istom tempu, sa štoperima koji se stalno nude i nakon tačnog odigravanja, nema alibi igre, dovoljno je samo uporediti Davinsona Sančeza kako je igrao u Ajaksu prije dvije godine, i koliko je sada ograničen u Totenhemu, iako Poketino spada u najveće trenere-inovatore, ali to su noć i dan. Totenhem je najboljeg igrača imao u Ljorenteu, koristio je svoje vrline, a Moura, Dele Ali i bivši kapiten Ajaksa Eriksen kad već nije bilo Sona pokušali su koristiti njegove šponde, puno truda a malo efekta, prečudno da nije počeo snažni Sisoko, s njim je bilo bolje. Oni su uspjeli izbaciti na papiru najjaču ekipu Siti, ali uz sve vrline mislim da im se loše piše u paklu Amsterdama iako će i to biti meč za gledanje, sa puno puno tempa i vjerovatno golova, a samo jedan ih razdvaja. Ali ovaj Ajaks djeluje i tehnički i taktički superiorno, Ten Hag je kao Gvardiolin učenik s lakoćom sproveo to 4-3-3 što se u ovom klubu igra i traži oduvijek, i čini se da je ovo godina u kojoj pobjeđuje ta ideologija.

Istorijske veze Barselone i Ajaksa

Zato na kraju treba istaći kako je taj sistem uvezen u Barselonu, i zašto mnogi već govore da je pred nama finale u slavu Johana Krojfa. Naime, taj sistem je u model totalnog fudbala pretvorio Rinus Mihels, bivši bombarder Ajaksa koji je kao trener ovog tima u periodu 1965-71 lansirao tu generaciju iz ulice Ahtekraft, sa čak 9 startera iz nje, među njima i maestro Krojf. Kad ih je Milan dobio baš u Madridu u finalu 1969 sa ubjedljivih 4:1 bili su još premladi, ali jasno je bilo da se fudbal pomjera i da nova sila dolazi. Mihels je na oproštaju osvojio titulu 1971 na Vembliju protiv Panatinaikosa 4:1, i otišao u Barselonu sa misijom da tamo stvori istu školu, projekat i tim. A naslijedio ga je Rumun Štefan Kovač koji je pobjegao od režima Čaušeskua i to u Beograd, pratio u ilegali Miljanićevu Zvezdu i učio na velikom Ajaksu. Tu ideju totalnog fudbala je još unaprijedio, osvojio Evropu i 1972 i 1973, postao prvak svijeta, a Ajaks model kojem niko nije mogao ni da se primakne. Tajne tog sistema igre bile su upravo u univerzalnosti igrača, versatilnosti na više različitih pozicija, konstantnim rotacijama tokom samog meča, uvođenjem libera ili sweaper-a koji djeluje samostalno po cijelom terenu, ofsajd zamkama, i tranzicijom u napad kompletne ekipe, a ne samo navale kako se do tada radilo. Tako se uz veličinu Krojfa dokazao i sjajni Neskens koji je u prvoj tituli bio izuzetan desni bek, ali kod Kovača prekomandovan u sredinu gdje osvajao lopte, presirao ali i davao pasove, pa tako pomogao Krojfu da zasija do kraja, dobio i sam nadimak Johan Segon (Johan drugi). Isto tako i veliki Rudi Krol, počeo je kao lijevi bek ali povremeno igrao i libera, da bi kasnije postao štoper ali sve češće i zadnji vezni jer je znao sve, on je u Ajaksu ostao sve do 1980.godine kad je prešao u Napoli i igrao na klasu 4 sezone u Kalću, naučivši zanatu Ćira Feraru.

