Žabljak
Oblačno
8.2 °C
Pljevlja
Pretežno oblačno
12.9 °C
Herceg Novi
Umjereno oblačno
16.7 °C
Nikšić
Pretežno oblačno
12.9 °C
Cetinje
Pretežno oblačno
13.5 °C
Bar
Pretežno oblačno
18.6 °C
Podgorica
Umjereno oblačno
19.3 °C
Ulcinj
Umjereno oblačno
18.8 °C
Kolašin
Pretežno oblačno
10.6 °C

Izoštreno

TRI DECENIJE PREVRATA CG (6) 15. 01. 2019. 11:43   >>  11:14 11

TRI DECENIJE PREVRATA CG (6)

B.Vojičić: "Zlatni dječaci" kolovođe

Iako su mitingaške snage bile heterogene po političkim motivima, glavni zahtjevi takom "AB evolucije" nijesu bili upereni protiv komunističkog režima, niti usmjereni na uvođenje demokratskog poretka. Bitno je bilo da Crna Gora postane srpski sartelit.

Marko Špadijer koji je tada bio predsjednik Savjeta za odnose sa inostranstvom cijeni da su "mitinzi solidarnosti" bili manipulacija planirana u Beogradu od strane Miloševića kojom je kroz korišćenje nacionalnog sentimenta i kroz populizam napravljena moćna mašina vjernika odanih stvaranju nove srpske države. U izjavi za Radio Slobodna Evropa (2008) on kaže: "To je bio pripremljeni scenario za održvanje neke mini imperije, solidarnost sa Srbima na Kosovu je tu emotivno trebalo da odigra ulogu, ona je bila slaba u tom sentimentu, po mnogima , po šavovima , po stanju povezanosti sa Srbima u prvom redu i tu su mitinzi bili jedan vid koji je razdrmao Crnu Goru, učinio je da ta njena politička nesiogurnost bude još nesigurnija". On smatra da je rukovodstvo dobro postupilo "što nije izazvalo građanski sukob u Crnoj Gori, ali nije dobro što nije pokazalo porsonalitet, Crna Gora jednostavno je bila slaba".

O tom vremenu klad je "Crna Gora jurišala na sebe", Vladimir Keković, dugogodišnji šef Službe državne bezbjednosti, svjedoči da je Univerzitet Crne Gore bio veoma aktivan u ovim istorijskim događajima. U tom su prednjačili rektor Univerziteta dr Miloš Radulović, sekretar univerzizetskog komiteta SK - Momir Bulatović, profesor Ljubiša Stanković - predsjednik omladine Crne Gore, Milica Pejanović Đurišić - član CK SKJ, Pavle Bulatović - urednik Univerzitetske riječi, dr Veselin Vukotić i mr.Zoran Žižić. Nesporno je, kaže Keković, da sve ono što se dogovorili u kabinetu kod profesora Boška Gluščevića (koji je mlade i lijepe zvao 'moji zlatni dječaci'), gdje su se najčešće sastajali, što je bilo opšte poznato i išlo na javnu scenu. "Mozak" je saopštavao što su njihovio ciljevi.Koncentrisali su se na kompromitaciju crnogorskog rukovodstva, koje su napadali kao nemoralne i nesposobne, koji su zemlju doveli u bezizlaznu situaciju, zahtijevajući ostavke, kao najblažu mjeru koja se prema njima može preuzeti - u čemu su u konačnom uspjeli.

Na sjednici partijskog rukovodstva, predsjednik komunističke omladine Ljubiša Stanković saopštava da omladina i radnici ne vjeruju ovom rukovodstvu i da ih ono ne može voditi u reforme. Dva dana nakon ove sjednice, došlo je do sastanka partijskog rukovodstva Univerziteta i Predsjedništva Partije, 10.decembra 1988. Tada je Momor Bulatović saopštio 15 zahtjeva i zaključio da za početak imaju dovoljno snage i znanja, "dovoljno je da samo vi napustite političku scenu". Kad je TV Beograd objavio snimak sa ove sjednice, bilo je jasno da je rođena medijska zvijeza! A kad je, 9.januara 1989, univerzitetsko rukovodstvo odbilo da se sastane sa partijskim čelnicima, pod izgovorom da bi to moglo proizvesti negativne posljedice, bilo je jasno šta slijedi. Noću, tog 9.januara, održana je Akciona konferencija SK "Radoja Dakića" - presjedavao Miodrag Ilić. Ocijenjeno je da je poslije oktobra crnogorsko rukovodstvo "cijelu stvar htjelo da okrene na drugu stranu i da radnike ućutka militantnim grupama".

Desetog januara oko 9 časova radnici "Radoja Dakića" su bili pred Skupštinom Crne Gore. Marko Orlandić o tome svjedoči:"Informisani smo da su se na putu ka centru grada radnicima priključili studenti, njih oko hiljadu, koji su po odluci Rektorata organizovano pristigli. (Sam rektor univerziteta, Miloš Radulović, cijelu noć je proveo sa studentima ispred zgrade Skupštine).Pristizali su radnici ŽTO 'Titograd', tako da je već oko 10,30 časova ispred Skupštine SR CG bilo oko sedam hiljada lica. Repertoar povika, parola, pjesama i transparenara, ugklavnom je bio poznat iz prethodnih okupljanja, a bilo je i novih, sve krajnje uvredljivih za pojedine rukovodioce, organe i institucije u zemlji i Republici. Negirala se i crnogorska državnost i nacija veličanjem Srbije i Slobodana Miloševića".

