Izoštreno

Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Samnji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

KAKO NEKAD BJEŠE 29. 06. 2017. 20:14   >>  16:29 95

N.Šofranac: Pravo, pravda i titule

Danas mnogo klubova iz bivše SFRJ istrčava u evropski ring, razbacani na sve strane, ima i direktnih okršaja kao na Grbavici, ima i novih junaka poput Gorice, ali odluka Skupštine FK Crvena Zvezda da reklamira dvije titule iz prošlosti vraća nas u ta burna, ali u poređenju s ovim zlatna vremena.

Titulu novorođenčeta iz 1946. neću puno komentarisati, po istom principu je priznata Hajduku u Hrvatskoj, ali ta priča ima svoje limite. Ova o tituli iz 1986. je međutim neiscrpna, beskrajna. Da se podsjetimo kako je tada bilo, jer cijela Jugoslavija je to pratila na iglama, a nijesmo ni slutili da će to biti početak vrelih fudbalskih ljeta koja će trajati sve do raspada 1991, da će sudnice postati novi fudbalski poligoni, da će nam to zasjeniti i Maradonu i veliku žrtvu pisca Borhesa za Argentinsku krunu u Meksiku.

Da, bilo je zaista vrelo to ljeto 1986, ne samo Maradona nego i veliki junaci našeg sporta Dražen, Vuja, Milanović, Rok Petrović, i koliko mega uspjeha o kojima bi bilo lijepo pričati, ali i famozni 13. kongres CKSKJ koji se održavao u Beogradu (4 godine nakon onog u Titogradu) ,i na kojem je Milka Planinc uvela stezanje kaiša i kraj srećnih vremena. Kriza sistema počinje od tada, nije se slučajno tada desio i memorandum Srpske akademije nauka, počelo iseljavanje, ali ništa nije tako urušilo temelje socijalističkog sistema kao fudbal, njegovo prljavo rublje, nezdrave osnove i cijepanje po republikama i pokrajinama.

Pamtim tu subotu 14. juna 1986, kao da je juče bila, uzimanje "Sporta" i čitanje izjava Mrkele i Milka o tome koliko golova mogu dati na Koševu, uz veliku nadu da će to biti dovoljno za titulu. Onda čekanje da dodje 17 sati, da to posljednje kolo na tajming počne, uz ogromnu neispavanost zbog mundijala u Meksiku i borbe sa snom svake noći do 2 ujutro, što je tada bilo novo. Ogromna trema, ali i vjera da ta titula koju je Zvezda potpuno zaslužila neće otići Partizanu, da će pobijediti najbolji fudbal. Ali, nije bilo suđeno da ta priča bude okončana tog dana, evo ne ni nakon 31 godine. Ipak, prvo kako smo došli dotle.

Ta sezona se još od uvodnih kola kao nikad svela na mrtvu trku vječitih rivala, ni Hajduk koji je harao Evropom, ni Dinamo, ni odlični sarajevski timovi, a ni novi veliki hit Velež nijesu mogli da se umiješaju. Već u avgustu bio je derbi na JNA, 1:1 na kraju, onda Zvezdin bijeg, ali i kazna zbog slučaja Zjajo, oduzeta su dva boda zbog nesrećnog transfera tog igrača kojeg ćemo samo po tome i pamtiti. Ipak, jesenja titula je bila blizu, ali u pretposljednjem kolu klizanje u Prištini 2:1 (Vokri naravno, ali i totalni podbačaj Zvezde), dok je Partizan gubio kući 1:2 od motivisanog i razigranog Dinama Ćira Blaževića, ali uspio u finišu da preokrene na 3:2, lansirajući prvi put nove mladiće Pantića i Bogdanovića. Dovoljno za jesenju titulu, uz pobjedu na Grbavici na kraju, ali i Zvezda ruši šampiona Sarajevo 4:3 i ostaje na bod. Nastavlja se na proljeće, već u trećem kolu mega derbi na Marakani, dobija Zvezda 2:1 u 90. minutu uz neviđenu feštu, bilo je 100 hiljada navijača te subote, Partizan je promašivao u prvom poluvremenu. To je smjena na vrhu, ali sve onda je bod za bod, dobijaju i jedni i drugi, Zvezda ima bod više tri kola prije kraja i čini se da osvaja sigurno, i zbog rasporeda. Nedjelja 1.jun, lom u Nikšiću. Zvezda vodi 0:2, ima i igru i šanse, ali velika želja Đorićeve ekipe iako je mirna u sredini tabele, snaga Drizića i klasa te sezone fenomenalnog Bursaća (svi budući Zvezdaši) dovodi do poravnanja 2:2! Partizan stiže Zvezdu, a za dva gola je bolji i preuzima vrh, dva kola prije kraja. Šokantno, ali veliki adut Zvezde je pretposljednje kolo. Nedjelja 8.jun, na Marakani gostuje Priština, osveta za novembar, ali samo 2:0, Milko i drugovi su bili toliko sigurni da Partizan ne može pobijediti na Maksimiru i ne zapinju, umjesto da daju bar pet golova (apropo godinu kasnije biće Zvezda Priština 7:1, žrtva naš Lemajić i Piksijeve "panjenke"). A u Maksimiru nova ludnica, vođstvo Partizana, pa sjajna igra Dinama na krilima Mlinarića i 2:1 baš kao na JNA, ali opet isti preokret, 2:3 i nevjerovatna pobjeda Partizana, a Dinamu je strašno trebalo za Evropu. Partizan ostaje lider, bolji je od Zvezde za jedan jedini gol! Tako dolazimo do ove subote odluke, Zvezda mora da dobije Sarajevo u gostima za gol ubjedljivije nego što Partizan uradi sa Željezničarom kući.

Treba podsjetiti, Sarajevo je bilo šampion 1985 godine, ista ekipa, ali krahirala u ovoj sezoni, pri dnu, ali samo neki nevjerovatni poraz od deset razlike, uz pobjedu OFK Beograda od 6 razlike u Mostaru bi ih izbacio iz lige. A Željo sjajan, ista ekipa koja je godinu ranije okrznula evropsko finale sa Real Madridom, opet u vrhu. Dakle, sarajevski timovi su prethodne godine bili bolji od slavnih beogradskih, a sad su trebalo biti njihove vreće za udaranje. Boško Antić, trener Sarajeva se ne slaže, najavljuje pobjedu nad Zvezdom, Osim zna da preuzima reprezentaciju i ne najavljuje ništa. Dugo je čaršija nagađala kako će biti, a objavljeno je da je sudija Goce Popev koji je vodio meč Sarajevo - Zvezda noć pred meč gledao na Baš Čaršiji meč Danska - Njemačka s novinarima i pitao ih ko će osvojiti. Svi su imali istu misao, onaj koji kasnije počne! On je odgovorio da će njegov meč početi i završiti u minut, jer ne želi da ga peče savjest. Zanimljivo, tako je i uradio, poslije se dalo pročitati da je Zvezda planirala neko uručenje cvijeća golmanu Ljukovčanu koji je odlazio u Fenerbahče (vraćen u život ovdje u Budućnosti godinu ranije), ali Popev nije dozvolio ni sekund kašnjenja. Zato je na JNA meč kasnio punih 15 minuta jer su davali plakate Živkoviću i Vargi koji su se opraštali, a sudija Beriša Šinasi komično tjerao foto reportere.

Tada smo na radiju mogli čuti samo prigodne riječi i da meč prosto kasni, ali režija je već svima bila jasna. Zvezda je furiozno krenula na Koševu, dva gola Milka Đurovskog i vodila je već 0:2, a da na JNA nije ni počelo. Budući as Reala Janković je postavio 0:3, dok je u Beogradu bilo 0:0, ali ubrzo je pogodio Živković uz komičnu intervenciju Škrbe. Zvezda je otišla na odmor sa 0:3, ali dok je bila u svlačionici, Smajić i Varga su pogodili za 3:0 i bilo je jasno da je režija gol za gol. Odmah početkom nastavka het trik Milka za 0:4, a iako je ostala cijela vječnost do kraja nijedan gol više nije pao, pamtim stativu Mrkele iz slobodnog udarca i još neke odlične šanse, ali ostalo je tih 0:4. Partizan je naravno dao četvrti gol nakon što je u Sarajevu odsviran kraj, kao u partiji šaha gdje materija odnosi pobjedu nad duhom. Očigledna namještaljka pred očima Jugoslavije, ali i karakter Radmila Mihajlovića, kasnije igrača Bajerna, koji se ljutio na antifudbal svojih saigrača, a onda iz bijesa uzeo loptu, prešao sve i smanjio tada na 3:1. Šinasi se usudio da taj gol poništi zbog ofsajda(!!), a kad ga je Radmilo pitao zašto rekao mu je "pa zar ti ne znaš, bježi, istjeraće te". Dali bi oni poslije koliko god treba, ali morao je i taj skandal da se desi, da bi generali bili mirni. Kasnije fešta Partizana zbog desete titule, Zvezda ostaje na 15, a u srijedu "Tempo" objavljuje puno toga pod naslovom "Kasno Milko na Koševo stiže".

Između ostalog da je u autobusu Đurović plakao za Nikšićem i da je tamo izgubljena titula, a onda ušao posljednji Milko Đurovski i rekao "baš me briga, ja ću igrati u Kupu šampiona". Radovanović, koji će kasnije čuvati Van Bastena, mu nudi čokoladu i kaže "sumnjam, imaš tri meča kazne, a Partizan će ispasti u prvom kolu" (kazna sa Zvezda Atletiko Madrid). To pokazuje da su igrači već znali za senzacionalan transfer Milka baš u Partizan, ubrzo je bio suspendovan od kluba, a zapravo je sve bila priprema za dolazak pete zvijezde Piksija Stojkovića, uz procjenu da ne bi mogli zajedno. Krdžević mu tada kaže "majstore, sad možeš gdje želiš, dokazao si da si najbolji". I kad su ga pitali za ovu labudovu pjesmu, Milko je objasnio da je ovako sjajno odigrao, i protiv novog kluba i sebe samog, jer je uprava sugerisala Gojku Zecu da ga zamjeni već u 20. minutu ako se ne bude trudio, a on tada već dao dva gola i "dokazao da je najveći zvezdaš od svih". Rekao je još da nije pop zvijezda nego profesionalac, da bi poginuo za ovu titulu i da ga je razočarao prijatelj Baždarević, tada zvanično naj igrač Jugoslavije, koji nije ni putovao na megdan Partizanu, rekavši da će pred vojsku da se okupa u Dubrovniku, a on ga je sreo u Sarajevu! Neće ipak biti u pravu za jedno, da bi igrao u Kupu šampiona trebao je ostati u Zvezdi i dočekao bi te sezone! Zaplet je tek slijedio..

Mora se samo reći da je to bila subota skandala, pored ova dva meča bilo je još goleada, Dinamo je slavio u Novom Sadu 1:7, praveći gol razliku za Kup UEFA, ali očekivani remi Čelik Rijeka 1:1, je odveo tamo Riječane, kao i Hajduk koji je dobio 5:3 Vinkovce, ali uz tri gola Čopa za goste da bi bio ispred Bursaća sa 22 gola. Bursać je uzalud dao tri protiv Budućnosti u CG derbiju, Sutjeska - Budućnost čak 5:5, bod spasa za Titograđane, pod jasnom direktivom naše Komunističke partije, iako odnosi nijesu bili najbolji, spremala se čak velika Sutjeska i prelazak Dejana Savićevića, stopirano sa samog vrha. Bilo je i još, Velež - OFK Beograd 2:3, ali zbog svih namještaljki OFK ipak ostao kratak za pet golova i ispao sa Vojvodinom. Pričali smo danima o sramoti, prepričavali te detalje, smiješne golove, ali nikad u istoriji to niko nije preinačio.

Ovaj put se ipak neko našao, ludo hrabri predsjednik FSJ Slavko Šajber, koji na vanrednij sjednici u petak 20. juna proglašava 6 utakmica lažiranim (sve osim jasno Osijek Sloboda i Priština Vardar, ali začudo i Hajduk - Vinkovci!), odlučuje da se ponovi kompletno kolo 29. juna, na današnji dan, a da ovih 12 klubova počnu naredno prvenstvo sa minus 6 bodova! Prvo zemljotres, ali i osjećaj da se mafiji konačno staje na put, da će od sad pobjeđivati pravda i postojati kazne, da lakrdija neće proći, a Zvezda kojoj su već bila oduzeta dva boda zbog Zjaja dobiti zasluženu titulu. Koliko optužbi na toj sjednici, Šajbera su najviše napadali njegovi Hrvati i zakleti protivnik Čilić, ali i Pejanović iz pokrajine Vojvodina i naravno s ogorčenjem Partizanovci. Pritisci su bili ogromni, general Zdravko Lončar uz pomoć SDB prijetio mu je da ovo ne smije da radi i dijeli narod, dok traje kongres partije (famozni trinaesti), čak je Stane Dolanc savjetovao Šajberu da digne ruke jer su ogromni pritisci Armije, ali on je odlučio da ide svojim putem i očisti fudbal. Bio je jasno u pravu, dolazio je iz politike, ali znao dobro sport, krajem 70 -tih je stvorio temelje velike Cibone, doveo Ćosića, pa Dražena i tada su bili na krovu Evrope. Znao je šta radi vojska, šta radi menadžer Džarovski koji kasnije sam kaže "Šajber me optužio da sam namjestio 17 mečeva, ali nijesam nego 18!", a htio je da od Vlade dobije i dozvolu da stranci uđu u naš fudbal, da idemo po zakonima zapadne Evrope, nešto kao vizionar, fudbalski Ante Marković. Partizan i Dinamo nijesu htjeli živi da igraju opet, ali uz prijetnju izbacivanjem iz lige Dinamo jeste, Partuzan ne, jer je imao leđa.

Zvezda je čak izgubila 2:1 na Koševu, ali uz službenih 0:3 sa JNA, postala prvak za jedan gol. Za ponovljeni duel Sutjeske i Budućnosti znam da su noć ranije ostavili da se dogovore hoće li biti 0:0 ili 1:1, i bilo je ovo drugo, ali naše više niko nije dirao. Tada su političari i sudski organi krenuli u rat sa Šajberom, igranka je tek počela, kraja nije bilo. Cijelu iduću sezonu smo pratili računajući minus 6 većini klubova, to je iskoristio nekažnjeni Vardar da dođe do titule s bodom više od Partizana, ali 4 dana uoči posljednjeg kola Sud udruženog rada na čelu sa sudijom Delićem koji je rekao da nema pojma o fudbalu, donosi odluku da nema dokaza za namještanje, vraća 6 bodova i pravi duplu tabelu uoči novog raspleta, 14.juna 1987. Tako dobijamo dva prvaka, Vardar i Partizan, a Zvezda furioznim proljećem dolazi na bod Partizanu, dok fenomenalna jesen Budućnosti na proljeće ne donosi Evropu, ni po jednoj tabeli, sjajnog Savićevića su ubijale prepone. FSJ je nastavio po svom, u  Kup šampiona je poslao Vardar s Pančevom, Savevskim, Kanatlarovskim, Najdoskim, ali na kraju Ustavni sud 1. avgusta 1987 presuđuje obje titule u korist Partizana, iako je odluka prethodne instance bila da za onu Zvezdinu iz 1986 više nema pravne valjanosti da se oduzima. Generali i političari su opet vanredno radili. Zvezda je svoje učešće u Kupu šampiona iskoristila da prezimi, izbaci Panatinaikos i Rozenborg, a onda u četvrtfinalu u magičnoj noći 4. marta 1987 pobjedi 4:2 Real Madrid u neviđenoj igri, ne i da prođe. Partizan je nastupio oba puta u Kupu UEFA, i oba puta odmah ispao, prvo od Menhengladbaha sa dva poraza, iako je tog ljeta gorčine 1986 doveo trio snova Milka, Kataneca i Vokrija. Bruka je uslijedila u godini Vardara, ispali su od albanskog Fljamurtarija, ali nastavili da reklamiraju da bi učešćima u Kupu šampiona doveli najbolje igrače poput Savićevića i Pančeva, koje su poslali u vojsku čim su potpisali za Zvezdu. Kažu čak da bi se onda Bari desio njima.

Teška iluzija, to će ostati vječna rana, ali ostaje pitanje ove titule iz 1986. godine, koju su Zvezdi priznali FSJ i tada snažno UEFA, a kako više ne postoji taj Sud udruženog rada, kao ni FSJ ni cijela ta država, pitanje je kako sada ući u taj pravni vakuum, ko treba da odluči o ovoj žalbi proslijeđenoj FS Srbije, gdje je granica između prava i pravde? Ni tada nije postojala definisanost nadležnosti između suda i FSJ, niti zakon o konfliktu nadležnosti, jedan ovakav slučaj pokazao je klimavost cijelog sistema jedne zemlje za koju se mislilo da je svemoćna, a nestaće preko noći. A tek sada pravo i pravda teško mogu ruku pod ruku, iako je to cilj svakog društva. Tumačenje "Kalćopolija" iz 2006, pokazuje kako se Juventusu mogu oduzeti dvije titule takozvanom logikom sukcesije, uz more dokaza, ali ni tada nijesu htjeli da im oduzmu skudeto 2002, iako su imali i te snimljene razgovore i kako su namjestili Leće - Udineze 2:2, da bi osvojili na kraju u Udinama. Niko ne želi da kopa po prošlosti duboko, osim kad baš mora. A ovo ovdje djeluje neizlječivo. Ali, uz sve što je rečeno postoji još jedna činjenica, kvalitet je bio daleko daleko veći nego sada, imalo se zaista šta pratiti.

Povezane vijesti

N.Šofranac: Hej, Slovenci...

18. 09. 2017.  | 35

N.Šofranac: Hej, Slovenci...

Ni balkanski privjezak, ni “austrijski konjušari”...Kako

N.Šofranac: Borba godine, sada stvarno

16. 09. 2017.  | 13

N.Šofranac: Borba godine, sada stvarno

Veliki okršaji se kad tad dese, jer traži ih cijeli

N.Šofranac: Da li će ovo ikad prestati?

23. 03. 2017.  | 163

N.Šofranac: Da li će ovo ikad prestati?

Izgubili smo dosta asova u raznim sportovima,ali nikad

N.Šofranac: Luđe nego 2012.?

27. 01. 2017.  | 46

N.Šofranac: Luđe nego 2012.?

Prije tačno pet godina bio je ledeni vjetroviti petak

Komentari 95

ostavi komentar
Vidi još

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se