Žabljak
Pretežno oblačno
12.5 °C
Pljevlja
Oblačno
14.4 °C
Herceg Novi
Vedro
24.2 °C
Nikšić
Vedro
17.5 °C
Cetinje
Vedro
29.6 °C
Bar
Vedro
22.4 °C
Podgorica
Vedro
23.7 °C
Ulcinj
Pretežno oblačno
25.4 °C
Kolašin
Umjereno oblačno
14.9 °C

Izoštreno

USTAVNI PUT (10) 21. 12. 2017. 10:53   >>  10:29 3

USTAVNI PUT (10)

B.Vojičić: Samo uljudno i pristojno

„Svak će moći slobodno da iskaže istinu, ali samo istinu! Narod je Crnogorski suviše osjetljiv, pa kad bi drugijem pravcem pošli, pošljedice bi bile nedogledno zle. Nema sumnje da Crnogorci u tome slučaju ne bi pribjegavali pesnicama i toljagama, nego bi revolver radio na sve strane“, upozorava “Glas Crnogorca”.

Knjaževina Crna Gora sa prvim pisanim Ustavom 1905. dobija i prvi Zakon o štampi. Kad je, početkom 1906.godine, Zakon o štampi stupio na snagu, osim zvaničnog “Glasa Crnogorca” i poluzvanične “Ustavnosti”( pojavila se mjesec dana nakon donošenja Ustava), nijedan drugi list nije postojao. Desetak dana prije prvih izbora za Narodnu skupštinu, 3.septembra 1906.godina, pojavila se “Narodna misao” u Nikšiću, kao prvi nezavisni list u Crnoj Gori. A 1907.u Podgorici je počela da izlazi “Slobodna riječ”. Posljednja dva lista pokrenuta su kao nezavisna i kritički usmjerena prema vlasti, ali su ubrzo, postala i glasila dvije političke orjentacije: “klubaša“ i „pravaša“, zbog čega su stalno polemisali. Ali, to je bilo blagotvorno za političko profilisanje tek formiranih stranaka i stvaranje javnog mnjenja. Sredinom 1908.godine crnogorska vlada pokrenula je list “Cetinjski vjesnik”(od 1913. “Vjesnik”).

Od pobrojanih listova, jedino je “Glas Crnogorca” bio zvanični list, dok su “Ustavnost”, “Slobodna riječ” i “Cetinjski vjesnik” bili formalno nezavisna glasila, a faktički mediji pod kontrolom vlasti. Tako je crnogorska ustavnost, uz politički pluralizam, rezultirala i medijskim pluralizmom.

Namjera knjaza Nikole da donese zakon o štampi objavljena je, 23. jula 1905. godine, u “Glasu Crnogorca”. U tom članku naslovljenom “Cetinje, 22. jula”, “Glas Crnogorca” o slobodi štampe piše: “Nema sumnje, da je korist od slobodne štampe očigledna, kad se pravilno primijeni, ali tako isto nema sumnje da i pošljedice toga mogu biti strašne i da mogu unijeti u narod nemoral i trulež, a za tijem neminovno i propast, kad se ona zloupotrijebi. Sloboda štampe dobra je kad se iskazuje u ispovijedanju istine s ubjeđenjem u njenu silu, i kad je onaj koji to iskazuje gotov na sve opasnosti i gonjenja od strane onijeh, koje istina vrijeđa. Sloboda štampe jest moćno sredstvo za rasprostiranje zdravijeh i blagotvornijeh pojmova i naravstvenijih principa među narodima. U tom slučaju ona je dobro, a u protivnom ona je zlo, bijeda i nesreća za narod i za ljudstvo u opšte”, naglašava “Glasa Crnogorca”.,

“Svak će moći slobodno da iskaže istinu, ali samo istinu! Narod je Crnogorski suviše osjetljiv, pa kad bi drugijem pravcem pošli, pošljedice bi bile nedogledno zle. Nema sumnje da Crnogorci u tome slučaju ne bi pribjegavali pesnicama i toljagama, nego bi revolver radio na sve strane i ponovila bi se ona stara vremena, kad su se pandurice ispred kuća graditi morale, a to željeti nikako nije!” , ističe “Glas Crnogorca”.