Dolazak radnika pozdravljen je pokličima:"Ostavke, ostavke". Na transparentima poruke:"Crna Gora-Srbija","Kosovo je naše", "Glavu damo, Kosovo ne damo" "Narod će vam suditi". Poslije 12 satiii stiglo je ozvučenje. Formiran je odbor za vođenje mitinga, na "predlog" radnika "Radoja Dakića" u koji su ušli predstavnici svih grupacija protesta:Svetozar Vukčević, Radisav Bošković, Ismet Hadžijusufović, Predrag Lakić i Predrag Bulatović iz "R.Dakića"; dr Ljubiša Stanković, Ivan Brajović, Srđan Darmanović(Republički komitet Saveza socijalističke omladine), Milica Pejanović Đurišić, Aco Đukanović i Momir Bulatović (Univerzitet "Veljko Vlahović").Za predsjednika Organizacionog odbora izabran je Svetozar Vukčević, predsjednik akcione konferencije Saveza sindikara "R.Dakića".

Rukovodstvu su uručeni zahtjevi koje je pred masom pročitao Momir Bulatović, što je nailazilo na oduševljenje i parole "Izdajničke rane bole", "Crnogorski foteljaši došli su vam crni dani". Ređali su se govornici, prvoborci AB: Drago Šofranac, Drago Vučinić, prof.Slobodan Vujačić, Vasilije Milutinović...Popodne ispred Skupštine bilo oko 20.ooo ljudi,dok su se na stepeništu smenjivali govornici zahtijevajući smjene.Mitingovanje je tokom noći i jutarnih sati nastavilo nekoliko hiljada, da bi ujutro, 11.januara, sjatilo oko 45.ooo, uzvikujući: "Aoj Slobo aoj rise Crnoj Gori navrni se".

Oko 11 sati isped mitingaša je izašao potpredsjednik Skupštine Božidar Tadić i saopštio da su kompletna rukovodstva dali ostavke. Likovanju nema kraja. Smjenjuju se govornici (oko 40). Momir Bulatović poentira: "Svi su naši zahtjevi ispunjeni - narod je pobijedio" i pozvao da proslave "veliku pobjedu". Organizatori mitinga iz redova vladajuće partije tako su uspjeli da obezglave crnogorski drnogorski državni i partijski vrh i ubrzo preuzmu sve čelne pozicije. Iz redova Saveza kominusta izabran je predsjednik Crne Gore (Branko Kostić), predsjednik Izvršnog vijeća (Radoje Kontić), dr Miloš Radulović izabran je za člana Predsjedništva Crne Gore a Nenad Bućin za člana Predsjedništva SFRJ iz Crne Gore, a da Desetom (vanrednom) kongresu i novo partijsko rukovodstvo, na čelu sa asistentom Univerziteta Momirom Bulatovićem, i sekretarom Milom Đukanovićem.

Novo rukovodstvo svoj je program nazvalo "Nova razvojna filozofija". Uvodni referat na kongresu je podnio Veselin Vukotić, koordinator Predsjedništva Partije (potom član SIV-a):"Sve što se dešavalo od oktobra do danas pokazuje da narod nije bio izmanipulisan ni spolja ni iznutra, da na njegovom čelu nijesu bili četnički sinovi već najprogresivniji izdanci mlade generacije. Ovi događaji nijesu 'posrbljavanje' i 'nacionalna rasprodaja' Crne Gore nego odluka i volja da se vrati dostojanstvo crnogorskoj naciji i svima koji bratski i u slozi žive u Crnoj Gori". A Momir Bulatović je kazao:"Zlonamjernici koji su možda prepoznali i sopštvenu političku sudbinu osuli su niz nečuvenih uvreda i pograda na račun dostojanstva naroda i njegove demokratske opredijeljenosti. Najmasovniji skup u istoriji Crne Gore proglašen je ulicom, narod prozvan ruljom".

Iako su mitingaške snage bile heterogene po političkim motivima, glavni zahtjevi takom “AB evolucije” nijesu bili upereni protiv komunističkog režima, niti usmjereni na uvođenje demokratskog poretka. Prije nego što je Crna Gora postala srpski sartelit,čime je narušen princip na kome je zasnovana federativna Jugoslavija, gubitak crnogorskog glasa faktički je značio blokadu u Federaciji i tako ubrzanu razgradnju zemlje - srušena je komunistička garnitura, ali ne i sistem. To potvrđuje i izjava Mila Đukanovića, jednog od prethodnika “Ab revolucije”, koji je za “januarski prevrat” rekao:”To jeste bila borba za vlast, borba kojom je vlast trebalo oduzeti od birokratskog rukovodstva i vratiti je onome kome po Ustavu pripada: radničkoj klasi i narodu”(“Pobjeda”, 12.januar 1989). A mi znamo u što se ta borba pretvorila. Sve, do momenta kad se taj isti Đukanović dozvao pameti, i kazao da je “Milošević prevaziđen političar”.

Komentari 11

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo