Izoštreno

Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Samnji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

IPAK SE DESILO 14. 11. 2017. 18:58   >>  18:30 10

N. Šofranac: Ovo jeste apokalipsa

Jedna od najvećih fudbalskih senzacija u istoriji sada je stvarnost, samo 11 godina nakon Berlina Italija je uspjela da dotakne dno, ali daleko od toga da je sve bilo slučajno i iznenada.

Senzacija je ogromnih razmjera, u ovom vijeku se u negativnom smislu može porediti jedino sa ispadanjem Rivera 2011.godine, takođe ispraćenog s opštom planetarnom nevjericom i sazrijevalo u tri duge godine agonije. U pozitivnom sa Grčkom 2004, i Lesterom 2016. Ali, Italija je sinonim Mundijala, zemlja koja diše fudbal, danas nije jedina, ali sa 4 svjetske titule i još dva finala jeste uz Brazil i Njemačku najveća u istoriji, propustila je samo prvi Mundijal u Urugvaju jer je odbila putovanje i onaj 1958.godine u Švedskoj kad ih je izbacila S.Irska. I nikad više. Ta Švedska stalno kao zla sudbina jer osim 1958, tamo se održao i Euro 1992, i opet Italija nije otišla, tada zbog SSSR, sad su samo obrnute uloge Rusa i Šveđana. Tada dva remija sa Sovjetima po 0:0, ali koban je bio poraz u Oslu i Vićini je morao da ustupi mjesto Sakiju - ali to je posljednji Euro sa 8 finalista, nakon proširenja na 16 Italija kao i ostale velesile poput Njemačke i Španije više nije propuštala nijedno takmičenje. Znala je da visi na žici posljednjeg meča za SP, pričao nam je ljetos Keiroš kako ih je njegov Portugal zastrašio baš na San Siru novembra 1993, ali gol Dina Bađa je odveo “azure“ i prije tačno 20 godina bio je komplikovan baraž sa Rusima, na moskovskom snijegu je debitovao Bufon, u Napulju presudio Kaziragi. Ali, tada su tu bili Maldini, Bađo, Del Pjero, Zola i odmah su svi mirni. Sada njih nema, ali opet se nije smjelo desiti. Jer Italija je beskrajno bolja od Švedske, jer Italija je duša svakog Mundijala.

To ne znači nikako da je Mundijal sada osiromašen. Čemu bi onda služio dugi i teški filter kvalifikacija kad bi svi veliki morali da prođu, sad je ispala i Holandija, pa šampion J.Amerike Čile, a kako su samo blizu eliminacije bile Argentina i Hrvatska sa svojim zvijezdama. To je samo jedan Šveđanin mogao da kaže da Mundijal bez njega nema smisla, upravo prije 4 godine. Zašto nije slučajno? Upravo zato što je Italija izgubila odavno visoku poziciju na renkingu, to je dovelo dotle da u Brazilu prvi put ne bude nosilac na SP, štaviše upala je u grupu smrti (nakon jedne zavrzlame Platinija da spasi Francusku) i tu ispala. Onda je logično bila u drugom šeširu na žrijebu u S.Petersburgu, pa izvukla najtežeg mogućeg rivala iz prvog -Španiju, i odlazak u baraž je bio više nego logičan, pogotovo imajući u vidu briljantne partije Španaca. I Švedska koliko god bila limitirana je vjerovatno najopasniji rival kojeg su mogli izvući u baražu, ali bez obzira na igračku superiornost gotovo sve su uradili pogrešno, u oba meča.