“Glas Crnogorca” prenosi i članak iz Ćurčićevih “Beogradskih novina”, u kome se afirmiše “mudra opreznost” iskusnog crnogorskog Knjaza u vezi s donošenjem zakona o štampi. U tekstu se kaže da je, u vezi sa ustavnošću (tada u crnogorskoj štampi prvi put nagoviještena!), kojoj mudri vladalac Crne Gore ovako oprezno sprema zemljište, i smatrajući javnu riječ kao neizostavnu pogodbu ustavnom vremenu, Knjaz Nikola izdao je naređenje, da se napiše za Crnu Goru zakon o štampi, kojemu je cilj, po tvrdnji autora, da obezbijedi slobodno publikovanje istine, ali i da suzbije mogućne zloupotrebe u javnosti, koje vrlo štetno djeluju na život naroda i države. Konstatuje se da je samo uređivanje prava javne riječi putem zakona nesumnjiv dokaz da javnost u knjazu Nikoli nema protivnika, kako bi htjeli to da mu poture njegovi kivni neprijatelji, ali da on kao vjerni čuvar  svoga naroda, smatra za svetu dužnost da čednost toga naroda čuva od zloupotreba, koje razoravaju snagu državnu i narodnu.

Sama pojava zakona o štampi u Crnoj Gori, ma i sa velikim ograničenjima, nije ništa drugo, nego službeno priznanje o potrebi javnosti u zemlji, poslije kojega moraju doći i izmjene u naprednijem duhu sa povećanjem kulture i socijalnog razvitka. Znajući kolike opasnosti donosi sobom skakanje od apsolutizma k najvišoj slobodi, knjaz Nikola daje za sada svome narodu onakvu javnost, kakvu nalazi da mu može dati. Pokažu li se dobre pošljedice od javnosti – a nema sumnje da će se pokazati –njena prava lako će se proširivati. Mnogo je pametnije dati onoliko koliko se može dati, nego se davanjem zatrčati tako, da se kasnije mora oduzimati. Takvo oduzimanje po pravilu uvijek se rđavo odaziva na razvitak društveni. I u tome koraku poznaje se mudra opreznost iskusnoga crnogorskog Knjaza.

Izradu projekta zakona o štampi (a, potom i ustava) knjaz Nikola povjerio je Stevanu Ćurčiću iz Beograda, koji je diplomirao pravo na Univerzitetu u Beču, u tom vremenu vlasniku i glavnom uredniku lista “Beogradske novine” i predsjedniku Srpskog novinarskog društva. O tom zakonu knjaz je pozitivno govorio u Besjedi prilikom donošenja Ustava, kada je pomenuo Zakon o štampi i iskazao nadu da će njegovi podanici umjeti da iskoriste slobodu i prava koja dobijaju. Knjaz Gospodar je objasnio da je štampa “produženi odjek ljudske riječi, koja ima svoju važnost kada je slobodna i istinita. Štampa je organ misli, pa kao i same misli ona mora biti slobodna i nezavisna…”

Zakon o štampi stupio je na snagu 1. februara 1906. Dan kasnije, “Ustavnost” (2. februara 1906) analizira taj zakon sa uvjerenjem da će se prosvjećeni sinovi naše zemlje njime pametno poslužiti na korist vladaoca, otadžbine, naroda i novog slobodnog političkog života u našoj zemlji. List načelno razmatra značaj slobode štampe i ističe da ne može ni da bude prave političke slobode, gdje nema i slobode štampe. Gdje nema slobodne štampe, nema, istina, ni zloupotreba štampe, ali tu nema javnog mišljenja. Štampa iznosi pred javnost ogledalo u kome se svako ogleda. Autor teksta konstatuje da je slobodna štampa javna kontrola sviju mišljenja, najboljih i najgorih. I naglašava da u Zakonu o štampi nema nikakve ni preventivne, ni zakonske mjere, koja bi sputavala slobodu javnog mišljenja i uvjerenja.

“Misao, iskazana putem štampe, po ovome zakonu je sasvim slobodna. Protiv ubjeđenja i slobodne misli naš zakon ne predviđa nikakve krivice i kazne. On ne dopušta samo uvredu i klevetu vladaoca i članova vladalačkog doma, i izričan poziv građana na bunu. Neka napr. neko u kakvom listu ovako napiše: Građani, ne slušajte naredbe ni jedne vlasti, već ustanite na oružje, pa se oduprite! – i to će biti odmah zabranjeno. Takvo se pisanje zabranjuje svugdje na svijetu. Podsticanje na nered, na rušenje države, na zločina djela ne trpi ni jedna država na ovom svijetu. Kad bi se to dopustilo, nastala bi anarhija”, potencira “Ustavnost”.

