Izoštreno

Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Samnji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

REAL-ity show 02. 11. 2017. 15:22   >>  14:51 8

N. Šofranac: Tumba se Evropa

Nisu samo posrtanja Reala stvorila rijaliti šou na kontinentu, na izlaznim vratima Champions nalaze se timovi poput Napolija, Atletika, Monaka i Dortmunda što niko nije mogao ni da zamisli u avgustu, a totalna revolucija sprema se i u državnim prvenstvima jer najmanje 15 šampiona drma kriza i abdikacija. Epohalna sezona?

I Španija i Evropa bruje o Realu, ali da počnemo od ova 4 tima koja su dovedena u najgoru situaciju, iako odmah izdvajamo Napoli i po liderskoj ulozi u Italiji i po dvije većinom blistave partije protiv Sitija, pa čak i procentima vjerovatnoće da ipak prođu. Ali apsolutno prvo o Atletiku.

Računam da njihov sistem poznajem veoma dobro, i metode koji su ih doveli da budu zaista jedan od najboljih timova svijeta u posljednjih 5 godina, ne samo na godinu. Ćolizam, duh njihovog vodje, uloga profesora Ortege, nevjerovatna sprema i fanatičnost, ali i igrači pogođeni tačno za svoje uloge i pozicije, sinhronizovo čuvanje gola pa deset minuta opšteg juriša poput vojske, mnoge tajne koje niko u Evropi nije znao da dokuči. Mnoge trenere je uništio i ispratio Ćolo jer su padali kao njegove žrtve a imali puno jače ekipe, Murinja u maju 2013 iz Reala onim čuvenim finalem kupa, pa onda opet i iz Čelsija, Anćelotija je psihički uništio 8 puta iako izgubio najvažniju bitku zbog sekundi, Martina osvajanjem titule na Kamp Nou, Gvardiolu iz Bajerna prolaskom na Alijancu.. Došao je Ćolo decembra 2011, u najgorem trenutku, nakon ispadanja iz kupa od trećeligaša Albasetea i agonije u prvenstvu gdje su već osjećali sumrak ispadanja kao 2000. Malo je ko vjerovao ali već tu sezonu je završio trijumfalno, osvojio u Bukureštu Ligu Evrope sa super Falkaom i vratio sjaj klubu, pregazio Čelsi u Super kupu, a samo bod je falio da uzmu i 4.mjesto tada bogatoj Malagi i odu odmah u Ligu šampiona umjesto u Segundu. Uslijedile su sezone iz snova, sa vrhuncem u 2013/14 kad je dotaknuto nebo, mada je i 2015/16 rizikovala da je prevaziđe. Izgledalo je da dok je on tu fanatizam i veliki nivo su zagarantovani, mada sam u Milanu prisustvovao stravičnom razočaranju kad im je još jednom Real uzeo iz ruku taj pehar koji su toliko zaslužili. Pad je došao medjutim tek ove godine, a više je jasnih uzroka.

Već krajem prošle sezone neki igrači su žargonski “isplazili jezik”, vidio je to dobro Ćolo i znao da treba svježa krv, ali zbog kazne FIFA-e nije mogao dovesti nikoga, i to je bio veliki problem. Računao je da će januar brzo doći, da će stara garda izgurati do tada, a onda će imati odbjeglog sina Dijega Kostu i super akviziciju Vitola kojeg je do tada proslijedio Las Palmasu, a vjerovatno i još pojačanja za novo ruho. Entuzijazam novog stadiona, ogromna uigranost i stabilnost ekipe su ga u to uvjeravali. Ali, već od prvog meča u Đironi je jasno da nešto ne valja, iako je poslije bilo dobrih partija. Ono što najviše izostaje je ta dinamika i borbenost, ono što ih je proslavilo, presing više nije pravi, kasne na loptu, mnoge ekipe im se izigraju, a prije su ih gušili i davili, protiv Atletika nisi mogao da vezeš pa ni ako se zoveš Barselona. Da li su igrači već toliko iscijeđeni, ili je potrošen i zasićen trener pokazaće vrijeme, ali neki od njih poput Huanfrana, Gabija ili Kokea koji je u jednom momentu koštao 100 miliona, sada su toliko ispod standarda da se mnogi pitaju zašto igraju, dok se Gameiru stalno zviždi da zemljak Grizman mora da ga brani, ali ni Grizu ne blista kao prije, a da ne pričamo o Vietu, Korei ili Toresu, koji manje i igraju.