U prvom je Beloti odmah imao šansu nad šansama kakvu u Torinu daje i žmureći, a nakon tog promašaja besmisleno povlačenje i frustriranje zbog grube igre rivala koji su razbili noseve Bonućiju i Kjeliniju i znali kako jedino mogu igrati protiv Italije. Nakon te devijacije ubice koja će odlučiti sve, postojala je zaista reakcija i juriš, bila je i bomba stativa Darmijana i mnogo srca na terenu ne prihvatajući minimalan poraz i trodnevnu presiju koja se nazirala, ali ko bi tada pomislio da u dugih milanskih 90 minuta neće biti gola. Sve je loše odrađeno i u kratkoj pauzi, igrači su osjećali da su bolji od Šveđana ali više nijesu vjerovali svom selektoru, tražili su mu da napravi ekipu za napad i tri gola, a nesposobni predsjednik Tavekio nije imao petlje da ga tada smjeni kao što su uradili Hrvati u famozna tri dana između Finske i Ukrajine, na samoj ivici provalije. Već se znalo da Ventura ne bi vodio na Mundijalu i da je dobio sinoć, ali ipak su se odlučili držati ga već sahranjenog na klupi u meču bez povratka, znajući da više igračima nema što da da. Štaviše, napravio je još štete, sa Žoržinjom i Florencijem je pogodio, bili su najbolji sinoć, ali tu mu je pomogla kazna Veratija, a sa Gabjadinijem šokirao sve i promašio, držati na klupi dva igrača klase i forme Insinjea i El Šaravija je izludjelo javnost i same igrače. I opet je bilo opipljivo da se prođe, krcati San Siro je bio za drhtaje, podrška enormna i iskrena do kraja, pritisak često stihijski i uz greške, ali dosta akcija, u prvom šanse Imobilea pa velika Kandreve, pa najveća Imobilea, pa na traci Gabjadini, Parolo i odlični Florenci i takođe već u 9.minutu jasan penal nad Parolom koji Lahoz nije htio da vidi, kao što je mogao kasnije vidjeti i dvije ruke u šesnaestercu Italije, ali i nevjerovatno koljeno Lustiga u grudi Darmijana početkom nastavka. U takvim noćima konfuzije i to se dešava redovno. U tom dijelu igre nervoza je rasla, kao i umor, a nestajale prave ideje i brzina, ali srce je vuklo i dalje, volej Florencija je ličio na njegove evrogolove ali za dlaku, pa opet Imobile iz blizine, pa udarac Kandreve ,a ulaskom El Šaravija i Belotija pritisak je postao opsada, El Ša je imao u finišu volej kako on voli ali je previše lijepo uhvatio, Parolo nakon toga, a Florenci uzalud ljubio posljednju loptu, Bonući uzalud bacio masku kao junak nakon što je spasio Bufona. Zaslužila je Italija više od jednog gola u ova dva meča, ali nije ga dala. Insinje je postao mjera inata selektora u borbi s neprijateljima koje je stvorio, krunisano beskorisnim ulaskom Bernardeskija. Pobjegao je odmah Ventura u svlačionicu i izbjegao intervju na terenu za RAI koji je predviđen u ugovoru selektora i saveza. Pojavio se zato Bufon i pred 15 miliona Italijana zaplakao uživo, rekao da se upravo rastao s najdražim dresom, jer vrijeme je tiranin i ne oprašta - ali da mu nije žao zbog sebe i što propušta svoj šesti Mundijal već zbog naroda, zbog društvenog efekta, zbog svih Italijana. Kasiljas je dirnut odmah napisao “šokiran sam, Điđi ne mogu da te gledam takvog”. Veliki golman će se oprostiti od fudbala u maju, ostavlja Donarumi i ostalima kako kaže, “ponos i tradicija učiniće da se brzo dignemo”. Ventura se pojavio na presu sat kasnije, oprostio se pojedinačno sa igračima, čak nije podnio ostavku odmah, niti ga je Tavekio dmah smjenio, ali danas je u emisiji “Hijene” potvrdio da odlazi, da lakne svima.

Na Bernabeu je počeo njegov kolaps, izašao je tada sa 4-2-4, pa se zato zatvorio u Stokholmu, ali kako loši mečevi s Makedonijom i Albanijom, više mu niko nije vjerovao. Dobar trener, dugo u provinciji, smijenjen suludo 2001 u Udinezeu da bi došao luzer Hodžson, u Pizi je oživio karijeru Ćerćija, najbolji fudbal igrao je sa Barijem 2009/10 kad je naslijedio mladog Kontea, lansirao Bonućija, Ranokiju, Bareta, a punih pet godina je vodio Torino od druge lige do Evrope i velike pobjede u Bilbau, potpuno valorizovao Imobilea, Ćerćija, Belotija ali i mnoge mladiće. Jedan od odličnih trenera drugog reda kojeg je lično prijatelj Lipi postavio nakon odlaska Kontea, ali brzim odlaskom Lipija on je bio kao riba na suvom. Tako je čudan bio izbor Donadonija u danima fešte 2006, i nakon čak dobrog Eura 2008, i nesrećnog ispadanja od Španije koja će pokoriti sve, brzo su ga sklonili nazad u provinciju. Kako je Donadonija pratila sjenka Lipija tako je Venturu neizbježno sjenka Kontea, sad sve svaljuju na njega, a glavna greška mu je što nije umio naći poziciju za majstora Insinjea, i što je odbacio 4-3-3 u kojem on blista, trpajući stalno dva centarfora iako i Imobile i Beloti u klubovima igraju sami, i praveći srednji red bez mašte i klase. Tako su sinoć BBC igrači davali pasove u horizontali ili duge lopte, bez ijednog plejmejkera, odlazak Pirla je ostavio enormnu prazninu, ali se mogao sjetiti majstora kao što je Đovinko, da ne pričamo kako mu je Papu Gomez slao tone poruka da ga zove, ali je dopustio da ga uzme Argentina kad je dostigao super nivo.

Nije se snašao Ventura, ali šta reći o predsjedniku saveza koji ga nije ni doveo, nije znao ni da ga smijeni, koji se prvo istakao rasističkim izjavama i gafovima, rame uz rame sa Lotitom, i kojeg sad predsjednik Olimpijskog komiteta Malago poziva da ode. Tavekio je daleko od kreativnosti Abetea, ili od autoriteta birokrate Karara koji je bio odgovaran uz sudiju Morena za azijski brodolom 2002, a pobjegao glavom bez obzira u sred uragana Kalćopoli 2006. Sad i Ministar sporta Loti traži ostavke i obnovu cijelog sistema fudbala, sad svi hoće revoluciju, ali ne shvataju da su greške davno počele da se prave. Italija je imala najjaču ligu na planeti i to ubjedljivo, najjače klubove i sjajnu reprezentaciju u 90-im, ali igrači klase Bađa, Zole, Manćinija, Del Pjera, Totija, klasične desetke svjetske klase koji su igrali u isto vrijeme, ali i igrači tipa Kjeze, Montele, Simonea, Sinjorija, Vjerija kao da su iščezli, nema ih ni na horizontu. Prvo je prelazak na industrijski 4-4-2 učinio da izumiru,ali još manje ima kreativnih veznih jer na tim pozicijama u klubovima dominiraju skupi stranci. Zato se ne može odricati bar onih koji blistaju u 4-3-3, iako treba reći da je i Konte vremenom degradirao u rezerve Insinjea i El Šaravija, i bez njih sa svojim 3-5-2 napravio strašan Euro, još uništen povredama Markizija i drugih,otpisan od svih, nokautirao dvije moćne ekipa Belgiju i Španiju, poslao kući šampione Špance s nadmoćnih 2:0 na Sen Deniju, a pobjedio je i famozne Šveđane i doveo do penala silne Njemce, sve sa Parolom i Đakerinijem na sredini, ali s ratničkim duhom kakav samo on i Simeone unose u svakog igrača. Bilo je jasno da bi on trebao da nastavi proces, ali već je bio dogovorio sve sa Čelsijem, otišao u suzama u Bordou i sad ga prizivaju nazad. Kandidata ima dosta, ozdravljenje treba hitno, ali najveće šanse se daju Anćelotiju koji bi rado prihvatio sada. Nakon njega upravo Konte, pa Manćini, zatim Sari, a već manje vjerovatno Alegri i Kapelo kojem je to stari san(ima 71 godinu sada). Onda Spaleti, Pipo, pa čak i legende Pirlo, Toti i Del Pjero, koji su ovih dana imali dosta da kažu i kritikuju, ali sad nije vrijeme za avanturizam, biće neko iskusan.