Autor teksta podvlači da su “kazne zakonom predviđene za krivice osjetne, ali kad se ima u vidu da je dopuštena učtiva kritika i da nije zabranjeno iskazivanje misli i ubjeđenja, koja se ne odnose na čast i karakter ličnosti, i da prema čl. 25. ’uljudna i pristojna kritika zakona i rada organa državnih vlasti ne podliježe nikakvoj kazni’, onda kazne, ma kako bile teške i osjetne, ne sprečavaju slobodu iskazivanja misli, već sprječavaju samo zloupotrebu slobodne štampe.“

“Glas Crnogorca“ (februar 1906) prenosi reagovanje na taj zakon beogradskog lista “Pravda”, organa ponovo organizovane Napredne stranke,  pod naslovom “Još jedan korak naprijed”: “Onomadne  je ‘Glas Crnogorca’ donio zakon o štampi, koji nosi datum od 1. decembra. Dakle, prethodi ustavu sv. nikoljdanskom, što će reći da ga je darivao narodu samodržni Nikola I, po milosti Božjoj knjaz i Gospodar Crne Gore i Brda, a ne da ga je donijela crnogorska Narodna skupština, a potvrdio ustavni Nikola I po milosti Božjoj i volji narodnoj Knjaz i Gospodar Crne Gore i Brda. U tekstu se objašnjava da je zakon o štampi malo stroža redakcija srpskog zakona o štampi, pisan u tako liberalnome duhu da se često čovjek može bojati da neće svojim liberalnim principima naškoditi postupnome razvitku i preporođaju stare Crne Gore u savremenu državu, jer osim kvalifikacije za odgovornog urednika ispit zrelosti i svršena srednja škola  i cenza poreskog, zatim mekšije kazne za uvredu i  klevetu vladaoca i vladalačkog doma, “ovaj se zakon  stav po stav poklapa sa našim zakonom o štampi”.

I “Ustavnost” (februara 1906) svoju ocjenu o Zakonu o štampi potkrepljuje istovjetnim mišljenjem iz beogradske štampe, tekstom iz beogradske revije ”Srpski književni Glasnik”: “Od 1. februara stupio je na snagu novi zakon o štampi za Knjaževinu Crnu Goru. Zakon je u glavnome kopija zakona o štampi koji važi za Srbiju. Razlika je između ova dva zakona u tome što crnogorski predviđa svuda oštrije novčane kazne i kazne zatvora za štamparske prijestupe, nego što to ima u zakonu o štampi u Srbiji. Isto tako, po crnogorskom zakonu o štampi odgovorni urednik dnevnog lista ili povremenog spisa mora da je svršio bar srednju ili kakvu stručnu školu, da plaća po 15 kruna poreze i da ima 30 godina. Ovaj se zakon, dakle, može s pravom nazvati liberalnim.”

Konstatuje se da, ako se i oni koji će po njemu suditi, i oni, koji budu po njemu uređivali novine, umjednu staviti na visinu svojih dužnosti, biće velike koristi za Crnu Goru. Naročito bi trebalo da se budući urednici dobro čuvaju da ne kaljaju po blatu valjane ljude, samo zato što ne bi bili istih političkih ubjeđenja kojih i oni, da u borbi za svoja načela ne kaljaju porodični život svojih protivnika, da ne upotrebljavaju umjesto kritike, uvrede i klevete. Dužnost je dobrih i pravih novinara da budu umjereni, da pišu sa dokazima u ruci, da nikada ne zaboravljaju da protivnik, bilo partijski, bilo lični, bilo visokoga položaja političkog, ima lične i građanske časti, da nikad u list ne puštaju neprovjerene vijesti, kojima se nanosi državi ili pojedincu šteta, da njihov list bude, jednom riječi, samo zastupnik istine, pravde, moralnosti, čovječnosti, naroda i zemlje njihove .