Čak i bastion Godin ima često problema, ranije je odbrana bila zakon, kad Atletiko povede to je bilo adios, a sada su i protiv Čelsija, Barse i Viljareala prokockali prednost, i pored odličnog Oblaka na golu. Mnogo paradoksa, ali činjenica je da su nadigrali Romu u Rimu u prvom kolu, izgledalo je čak kao razlika u klasi, serija šansi u nastavku i zicer Saula na samom kraju spasili su Rimljane, a onda je protiv Čelsija promašen zicer(opet Saul) kod 1:0, i u 94.minutu šokantan poraz, inače bi sve bilo drugačije. Ali, dva remija sa Karabagom su nešto teško objašnjivo fudbalski, već onaj prvi u Azerbejdžanu kad su promašili zicere u prvom dijelu, a onda bili jalovi čak i s igračem više, nakon što je najbolji igrač rivala Ndlovu isključen zbog simulacije a možda je bio penal. Ni to nije pomoglo, a preksinoć kod kuće ni 35 šuteva na gol, ponovo i igrač više, totalna ofanziva i nakon isključenja našeg Savića, ziceri Gameira i Gaitana u 94.minutu. Ništa. Nemoguće je ne dobiti Karabag kod kuće, pa Čelsi ga je dobio 6:0, Roma brzo mu dala dva u gostima, Šerif ga umalo izbacio još u julu, naš Rudar je isto bio blizu prije dvije godine kad su još imali Reinalda, najskupljeg igrača u istoriji kluba. Gurbanov je još kao igrač dva puta šokirao i Savićevića, ali ovo je previše. I da je dobio Atletiko bi bio u teškom položaju, ali bi s dvije pobjede išao dalje, pošao bi na Stenford po podvig- ovako je praktično eliminisan, Konte nije lud da prokocka zicer u Azerbejdžanu. Ni stadion ne pomaže, na Kalderonu je bilo pravo grotlo, ekipa imala krila, dugo su sanjali Peinetu, a dobili kosmičku Wandu, glamurozan stadion ali hladan i bez duše još uvijek, na njemu je lijepo igrati, ali sami igrači kažu da osjećaju kao da igraju na neutralnom terenu.

I šta sada? Kosta i Vitolo će sigurno dati mnogo kvaliteta i rotacije, Ćolo će popuniti i odbranu dodatno, pa možda juriti pehar Lige Evrope, možda neko čudo u prvenstvu gdje su na istom sa Realom, ali ono što moraju to je ući u Ligu šampiona jer finale naredne sezone je baš na Wandi! I to je ono što sve njih drži da vjeruju i dalje. Sastanak sa sudbinom.

Dortmund je napravio isto što i Atletiko, dva nestvarna remija sa Kiparskim Apoelom, već frustrirani remijem na strani upropastili se totalno sinoć remijem ispod žutog zida, i ispali. Sa dva boda ne mogu nikud, Real ima zicer na Kipru sada, a čak i da bude toliko loš da remizira, opet bi Dortmund morao pobjediti sa tri razlike na Bernabeu. A kako je samo sve izgledalo ružičasto pred meč sa čestom žrtvom Realom, onih 6:1 u transu protiv Menhengladbaha, leteća igra i Ajaksovske šeme Bosa, toliko mladih igrača poput Pulišića, Mora, Filipa sa Obamejangom, čekajući vukove Rojsa, Širlea, Gereira.. Totalno su pali, za tren su bacili i plus 5 u odnosu na tada uzdrmani Bajern, već kasne tri boda, bacanje pobjede u Frankfurtu i Hanoveru(3:2) podsjetilo je na bolnu Klopovu 2014/15, da ne pričamo o brodolomu kući protiv jakog Lajpciga. Sad kao nikad treba rez, jer ova ekipa je stvorena za atomski fudbal, a gasi se kao sijalica. Inače, Hofenhajm je ispao još u avgustu, Lajpcig igra zanimljiv ofanzivan fudbal sa Forsbergom, Keitom, Poulsenom, Vernerom, ali vrlo je blizu ispadanja(osim ako ne slavi u Monte Karlu), pa će izgleda jedino Bajern od Njemaca u osminu, i to sa druge pozicije i svim svojim dilemama. Nisu ni u Glazgovu blistali, a kamoli u dva brza meča sa Lajpcigom, trenutno su daleko od najjačih, poput upravo Parižana koji će im lako uzeti prvi šešir.

Monako je razočaranje u konfrontaciji sa predivnom prošlom sezonom, odlasci Mendija, Bakajoka, Mbapea, Žermena i Silve nisu dobro pokriveni, iako je stiglo odličnih igrača, Žardim je imao i tu ideju sa Tureom i Sidibeom u rokadi, smatrao ključem ostanak Fabinja, ali Jovetića i Keitu prvi on ne koristi dovoljno, sad kad forsira Roni Lopesa povrijedio se Falkao. Drži se na 4 boda od silnog PSŽ-a zahvaljujući toj “posebnoj” utakmici Parižana na Velodromu, ali ovamo sa dva boda može ostati i bez Lige Evrope. Sad mora dobiti Lajpcig, i jedino ako Bešiktaš još jednom savlada Porto imaće nadu da se bori u Portugalu za prolaz, čak i ako Porto uzme bod u Istanbulu praktično nema nade za Monako.

I još Napoli. Samo tri boda, ali nakon poraza u Ukrajini bilo je jasno da ova opasnost postoji. Nikad bolji u svojoj istoriji sa 31/33 u Kalću, Skudeto sad ili nikad kako su zapisali, ali mnogo vole i Evropsku elitu, prošle godine su držali čas i Realu u revanšu, izgledalo da ih imaju potpuno za prolaz. Sigurno da je Napoli bolji od Šahtjora, ali loše je ušao u meč tamo, a onda platio i ceh rasporedu, ali treba znati da je Šahtjor Brazilska ekipa, super tehnička i uigrana, sinoć je bilo uživanje gledati kako prave akcije na traci po snijegu protiv posrnulog Fejenorda, Marlos, Fred, Bernar, Fereira, Tajson.. Napoli sad mora da ih pobjedi kući, dosta je i 1:0, ali i da slavi u Roterdamu, i iznad svega da Siti pođe u decembru u Ukrajinu i pobjedi na toj zimi kad mu ništa neće trebati. Sari je već sinoć pitao Pepa nešto o tome. Inače, ako je u prvom meču Napoli prvo patio a onda počeo da igra svoj magični fudbal, sinoć je plesao baš u prvih pola sata, dvije ekipe čistokrvnog fudbala, ali Napolitanci premoćni, kakav gol Mertens-Insinje, njihov tipičan, i Gvardiola koji kaže “Napoli nas je masakrirao u prvih 30 minuta”. Nisu povećali, a onda su platili taj deficit u skoku, Siti je neočekivano oživio preko svojih branića Stonsa i Otamendija koji su dali golove iz vazduha, imali i onu prečku. Protiv vazdušna odbrana treba Napoliju za Evropu, i u martu kad su dominirali Real ih je ugasio sa dva gola Ramosa iz prekida, to i duža klupa za Evropu, ali ova teška povreda Gulama će sad uspaničiti Sarija i u prvenstvu, jer njemu je 8 igrača nezamjenjivo. Šteta, ali i kod 2:2 što je promašio Kaljehon sinoć na super pas Mertensa, pa još dvije šanse i totalno otvaranje, jer im bod nije valjao. A zapravo je valjao, jer bi Šahtjor morao da dobije Siti na kraju, a ovako mu je dosta i remi.

Samo da Napoli nastavi da vjeruje u ovaj fudbal za gol, za šansu, i nastavi sa rekordima u Italiji, pa ako trenutno najjači tim Evrope bude želio donijeće im i nokaut fazu. O Sitiju se sve zna, toliko kvaliteta i ubojitosti nikad nisu imali, i to je Gvardiola. Vjerovao je u Sanea kad su ga mnogi potcijenjivali i pogledajte ga sada. Kad stavi njega i Sterlinga kao “ekstremne”, a Davida Silvu i De Bruina kao unutrašnje onda Agero razara, kad stavi kao sinoć Gindogana pored Fernandinja onda ispada Silva ali je balansiraniji, ali može i sa dva špica jer je tu i Žezus, može i sa Bernardom Silvom na više pozicija pa i zajedno sa Davidom, Mendija može da zamjeni Danilo, ali može i odbrana u troje, napravio je najfleksibilniju ekipu na svijetu, baš kao što je bila Barsa 2009.

Kad smo rekli za ova 4 šokirana tima recimo da su Siti i PSŽ perjanice Evrope. Siti je po nekima prvi favorit, ali po nekima je to baš PSŽ koji ruši rekorde, ima svih 12 bodova i gol skor 17:0 što je nevjerovatno, ako bi Bajern htio da izbjegne Barsu u osmini, Real bi apsolutno htio da izbjegne Parižane pa tek onda Siti, a Murinja bi sad objeručke prihvatio. Uz sve čak i unutrašnje polemike koje ih prate, povlastice Neimara, Brazilski klan i slično, imaju razornu moć, ostaje da se vidi da li će oni ili Siti zgrabiti Sančesa već u januaru od Arsenala, dba najbogatija kluba koji do sad nisu predaleko stizali konačno su spremni za sve.

Barsa je treći tim koji ima idealnu situaciju, imati 28/30, biti već 8 bodova iznad Reala, imati prvo mjesto garantovano ispred Juvea, sve to daje mir, ali da Mesi ne igra kao gladni tinejdžer ne bi bilo ništa od toga. Neimara nisu zamjenili Paulinjom kako neko zabavno reče, već Dembeleom koji je koštao 110 miliona i čekaju da se oporavi, u januaru sigurno stiže još jedno krilo jer nisu stigli Kutinja ljetos, sad igra Delofeu, ali Suarez nikad manje baruta, sve nosi Mesi svojim prodorima, asistencijama i čak 19 golova u sezoni. Paulinjo je bio taj vezni za kojim je vapio još Enrike, a Semedo nužni desni bek, Injesta tek ponekad na super nivou, moraju se pojačati da bi na proljeće ubrali plodove. A sa sjajnom Marselinovom Valensijom i Realom tek treba da igraju po dva puta. Ipak, od 4 tima na rubu provalije, dva su igrala polufinale proljetos(Monako i Atletiko), jedan četvrtfinale(Dortmund)i jedan osminu i to s Realom(Napoli), pa se ova ne može smatrati običnom sezonom, naprotiv. Luda sezona.

Umalo je u taj lonac upao i na papiru moćni Juve, zvanični finalista, već u prvom meču sa Sportingom gubio, ušla i sumnja, iščupao pobjedu u samom finišu (Mandžukić), a opet gubio preksinoć dugo, i sa tih 1:0 bi bio osuđen da dobije Barsu u idućem, pa još čeka i njenu pomoć u posljednjem kolu, užasan scenario. Stigao je gol Speedy Gonzala koji rješava sve, ali koliko muke, još se nisu mentalno oslobodili, a koliko snage i kvaliteta. Biće i oni bomba iz drugog šešira, poput Reala, Bajerna, možda i Čelsija.

Još jedan aspekt je interesantan. Pet Engleskih timova je vrlo blizu osmine, nikad viđeno uopšte u Evropi. Siti i Junajted 12/12 završili prva mjesta, Totenhem napravio mega posao i jasno biće prvi u grupi smrti, Čelsi je izašao modar iz dvomeča sa Romom ali prolaz je praktično tu, a Liverpul i ako izgubi u Sevilji može da ga ovjeri kući protiv Spartaka, vrlo realno. Pošto ne mogu igrati između sebe u osmini to bi donijelo pet parova sa Englezima, mnogi ističu samo Siti za velika djela, ali svi su opasni na svoj način, pa i Liverpul kad bude kompletan. Totenhem je taj koji zadivljuje igrom i stavom, i Liverpul su isprašili 4:1, protiv Reala već u Madridu remi i odlične šanse, a sinoć pritisak, golovi, pa iz kontre kao velika ekipa. Šteta što su protiv Murinja igrali bez Kejna i u malo drukčijoj formaciji, jer bi bili oni bolji pratioci neuhvatljivog Sitija, od samog Junajteda. Ali, paradoksalno, iako su Englezi pred istorijskim uspjehom Španija je svjetlosnim godinama udaljena sa renkingom 93, 66- dok ih pristiže i Italija koja je prešla 66 bodova i nedavno obišla Njemačku. Roma i Juve će izvjesno proći, a Napoli se nada podvigu i da će ih biti troje, kao što će vjerovatno biti i tri Španca, pa bi samo iz te tri najjače lige imali 11 od 16 timova u nokaut fazi za velike okršaje na proljeće. Ostalih pet bi mogli stići sitno iz pet zemalja, Njemačke, Turske, Francuske, Švajcarske i Portugala, iako se Rusi nadaju još i u Spartak i pogotovo CSKA nakon revanša u Bazelu, ali biće teško.

Roma isto uživa u trenutku popularnosti, mnogi sada veličaju projekat starog majstora Monćija koji je ljetos osuđivan. Prodati Ridigera, Šćesnija i Salaha, a dovesti profile poput Karsdorpa, Defrela, Šika, Pelegrinija, Gonalona, Alisona, Kolarova opisano je kao fijasko, ali oporavak Florencija, uz povrede upravo ovih pojačanja učinilo je da sada igra uglavnom ona Spaletijeva Roma plus Kolarov. Džeko je izuzetan naprijed, ali konačno je valorizovan El Šaravi, igrač brzine i klase, kakvih nema mnogo. Onaj gol koji je dao Bolonji u subotu, volej unutrašnjom ala Toti, ali onu loptu je posjekao malo i “punom”, vrlo rijedak potez, prepun osjećaja, to je donijelo onaj efe i učinilo ga prelijepim i neodbranjivim. U utorak je u 39.sekundi nakon već ekspresne šanse Čelsija preko Pedra, natrčao na onu loptu od Džeka i u punom trku raspalio spoljnom! Sve više vjerujem da ljudi koji prenose utakmice nisu ni u dvorištu igrali fudbal, nemoguće je ne zapaziti totalnu specifičnost onog udarca, spoljnom se šutira mekano da bi se dao felš i preciznost, a svakako ne silina, ali ono je bila bomba od 118 km/h, koja je završila u rašljama, remek djelo, majstor. Inače, ova Roma nije rođena juče, ima i odličnih alternativa, uzmite desnog beka(Bruno Peres, Florenci, Karsdorp), sa Naingolanom, Strotmanom, De Rosijem , Pelegrinijem, da nije bilo onih silnih stativa i nesuđenog penala nad Perotijem u avgustovskom meču s Interom, kao i odlaganja sa Sampdorijom, sad bi pričali o skroz drugačijoj tabeli. Ali, tri naredna duela paklena, Firenca, pa super derbi s moćnim Lacijom pa Atletiko na Wandi.

Real je u najgoroj formi Zidanove ere, to već odavno nije tajna. Pet godina su čekali titulu a sad ritikuju da je predaju bez borbe. Baciti bodove kući protiv Levantea, Betisa(0:1), a s Valensijom su još dobro prošli(2:2), pa onda još brodolom u Đironi gdje su nadigrani i poraženi ujedno. Problem je što je Đirona imala dvije stative i u prvom poluvremenu kad je gubila, a onda još preokrenula, bila ekipa u većoj brzini, neshvatljivo. 8 bodova je zaista mnogo, istorija kaže da to može da se sustigne ali ne i prestigne u Španiji, ali od njih igra jasno bolje i Valensija, kao i drugi. Sinoć bolan poraz u hramu Vembliju, imali su puno problema i kući s Eriksenom, kejnom i drugovima, rekli da idu po prvo mjesto kao velika ekipa, abili uništeni, gubili 3:0, doživjeli prvi poraz u Zidanovoj eri sa više od gola razlike. Toliko toga ne funkcioniše, a nakon dva Super kupa izgledalo je da cvjetaju, da s Asensijom, Sebaljosom, Iskom, Vaskezom dobijaju i autentične Španske majstore kao novu krv. Sad i Ronaldo kaže da su odlascima Morate, Hamesa i njegovog druga Pepea izgubili snagu, ali da se u mlade uzdaju. Ne blista ni on već dugo, u mnogim mečevima bio je i neprimjetan, dok su Bejl i Karvahal povrijeđeni i sad se i to osjeća. Takođe, na šut Mafea bio je u ofsajdu Portu u Đironi, a i sinoć kod sjajnog cepelin gola za 1:0, Tripije je bio u ofsajdu prije centaršuta za Dele Alija. Osvajali su i oni Lige šampiona iz ofsajda tako nedavno, nekad se i taj točak okrene. Ronaldo sad lamentira i to, a nikad nije pomenuo svoje ofsajd golove protiv Bajerna koje je svijet vidio. Sad se svakako vidi i nesnalaženje Zidana u novonastaloj situaciji, vrlo statičan i u vođenju mečeva i u idejama. Navikli smo da Real u kolekciji jesen-zima nije parametar, ali ovaj put mogu ozbiljno da kompromituju svoje proljeće, već sada.

Još jedan fenomen vrijedi apostrofirati. Osim velikih potresa i kriza u Ligi šampiona na snazi su i brodolomi aktuelnih šampiona u svojim ligama. Real je prvi primjer, četvrti je i na minus 8, ali pogledajte sada koliko ih još ima zahvaćenih tom čudnom epidemijom brze abdikacije:

Monako je nakon velike titule otete u stilu Robin Huda već iza PSŽ-a i tendencija je da će zaostatak porasti još. Čelsi je nakon sjajne titule u prvoj godini Kontea sada četvrti i na minus 9 od Sitija, od kojeg je izgubio 0:1 i međusobni duel, sada dočekuje svojeg Murinja, ali šanse da odbrane tron već se mjere promilima, i igra je mnogo manje ubojita nego prošle godine. Juventus je treći zajedno s Lacijom, samo na minus 3, prije dvije godine je bio na minus 11 u ovo doba, oni mogu sve da odbrane , ali opet miriše na godinu Napolija. Bajern sada moramo izuzeti, a tako nedavno je bio na minus 5. To su najjače lige, ali ima još- Bešiktaš je nakon ubjedljive titule zablistao u Ligi šampiona, ide u osminu, ali kasni debelo u prvenstvu, za Galatasarajem i ne samo za njima, a ako imaš Kvarežmu, Lensa, Babela, Negreda, Tosuna, Pepea, Adrijana, Medela, Tošića i ostale to mora biti čudno. Što tek reći za Fenerbahče koji posrće sa Van Persijem, Soldadom, Valbuenom, Dirarom, Đulijanom, Souzom.. Potom, Bazel nakon godina totalne dominacije posrće i gleda u leđa Jang Bojsu u Švajcarskoj, isto i nedodirljivi Kopenhagen u velikoj krizi i u sjenci Midtilanda i Nordsjelanda u poodmaklom Danskom prvenstvu. U Rusiji je Spartak odmah s Karerom napravio podvig i glatku titulu, a sad od početka u krizi iako se pojačao zbog Champions, mnogo zaostao za Manćinijevim Zenitom koji je doveo jake Argentince, a sad za Lokomotivom novim liderom, CSKA... Slom i za Benfiku u Portugalu, još jedan prvak koji tone, Sporting i Porto će se boriti, a totalni krah Fejenorda koji je nakon blistave titule pogubio konce, nedavno 1:4 od Ajaksa, na čelu je PSV, ne mogu nikoga da nadigraju, kao i Benfika na nuli su i u Evropi. I Anderleht je prvak koji je pomračen, već 9 bodova ispod Briža, toliko suludo loših igara, neke su čak srećno iščupali kao 3:2 s Lokerenom kao i sada sa Eupenom. Na toj listi je i Hađijev Vitorul u Rumuniji, sad daleko iza Steaue koja rešeta i ne samo nje, a priča za sebe je Olimpijakos koji niz godina osvaja titulu već u martu u Grčkoj, a sada se ljulja i u sjenci je AEK-a koji ga je i savladao 3:2. To važi i za Kiparski Apoel koji šokira dva puta Dortmund, a kasni za AEK Larnakom u svojoj zemlji, a i u regionu je slično, jer Rijeka koja je oduševila skinuvši Dinamo nakon 11 godina sa trona, prvom titulom ikada, sada kasni već 11 bodova za modrima. Ima i dobrih partija u Evropi, a li drugu energiju u Hrvatskoj, čak i nakon ludih 2:2 Dinama u Splitu, umjesto da priđe gubi opet od Osijeka 1:2, pa sada u derbiju u Maksimiru 3:1 iako je povela. Već mogu reći zbogom. I kod nas je Budućnost već 8 bodova ispod Sutjeske, ali kod nas je titula samo jednom i odbranjena(Sutjeska 2013-14). U Srbiji takođe miriše na uobičajenu smjenu Zvezde i Partizana, tu su dugo ta 4 boda u korist Zvezde, ali tamo neke druge stvari dominiraju. Prvo u srijedu onaj zaostali meč Zemun-Partizan gdje se pušta jasni ofsajd Tavambe, ali on promašuje s tri metra glavom, pa u 86.minutu na jedan balon centaršut niko od igrača Zemuna ne skače dok im nakon glavometa ne daju gol, tragikomično. Potom, u nedjelju u Čačku, posljednji Borac želi da igra, brani i onakav penal, i na isteku 95.minuta kad je krenuo u kontru za pobjedu biva dosuđen suludi prekršaj nad Tošićem, iako ga on pravi, da bi iz tog slobodnjaka u 98.minutu donio pobjedu. Sjutradan odbor koji je trebao da smijeni sudiju Anđelovskog smijenio je Muslina, zona sumraka. Ali smjena će biti, na tronu. Jedan trend koji je nevjerovatan, to se u Evropi ne može pronaći ni u jednoj sezoni, da više od 60% prvaka ne odbrani titulu, mnogi da čak ne budu ni drugi ili treći. Teško je naći zajedničku liniju i objašnjenje, ali ova sezona je na najboljem putu da bude globalno najnevjerovatnija i nejnepredvidljivija. Uskoro ide i svjetsko prvenstvo u Japanu koje će dodatno iscrpiti Real, ali sad dolaze dobri timovi i sa drugih kontinenata. Osim Reala još je samo Pačuka osigurala mjesto preko Konkakafa, finale Južne Amerike biće Gremio-Lanus 22.i 29.novembra i biće ludnica, Azijsko finale ubrzo između Japanske Urave(izbacila bogati Šangaj sa Hulkom i Oskarom kao i jači Kavasaki) i Al Hilala iz Arabije, a preksjutra će biti riješen prvak Afrike u duelu Marokanskog Al Vidada i popularnog Egipatskog Al Ahlija, kojeg je invazijom terena 25000 navijača ispratilo na revanš nakon 1:1 kući. Biće tu i još jedan Japanski tim da predstavlja domaćina, očito Kašima koja je pred titulom tri kola prije kraja, a prošle godine je bukvalno nadigrala Real u finalu, ali se ispriječio Zambijski arbitar. I tu je isto sve moguće, na izboru najboljih za 2018. spremimo se za mnoga nova lica.

Povezane vijesti

N. Šofranac: 777?

04. 12. 2017.  | 17

N. Šofranac: 777?

Neke serije traju puno, a moglo se desiti da nikad

N. Šofranac: Posljednji diktator

30. 11. 2017.  | 27

N. Šofranac: Posljednji diktator

Vjetrovi rata ponovo duvaju, jučerašnje uspješno lansiranje

N. Šofranac: 1. decembar

29. 11. 2017.  | 15

N. Šofranac: 1. decembar

Biće veoma zanimljiv posljednji mjesec, ali već je

N. Šofranac: Za Beriza i istoriju

22. 11. 2017.  | 27

N. Šofranac: Za Beriza i istoriju

Odlučujući trenuci za evropsko proljeće koje kao i

Komentari 8

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se