Takvi univerzalci iz iste ulice prošli su naravno od svoje sedme slavnu školu Ajaksa koja je bila apsolutna avangarda, imali su totalnu kontrolu lopte i Mihelsu je sve bilo olakšano. Za Neskensa je stari krilni napadač Sjak Svart govorio da je prvi box to box vezista, i da vrijedi kao tri igrača sredine. Svart je 10 godina stariji od njih, rođen 1938, kao Jevrej jedva preživio Drugi svjetski rat jer su svi Jevreji u Amsterdamu ubijeni od nacista, a onda dao brdo golova i učestvovao u tituli 1971. Naslijedio ga je ubojiti Džoni Rep, bombarder koji je odlučio finale 1973 protiv Juventusa na Marakani, i kojeg je 1975.godine prigrabila Valensija. Krojf je otišao na vrhuncu 1973, i to kod svog učitelja i selektora Mihelsa u Barselonu, i odmah su osvojili blistavu titulu 1974 prestignuvši Real. Već tog ljeta u Barsi im se pridružio Neskens, pa je s velikim Ajaksom bilo gotovo, a očekivala se era Barselone. Tada su i udareni temelji jedne nove Barse koja je prihvatila Holandski sistem u potpunosti, ali veliki trofeji nisu stigli, a Krojf je otišao u novi raj Ameriku. Neskens je osvojio još kup Kralja 1978 i KPK 1979, i to je bilo sve, ali ideja o stvaranju velikog kluba koji bi iskoristio resurse bogate Katalonije i prkosio uspješno Madridu ostvarila se kasnije. Težak poraz u finalu od Steaue 1986, i krahovi Venejblsa i Aragonjesa doveli su na klupu Barse Johana Krojfa 1988, idola navijača.

O tome kako je počeo avanturu pisao sam opširno prije tri godine, odmah nakon njegove smrti, ali pamti se reakcija Alonsa, Begiristajna i mlađanog Gvardiole kad im je prvi put nacrtao na tabli šemu sa 8 ofanzivnih igrača, šokantna formacija i Gvardiola koji kaže „kakav je ovo pakao“. Od tog dana Barsa se zaista promjenila, revolucija koju nije do kraja sproveo Mihels sad je bila neizbježna, osvojili su KPK 1989, 4 titule u nizu 1991-1994, i blagoslovenu titulu prvaka Evrope 1992, na Vembliju protiv Sampdorije. Carstvo 4-3-3 i tzv Drim tim koji je potpuno zasjenio Real u toj eri, sve do teške svađe Krojfa i Nunjeza 1996. Ali, nije bilo više zaustavljanja, finansijske mogućnosti ogromne, pa je nakon stupanja Bosmanovog zakona 1996 Barsa među prvima napravila svjetski mega tim sa Ronaldom, Figom, Đovanijem, Stojčkovom, Blanom, Enrikeom i ostalima, dok se koncept Ajaksa rušio neminovno.

Šteta samo što nismo npr 1992 vidjeli sudar Krojfovog drim tima koji je osvojio KEŠ i Ajaksovog tima mladića koji je osvojio sjajno kup UEFA, S s ekipom koju je vodio Van Gal a oformio upravo Krojf kao sportski direktor i trener tamo 1987-88 prije dolaska u Barsu(već polako ulazili kod njega Overmars i Davids, a formirali se u pjetlićima Sidorf, braća De Bur, Rajciger, Musampa, Kanu, Klajvert, Litmanen, i nešto stariji Bergkamp, Vinter, Roj, Van Šip, Jonk, Miren junaci tog trofeja 1992). Bio bi to veliki sudar ali se nije desio jer je u Super kupu Barsa išla na Verder, a kad su ovi pjetlići osvojili Evropu 1995 tada je bila u padu Krojfova Barsa. Prosto nije se desilo, ali 1997.godine i Van Gal diže sidro i odlazi upravo u Barselonu da naslijedi Krojfov put, nakon što slavni Robson u toj jednoj godini jeste osvojio tri trofeja, ali je i izgubio titulu od Kapelovog Reala i nije se dopao Nunjezu. Van Gal je osvojio dvije titule, ali padao stalno u Ligi šampiona, međutim u njegove tri godine procvjetao je Rivaldo, pao u sjenu Dela Penja kao i dijelom Gvardiola, afirmisao se do Zlatne lopte Figo, a doveden je rekordan broj Holanđana, blizanci De Bur, pa Klajvert, Rajciger, Bogard, Overmars, ali i Koku i Zenden iz PSV-a, prava „Oranž Barsa“, i 4-3-3 do besomučnosti, pa su Brazilci Đovani i Soni Anderson lako škartirani, kad je već sam odlepršao fenomen Ronaldo. Nije bilo bjekstva iz tog sistema, dovoljno je reći da je Rešak stari pomoćnik Krojfa, pa su probali i s povratkom Van Gala 2002, a lutanje se završilo dovođenjem Rajkarda 2003, koji se poklopio sa dolaskom Ronaldinja, srećno jer je La Porta zapravo želio Bekama(isto kao i Milan tog ljeta, želio Bekama a slučajno doveo Kaku).

