Izoštreno

Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Samnji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

DUMULEN, TOTI I JUVE 01. 06. 2017. 15:40   >>  15:22 107

N. Šofranac: Dani strasti na "čizmi"

Italija, ne samo sportska Italija u posebnom emotivnom stanju živi ove dane i čeka finale u Kardifu. Ferari,Rosi,Djiro,rasplet lige i iznad svega psiho drama Toti ostavili su trag i prepričavaće generacije,a utakmica godine tek predstoji.

I kad sve očekuješ i zamišljaš,uživo te opet ostavi bez daha. Groznca vikenda je bila nestvarna,svi pričali o najuzbudljivijem finišu Djira,krcato na Bolonja-Juve,temperatura debelo preko 30 stepeni,puno ljeto.Ali i Monte Karlo,stotine Italijanskih jahti,Ferari koji leti na Pirelijevim gumama,dominira i u subotu i u nedjelju,i slavi na najprestižnijoj stazi nakon punih 16 godina,kad je isto bila dopjeta Šumi-Barikelo! Fetel leti u poretku,čestitke su stizale sa najvećeg nivoa,imao sam priliku da gledam njega i Rajkonen potom u utorak na utakmici protiv pjevača na stadionu Juventusa,Finac je čak obiležio veče sa tri gola, pored sjajnog Nedveda. Pomenuću samo da se Monte Karlo računa sa Indijanapolisom i Le Manom kao dio triple krune,najvećih izazova auto sporta,a iste noći je bila luda trka Indi 500 milja,sa Alonsom koji je tri puta išao na prvo mjesto,29 krugova bio lider,ali u 178.krugu odustao u tipičnoj ludoj trci vrtoglavih promjena-slavio 40-godišnji Japanac Takuma Sato,takodje nekad vozač F1. Sve je začinio Rosi,teškim padom na moto krosu,još je panika da li će voziti ovog vikenda u svom Mudjelu,katedrali dvotočkaša.

Ali,posebna priča je naravno 100.Djiro. Od velike pobjede Nibalija prošlog utorka u Bormiju i nevolje stomačne Dumulena,kojem su tifozi do kraja trke nudili toalet papir,tabela se gradualno komplikovala,umjesto da se riješi. 

Svakog dana je Holandjanin gubio vrijeme,u petak ga je i presvukao Kintana,uz Nibalija primakli se i Pino,Zakarin i Pocovivo,u subotu su ga svi udruženo napali u želji da ga potpuno otkače,ali našao je dobre saveznike u Jungelsu i zemljacima Molemi i Krojsvijku koji su ga spasili.Ipak,kad su ovih pet furija uspjele da se slože ostavili su ga 20 sekundi,i pao je na 4.mjesto,ali samo 53 sekunde iza Kintane i 14 iza Nibalija,pa se znalo da ih ima na hronometru posljednjeg dana. Šest ljudi u minut ipo,i tih 30 kilometara od staze u Monci gdje su krenuli kao da voze bolide F1,pa do samog centra Milana,gdje je kod katedrale Duomo trebalo sve da se riješi u posljednjim metrima,pravi film Djiro Ćento. Cijeli grad je bio blokiran,vrućina kao u Africi,ni daška vjetra,a okean ljudi sa svih strana svijeta čekao ih je i na velikim ekranima brojao sekunde. Sve je bilo očekivano,rekao mi je trener Bahreina Paolo Zlongo da računaju da će Nibali gubiti dvije sekunde po kilometru od Dumulena,to znači ukupno minut,a imao je samo 14 zalihe. Na kraju je hrabri Sicilijanac izgubio i manje,54,da je on bio u poziciji Kintane možda bi osvojio,ovako je Holandski hrono robot stigao u raj. Nazaboravan je bio momenat kad je Kintana u ružičastoj majici stizao u cilj,posljednji trenuci Djira,hiljade Kolumbijaca sa zastavama i u dresovima Hamesa i Falkaa se mole,a onda taj trenutak kad postaje izvjesno da ne može,odjednom dva jata golubova prelijeću iznad krcatog trga,režu taj nadrealni muk koji je nastao,i čuje se jecaj i plač. Momenat da se naježiš,ali neće biti jedini te nedjelje. Nevjerovatno veseo narod Kolumbijci,djevojke najljepše na svijetu,prešli su okean da bi slavili svog Kondora,ali san se ugasio pred ciljem baš kao prošle godine Kolibriju Čavezu. Ipak,i pod temperaturom je bio tako blizu,sad će se baciti na Tur i na Fruma,kojeg je razbio na Vuelti,a utješili su se sa ljubičastom majicom Gavirije,novi idol mladih,pobjednik 4 etape,i ubrzo smo ih vidjeli kako udaraju bubnjeve i pjevaju veliki hit Huanesa iz 2005- La kamisa negra,dok je Dumulen u ružičastom simbolično prolazio pored njih na biciklu i u čudu ih gledao. Pitao sam Kintanu zašto u subotu nisu napali prije,kaže da nije imao noge,da ga je virus razbio,jedva je i do cilja došao,da nije mašina.