Posla će biti odmah iako Italije neće biti u Kremlju 1.decembra na velikom žrijebu koji ćemo prenositi od 16 sati. Neće je biti ni u Moskvi a već su zakupili trening centar Lokomotive ne pomišljajući da će ispasti. Zakazana su dva meča u martovskom terminu, prvo sa Argentinom u Bazelu, pa 27.marta na Vembliju s Engleskom, a Italiju će mnogi tražiti i za sparing u junu pred sam SP. Već 2.decembra je žrijeb u Dablinu za Euro bez granica 2020, a 24.januara za Ligu nacija gdje će Italija igrati u prvoj ligi. Tu je u drugom šeširu, u prvom su Njemci, Belgijanci, Španci i Poljaci, grupa u troje, samo pobjednici grupa na F4 juna 2019, samo pobjednik direktno na Euru, a ostaje 10 kola kvalifikacija, dugačak i trnovit put.

Ali, ova generacija igrača i njihov selektor koji su promašili Mundijal biće zapamćeni vjekovima. To su znali i igrali pod tom presijom. Mnogo više zapamćeni od tih iz 1958, i više čak od selektora Fabrija i njegovih zvijezda koje je poručnik armije Sjeverne Koreje izbacio sa Mundijala 1966 u Engleskoj, ali ti su samo dvije godine kasnije osvojili Euro, pa odmah i finale Mundijala 1970, asovi poput Rive, Macole, Rivere, Boninsenje, Faketija, Burniča, Anastazija, Domenginija.. Uvijek je imala Italija velike asove, igrala fudbal čulima koje niko nije imao, a njihovi treneri su učili cijeli svijet kako se to radi. Oni i sad misle da imaju najbolju struku i trenere, ali ne shvataju da su otišli u pogrešnom smjeru. Da je potraga za univerzalnim igračem o kojem se u Koverćanu pričalo još u 70-im i koja je kasnije dovela do uvođenja modernog libera tipa Gulita, pa onda zonskog sistema što je bila avangarda za planetu,sada odvela u nešto drugo,u šablonski fudbal bez duše i kreacije iako uporno dobijaju lekcije od Španije na svim nivoima, klubovi, reprezentacija, mlađe kategorije,gomile poraza. Španci su evoluirali svoju tehniku i posjed lopte, napravili svoj fudbalski brend u ovom vijeku i sve osvojili, a koji je stil Italije? Sada ne postoji, onaj što je bio više ga nema. Španski klubovi ulažu čak 10% svog ogromnog kapitala u mlađe kategorije, a to je bogatstvo, u Italiji toga nema. Od magičnog trijumfa u Berlinu 2006, nijesu se pomakli ni milimetar, zaspali su na tim lovorima, dok su Španci i Njemci baš iz tog ogromnog razočaranja izgradili novi sistem i imperije.

Ta titula u sred Kalćopolija je stvorila lažnu sliku da je sve savršeno, Italijani su se osjetili nedodirljivim, nadmoćnim, biti tamo i sa starim herojima iz 1982 poput Altobelija,Kontija i Tardelija dalo je osjećaj nepobjedivosti jedne nacije koja ima rijetku privilegiju da se raduje više puta svjetskim titulama, da piše istoriju i stigne Brazil na vječnoj listi. Tada je zaista sve izgledalo tako. Od tada imaju dva uzastopna ispadanja u grupi, pa sada i noćna mora neodlaska na prvenstvo, ogroman ekonomski gubitak, jer su nagrade FIFA-e za samo učešće nikad veće,ukupan fond je 480 miliona dolara. Iznevjeren je i zakon 12 godina, jer upravo nakon neodlaska u Švedsku 1958, 12 godina kasnije je bilo finale s Brazilom na Asteki 1970, pa onda titula 1982, pa opet finale s Brazilom 1994, pa titula 2006, i sad je bio red na novo finale. Čak bi i na pola puta, na 6 godina igrali finale Eura kao 2000 i 2012. Umjesto svega toga apokalipsa i resetovanje. Bolja je Italija od ove Švedske s kojom su i naši igrali ravnopravno, a tada su im bili Ibrahimović, Kalstrom, Ekdal, Durmaz, sad su još i bez kontraverznog Gvidetija, a malo igraju i drugi prvaci Evrope U21 iz 2015, poput Telina. Ali nijesu je izbacili jer fudbal ima neke svoje zakone.