Rajkard je u decembru bio pred smjenom nakon kraha 5:1 u Malagi, i poraza kući od Reala nakon 20 godina, ali ga je podržao snažno Krojf čija je uloga opet ojačana u klubu, i na proljeće je bila pjesma, došao Davids da zatvori, a Ronaldinjo i Ćavi plesali, Klajvert rešetao. Stigli su do 2.mjesta jer Valensija je umakla, ali jasno je bilo da počinje era titula i napokon druga kruna Evrope 2006. Kad se tu dodao Eto uzDeka, Žulija i Larsona, pa eksplodirao 17-godišnji Mesi to je bila treća Holandska revolucija u Kataloniji, Rajkard nakon Mihelsa i Krojfa, doveo je i Neskensa za pomoćnika, zaživio je duh Ajaksa iz 1971. Kad je Rajkarda naslijedio Gvardiola 2008 izmislio je opet svoj brend, otkačio Ronaldinja pa Etoa, i stvorio nove lidere, uz Mesija naravno Ćavi i Injesta. U njegovoj igri osim Holandskog obrasca bilo je i puno Španske tehnike jer je iskoristio i fenomenalni talas na Pirinejima, a i to što je La Masija koju je Krojf oblikovao striktno po Ajaksovom modelu već počela da daje gotove igrače klase s kojima u jednom momentu nisu znali šta će više, a Pep ih je odmah ubacivao u prvi tim direktno, poput Pedra, Buskeca, Telja, Kuenke.. Sve mu je to išlo na ruku, ali puno je profitirala iz toga i sama Španija koja je najviše na Barsinom modelu i resursima osvojila tri velike titule 2008-2012, i to baš u velikom svjetskom finalu protiv pionira ovog sistema Holanđana. Ostalo je istorija, ali činjenica je da vječna težnja Barse da izađe iz sjenke i osvoji Evropu ne bi zaživjela bez velike struje iz Holandije, a eksplozija najboljeg igrača svih vremena dovela ih je na korak od 6.titule prvaka Evrope tako brzo. Ali šta ako bude peta za Ajaks i tako ih stignu? Ajaks će ostati za mjesec dana i bez perjanica ove generacije, i ko zna kada ponovo, ali sada ima ekipu koja može da igra zatvorenih očiju za razliku od Barse, ima mladost i svježinu, cijela Holandska liga je zbog njih stala do 12.maja da bi ih relaksirali, i mogli bi zaprepastiti svijet do kraja, čak u ime kosmičke pravde. Jedino što nemaju najvećeg svih vremena, a on pravi svu razliku ovog svijeta.

Ti dueli viđeni su nedavno u LŠ, septembra 2013 Barsa-Ajaks 4:0 sa tri gola Mesija, ali magična novembarska noć na Krojf Areni i pobjeda mladog Ajaksa 2:1 uz šou Serera. Iduće godine opet u grupi i 3.1 za Barsu, sad je tu bio i Neimar, ali daleko je bio taj sastav Franka De Bura, sad bi duel bio DUEL.

Komentari 15

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo