Izoštreno

Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Samnji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

PROBUĐENI "LAVOVI" 19. 06. 2017. 13:37   >>  13:29 27

N. Šofranac: Bravo, ali ovo je tek početak

Konačno smo nešto uradili kako treba! Nije mala stvar, prije dva mjeseca je izgledalo da se naš rukomet gasi, da gubimo najbolje, da je rasulo na svim nivoima, haos u klubovima, bezakonje, neuslovi, i da niko taj brodolom ne želi da zaustavi. Sad već djeluje sve idilično, a odlazak na Euro u Hrvatskoj kao kolateralni i praktični benefit.

Nema potrebe za dugom pričom,ali znate da je početkom aprila iz saveza saopšteno da Borozan i Simić neće više igrati za Crnu Goru već za druge selekcije,potom je pridružen Lipovina,već se pričalo da će ih biti i još,nakon nula bodova na prošlom Euru te ispadanja od Rusije porazom od čak 17 golova razlike za sp,velikih svadja i razdora jesenas uz loš start kvalifikacija,crni oblaci su potpuno prekrili rukometno nebo. San o ekspanziji talentovane generacije nije stigao ni da zaživi a već je bio srušen,toliko puta vidjen film u našem sportu,javnost se skoro pomirila sa tim,objavljene su i slike Borozana u Kataru. Preokret je nastao kada se uključio Ministar sporta Nikola Janović,koji je prvo o tome govorio u Skupštini a potom se lično angažovao u kontaktu sa igračima,motivisao ih da se vrate,obećao podršku,sve sa pozicije velikog asa kojeg oni itekako cijene. Vrlo brzo je postalo jasno da situacija nije izgubljena i kad se igračima pokaže da su oni najvažniji i neophodni sve se mijenja i oni se brzo predomisle,dobiju volju. Da su htjeli da idu-moguće,nije to niko izmislio,ali nije se s tim moralo trčati u javnost i tako ih samo gurati od sebe. Nikola je praktično pokazao kako jedan moderniji Evropski pristup problemima može da okrene za 180 stepeni sudbinu sportske Crne Gore,a tako bi bilo i u ostalim sferama da je manje tvrdoglavosti i zaostavštine vremena koja su prošla.

Takodje, Borozan je sam rekao da je tražio od selektora Djukića da zbog naporne sezone u Vardaru bude poštedjen obaveza u dvomeču sa Slovačkom početkom maja,zbog mogućeg istorijskog plasmana na F4. Nakon ove aprilske bure i to je za tren zaboravljeno,on je briljantnim partijama protiv Flenzburga izborio F4,osvojio SEHA ligu,ali i regularno došao na duele sa Slovacima i to u punoj snazi. U prvom meču dao je 10 golova i pokrenuo našu renesansu,dao i gol koji je trebao biti slavljenički ali okončalo je 27:27. Tri dana kasnije sa 7 golova i asistencijama nosio je  ekipu do trijumfa 31:30 u Bijelom Polju,koliko je bio važan da se uzmu ta tri boda i šta bi bilo bez njega bolje da i ne pričamo. A na ove ključne junske mečeve došao je s oreolom prvaka Evrope,kao jedan od junaka atomskog F4,nakon nevidjene fešte u Skoplju,rešetao kolose Barsu i PSŽ,nakon Vujovića i Miloševića u Metaloplastici postao tek treći naš igrač koji je dotakao zvijezde i osvojio Evropu.

I sam nam je rekao da za sezonu iz snova nedostaje još samo plasman u Hrvatsku i desilo se i to. Dao je 10 golova Švedjanima i bio pravi lider u nezaboravnoj noći gdje su i ostali dali maksimum,od prvog do posljednjeg,igrali fantastično,kao ekipa. Iako je izgledalo da je meč odluke onaj u Moskvi a Švedska sa druge Planete,naši su snažno tipovali na ovaj susret i ta velika pobjeda umalo je donijela plasman unaprijed,Urban je zakasnio samo par stotinki da nas odvede u raj. Ali,ako neko misli da to nije bila prava Švedska i da im nije trebalo,recimo da je Švedska ekipa s najboljim trendom u svjetskom rukometu,hit nedavnog mundijala,jedini su bili zaista blizu da eliminišu premoćne Francuze,oduševili svijet brzinom,hrabrošću i talentom a u kvalifikacijama su ne dobijali nego demolirali sve rivale. Sad su malo rotirali,ali ova ista ekipa koja je deklasirana u Nikšiću samo tri dana ranije na turniru u Oslu izgubila je samo 22:21 od domaćina Norveške,viceprvaka svijeta i trenutno najrazigranije selekcije(nakon srebra u Parizu Sagosen,Tonesen i drugovi su u maju bili bolji od Francuza u back to back susretima,na istom turniru dobili Island 36:30,Poljsku čak 41:22,pa u gostima Belgiju 27:43,i u meču za prolaz Litvaniju 30:20,dakle kiša golova svima). Švedska je i s njima igrala egal,a nakon Nikšića razbila Slovačku,uvijek imaju motiv i igraju jednako,nije im bilo uopšte svejedno kad su gubili 11 razlike ovdje,naprotiv.