Nijesu zaista ništa naučili iz trijumfa 2006, prije svega ignorišući svjetske trendove i ne držeći trenera poput Kontea koji je iz ničega stvorio ekipu za vrh Evrope, uzimajući i da je to normalno. Od heroja iz Berlina ostala su samo trojica, i to je Barzalji u suzama u Bordou bio objavio oproštaj. Sad je definitivno kraj i za njega i za Bufona i za De Rosija, dakle od šampiona svijeta više ne ostaje niko, kraj. Govori se da je možda kraj i za Kjelinija, ali to će odličiti on, ako tako bude traka će ići Bonućiju koji jedini nastavlja iz BBBC-a, a ostalo će odlučiti novi selektor. Generacija nakon Berlina je bila skromna, mora će pecati iz nove Di Bjađove. De Rosi je sinoć bio bukvalno sklonjen jer je za presing Ventura favorizovao Žoržinja, a onda je bila i ta tenzija na klupi kad su ga tjerali da se zagrijava. Već su bile obavljene dvije izmjene i De Rosi je na svom rimskom dijalektu rekao “što ja da ulazim, treba da pobjedimo a ne da remiziramo” što je poludjelo internetom. Sam je nakon meča to potvrdio, i da je samo pokazao rukom na Insinjea, a onda pošao da se zagrijava, jer uvijek je bio na raspolaganju, 34 godine ima.

Djeluje mi pradavno jedna “Domenica sportiva” iz aprila 1988, u kojoj se vodila rasprava o uvođenju trećeg stranca i koliko bi to moglo uzeti prostor domaćim igračima i oštetiti reprezentaciju. Treći stranac je odmah stigao, ali nije oslabio državni tim, naprotiv, uz najbolje strance na svijetu stasavali su sjajni domaći asovi u 90-im. Nije problem bila ni globalizacija fudbala, ni to što kao i danas klubovi od tada imaju po 15 ili više stranaca. Problem je baza, korijeni, osnove, treneri inovatori, nove ideje. Ne, nije ništa bilo slučajno. Italija je imala mjesto među 32 ekipe na Mundijalu, ali opet ništa ne bi uradila. Ovako će rezove napraviti sigurno. A kad ih napravi zna biti opasna kao malo ko na svijetu. A u ovom današnjem svijetu koji je napravljen za klubove već za vikend će biti derbiji Roma-Lacio, Napoli-Milan, Samp-Juve i Inter-Atalanta. Sinoćnjih suza, da li će se iko sjećati?

Povezane vijesti

N. Šofranac: Za Beriza i istoriju

22. 11. 2017.  | 4

N. Šofranac: Za Beriza i istoriju

Odlučujući trenuci za evropsko proljeće koje kao i

N. Šofranac: Pad Berlinskog zida

09. 11. 2017.  | 36

N. Šofranac: Pad Berlinskog zida

Bila je noć 9.novembra sudbonosne 1989.godine kad je

N. Šofranac: Andrea Pirlo

08. 11. 2017.  | 6

N. Šofranac: Andrea Pirlo

Nakon Totija veliki Riki Kaka, a sad još i on. Otišao

N. Šofranac: Tumba se Evropa

02. 11. 2017.  | 8

N. Šofranac: Tumba se Evropa

Nisu samo posrtanja Reala stvorila rijaliti šou na

Komentari 10

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se