Opoziciona “Narodna misao” (septembra 1906), međutim, problematizuje Zakon o štampi i traži njegovu promjenu: “ Zar nije svaki poslanik zavirio u zakon o štampi, te vidio u njemu zakon – o ciframa, koje označuju globu za globom! Ne zna li svaki poslanik, da taj drakonski zakon treba izmijeniti na najslobodnijoj osnovi. Zar on neće njegovom autoru reći da se ne treba bojati slobode štampe, nego jedino onoga što će ona iznositi?"

“Narodna misao” traži potpunu slobodu štampe. U tekstu naslovljenom “Sloboda štampe”(decembra 1906), potpisan inicijalom glavnog urednika Malenice: M, navodi se da je reforma naših prilika donijela sa sobom i zakon o štampi, ali, ako hoćemo blago da sudimo o njemu, onda ćemo ovako kazati: Našao si iznemoglog putnika u Sahari, pa si ga pridigao, sklonio od pješčanih vjetrova i nahranio – ali mu vode nijesi dao! Potom autor teksta konstatuje: “I mi smo dobili 56 članaka zakona o štampi, po kojima bi mogla štampa nekako mizerno da životari. Ali, eto ti člana 6, koji jasno otkriva namjeru onih koji pisaše ovaj zakon – i u Crnoj Gori nema slobode štampe. Zašto ta gospoda, kad su već prepisali srpski zakon o štampi, ne unesoše u naš zakon i onaj paragraf, koji ovako veli: “Odgovorni urednik mora biti građanin, koji uživa građanska i politička prava (član 22 ustava)“ – i ništa više. Ali, našoj je gospodi malo bilo uživanje građanskih i političkih prava, nego treba stalno da žive u Crnoj Gori (sigurno ne može nikako imati ni zastupnika!), da je svršio najmanje kakvu srednju školu, da uživa sva građanska prava, da je pošljednje tri godine plaćao 15 kruna dacije i da mora imati najmanje 30 godina!!! Još je čudo, što ne mora da položi kauciju od jedno 100.000 kruna! Gdje nema slobodne štampe, ne može biti ni slobodnog narodnog razvoja; ne može biti slobodne misli, a protiv toga je baš ovaj zakon i išao: ugušiti sve što može dovesti do poznanja pravnih prilika, te da se ni jedna riječ ne čuje o pravim tegobama našega naroda...“

U 1. članu Zakona o štampi konstatuje se da je štampa slobodna i da se ne može podvrgavati nikakvim administrativnim mjerama, kaznama, opomenama ili cenzuri.

Članom 6. Zakona o štampi utvrđuje se i da svaki list mora imati odgovornog urednika, koji mora biti: crnogorski državljanin, sa stalnim mjestom boravka na teritoriji Knjaževine Crne Gore. Ako se zna da su za pedeset godina izlaženja “Glasa Crnogorca” svega tri njegova urednika bili iz uže Crne Gore, a ostali bili izvanjci, onda je ta odredba dosta restriktivna. Da je završio najmanje srednju školu, takođe je restriktivan uslov, kada se znada su od 1879. do 1900., samo tri crnogorska ministra imala visoku školu. Da je u posljednje 3 godine plaćao najmanje 15 kruna poreza, teško ostvarljiv uslov za mlade školovane. Da ima najmanje 30 godina. U vezi sa ovom zakonskom odredbom, interesantan je podatak da je u Srbiji bila odredba da urednik političkih novina ne može biti lice ispod 25 godina, pa je Svetozar Marković, osnivač “Radenika”, prvog socijalističkog list u Srbiji, javno protestovao: ”Kad Ustav Srbije priznaje da može biti mladić od 18.godina sposoban da upravlja državom (odnosi se na knjaza Milana Obrenovića), besmisleno je tvrditi da mladić u istim godinama ne bi bio sposoban da uređuje novine”.

Iako se novinama zajemčava potpuna sloboda, Zakon predviđa da se list zabrani ukoliko iznese uvredu na račun vladara ili vladarskog doma, ukoliko pozivaju na promjenu u redu prestolonasljeđa ili na oružanu pobunu protiv zakonite vlasti, kao i za djela koja se kažnjavaju krivičnim zakonom. S druge strane, novine su imale slobodu da kritikuju rad organa vlasti, ali, kako se kaže, “uljudno i pristojno”.

Komentari 3

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se

Novo