Ali,kako je sudbina htjela da se ipak rješava u Rusiji u direktnom duelu,naši su i tamo pošli s jednim drugačijim mentalitetom nego prošle godine kad su deklasirani. Mnogo zdraviji duh i samopouzdanje,svjesni da moraju krvavo da se izbore,iako nema više Dibirova,Gorboka,Želmenka i Artmana,jaki i nakon minus 5 na poluvremenu.Nekad bi takav meč bio glatko izgubljen,koliko smo se takvih nagledali,ali sad je tim reagovao,uzvraćao,pokazao da je jači od Rusije,i pored omašenih zicera i brojnih kazni,pa šak i 4 minuta za Borozana što je ličilo na čekić u glavu. Nakon njegovih 7 golova morao je eksplodirati još neko,mislilo se na dvojicu ljevaka,ali bio je to još jedan talenat Miloš Božović,toliko malerozan u karijeri,na njega nisu računali,ali serijom 6 od 6 i završnom asistencijom ih je dotukao kao veliki igrač.Kad ekipa igra tako uvijek neko ispliva,drugi put će biti Čavor ili Lišpopvina ili Ševaljević ili Grbović,a igrači poput Perišića,Andjelića i ostali mogu da preuzmu i velike role,postajemo tim. Jasno je da ovo nije bila najljepša moguća igra,da su nam Kiseljev i Škurinski napravili previše probleme i da je bilo propusta,ali sve će to biti pouka,važno da se ide naprijed,a nakon ubjedljivih pobjeda Makedonije i Islanda sinoć jasno je da bez ovog boda ne bi vidjeli Hrvatsku.

E sad kad smo tamo,prvo nazdravimo,jer odigraćemo jedno prvenstvo blizu kuće,olako smo propustili Hrvatsku 2009 i Srbiju 2012,a u petak ćemo saznati koji će to biti grad u prvoj fazi i s koja tri rivala. Biće sigurno moćni,jer ovo je najjače takmičenje što postoji,ekstra koncentracija kvaliteta,velikani Poljska i Rusija nisu ni prošli,prvi šešir će činiti Francuska,Hrvatska,Njemačka i Španija,ali kakav je i drugi sa Švedskom,Norveškom,Slovenijom,Danskom koja je Olimpijski šampion..biće tu medjutim i savladive ekipe Češke,Bjelorusije,Austrije,pa i komšije Makedonija i Srbija,a trenutno ni Madjarska i Island nam nisu nedostižni,zapravo ova naša ekipa još nije ni blizu krajnjih limita i nedostižan nije niko,pokazuje to i meč sa Danskom na prošlom ep kad smo još bili u povojima. U januaru ćemo sigurno biti još jači i uigraniji,a Djukić je već prošlog januara na Kroacija kupu dobro pritisnuo Hrvate i bez Borozana,uvježbavao brojne varijante,ni oni nas baš ne priželjkuju.

Mogle su se plasirati sve selekcije iz regiona,izostala je samo Bosna kojoj se nikad ne da,trebao je remi u Beču a poklekla je u finišu 34:32. Od ostalih,Hrvatska ide na zlato nakon što posljednjih godina blista pa na nevjerovatan način gubi ključne duele,šta reći samo za polufinale sa Španijom nakon 14 razlike protiv domaćina Poljske,ili Olimpijski poraz od istih Poljaka nakon što su dobili finaliste Francusku i Dansku,ili onaj sedmerac za finale sp protiv Norvežana pa još prosutih plus 9 protiv Slovenije za bronzu. Zato su sad vratili Červara,a on sve što ima,i ovih dana se znoje na pripremama sve do dana žrijeba u petak. Vuja je od Slovenije napravio čudo i biće posebno motivisani u Hrvatskoj nakon svega,dok Srbija u ovom sastavu djeluje zaista slabije od naših i to prilično,ni treći tim Poljske nisu uspjeli savladati. Makedonija je na sedmom nebu,imaju klupskog vladara planete,sinoć 33:20 protiv Čeha za prvo mjesto,ali sigurno da imamo talentovaniju generaciju od njih koje i dalje vuče 38-godišnji Kiro Lazarov.

Kao i uvijek uz dva super rivala valjalo bi da taj treći bude povoljan,ali svakako će ovaj put biti cilj da se ide u drugu fazu i šanse su nam sigurno dobre,ova ekipa ne može tri puta da izgubi.Ono što sada treba uraditi je dati im i status koji zaslužuju,a to je jedne od najperspektivnijih ekipa u našem sportu ukupno,status velikih uzdanica nacije,u sportu koji se najviše ubrzao i modernizovao od svih u posljednjoj deceniji,a samim tim i postao najteži. Malo koji naž sportista je dosegao visine kao Vuko Borozan,priredio nam je magične noći kao Jovetić 10.juna,ali nije sam,tu je tim. U petak ćemo znati više o svemu,ali jasno je da nas čeka januar pun nade,i da će mnogi tek otkriti radost muškog rukometa. A da nismo nakon 20 godina vtratili Ministarstvo sporta sad bi vjerovatno pričali druge,sumorne priče.Kako malo fali pa da se stvari urade kako treba.

Povezane vijesti

N.Šofranac: Stiže trenutak istine

17. 07. 2017.  | 6

N.Šofranac: Stiže trenutak istine

104.izdanje Tur de Fransa napokon će ovih dana doživjeti

N. Šofranac: Dani strasti na "čizmi"

01. 06. 2017.  | 107

N. Šofranac: Dani strasti na "čizmi"

Italija, ne samo sportska Italija u posebnom emotivnom

N. Šofranac: Dug je ovaj april

24. 04. 2017.  | 80

N. Šofranac: Dug je ovaj april

Neko je mislio da su se stvari posložile, pa se opet

N. Šofranac: Tihi odlazak najvećeg

17. 04. 2017.  | 54

N. Šofranac: Tihi odlazak najvećeg

Bio je to Uskrs velikih emocija u Milanu,desilo se

Komentari 27

ostavi komentar
Vidi još

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se