Ali,ovaj Djiro je bio zaista čudo. Uživali smo danima unaprijed,jer je oživljena vjekovna istorija,emitovani drevni trijumfi Kopija i Bartalija koji su najveći Italijanski heroji sporta svih vremena,preko Nenćinija,Gaula,Anketila,Djimondija,Merksa,Mozera,Saronija,Inoa,Finjona,Vizentinija,Bunja,Induraina,Pantanija,Simonija,Basa..A onda nacrtan kao u snovima za 100.izdanje,prvo Sardinija pa Sicilija,pa jug i Etna,Apenini i centralni masiv,Blokhaus i Uropa,nijedna etapa banalna,pa nehumani finiš u visokim Alpima sa Mortirolom,duplim Stelviom okovanim snijegom,te Paso Pordoi,Aprika,Grapa i ostali mitski usponi,koji su donosili 5400 metara visinske razlike u jednom danu,kidali noge,ostavljali bez šećera i mineralnih soli,treća sedmica najteža ikad. I cijeli Djiro najteži,rekli su to svi vozači,teži od bilo kojeg Tura,s tempom do neba,grupa je imala eksplozije svakog dana,nivo izuzetan.I vrijeme stravično,ni kap kiše 23 dana,uvijek pod suncem,sa entuzijazmom naroda koji je od ostrva preko vulkana,metropola i velikih planina oživio ovu istorijsku trku,spavao u prikolicama da bi pozdravio svoje heroje,a heroji su na svoj način i oni sami,scene impresivne.Kako je Djiro izmislila Gzeta delo Sport kraj ružičaste trke je morao biti u Milanu,a taj posljednji karnevalski dan ćemo vječno pamtiti,to je teško doživjeti na stadionima. A pobjednik beautifull Tom,nije vjerovao da je ušao u aleju slavnih,da će izdržati na 3000 metara,bez pomoći ekipe,da će mu se klanjati i kralj Holandije Viljem Aleksander koji je došao zbog njega. Bio je i prebogati princ Bahreina zbog Nibalija,teško mu je palo treće mjesto,a tek je stvorio ekipu. Dumulen je čak prvi Holandjanin koji je ikada osvojio Djiro,bio je blizu prošle godine Krojsvijk ali teški pad u snijeg Kole del Anjela ga je uništio.Navikli smo na Flamanske Belgijance De Muinga,Martensa,naravno velikog Merksa,ali nikada Lale,iako je Jan Jansen osvojio Vueltu 1967 i Tur 1968,a vječni Jop Zotemelk Vueltu 1979 i Tur 1980,kad je iskoristio bolest „ljudoždera“ Bernara Inoa(osvajač Tura 1978,1979,1981,1982,1985,a te godine osvojio Djiro ispred Mira Panice i najteži sp ikada na Alpima ispred Baronkelija). E,sad imaju konačno i ovu trku a oduševljeni Dumulen kaže „Djiro je magija,a Tur je biznis“. Pošao je u Belgiju da se igra sa svojim psom a sinoć ga je pola miliona ljudi dočekalo u rodnom Mastrihtu na fešti.Ništa čudno,na otvaranju prošlog Djira u Apeldornu skoro milion ljudi,u Holandiji 17 miliona stanovnika a 20 miliona bicikala,u zanosu su,lansiraju i Kildermana,Puelsa i druge asove baš za etapne trke,Tom je jedan od vanserijskih talenata. A u Italiji je već dan nakon kraja trke bio noćni spektakl u Monte Belunu,posvećen Skarponiju,pobjedio je Nibali ispred Gavirije,bili su i Petaki,Balan,Betini,Kasani,bivši asovi,i opet beskrajna masa naroda,pravi viteški sport za mase. Bješe Djiro i bješe stoti. Biće ih još puno,ali ovaj će ikad teško nadmašiti.

Nestvarno,ali tog istog dana se desio i Toti. Nije mogao da bude običan dan,čak ni meč koji je trebao biti rutinski. Ali,dan nakon što je Juventusov Kin postao prvi igrač novog milenijuma koji je dao gol u seriji A,igrač Djenove Pelegri 2001.godište uradio je još bolje,na oproštaju 25 godina starijeg Totija,i šokirao Olimpiko. Toti je ušao na 1:1, prijatelj De Rosi mu je ukrao gol za 2:1 koji bi srušio stadion,ali kad je Lazović izjednačio pa imao i stativu izgledalo je da će furiozni Napoli odnijeti direktnu LŠ,nova psiho drama. Ipak,gol Perotija kao sudbina,Toti čuva loptu da bi prošlo vrijeme,kao da problem nije baš suprotan,što ne može zaustaviti vrijeme. Prokleto vrijeme,kako je rekao čitajući pismo svom narodu i plačući,ali koliko je ljudi u očaju plakalo s njim. Filmski oproštaj,ali ovo nema ni u filmovima. Narod Rima ga je toliko volio da ne uspjeva da se rastane od najvećeg asa što su ikad imali, zamišljali su dugo ovaj dan a ipak se neki nadali da ga neće živi dočekati,da će idila trajati još,kao prošlog proljeća kad je magičnim golovima kapiten kupio još jednu sezonu. Cijeli stadion je plakao,a na njemu čak i premijer Kanade Žan Trudo,koji je bio pogodjen situacijom,lider druge najveće zemlje na svijetu,koji je bio u Taormini na famoznom G7,a potom gost u Rimu. Dobiće Totijev dres kasnije. Postoje snimci na kojim plaču i navijači Lacija,i predsjednica Senata Ilarija Boldrini,cijela zemlja je bila pod jakim utiskom,nešto ovako nikad nije vidjeno! Ni blizu,kad su odlazili Barezi,Maldini,Badjo,Del Pjero,Rivera,Riva,svi osim Badja takodje čuveni po vjernosti klubu,ali Toti iako ne zna konjuktive i gramatiku,iako je dugo bio samo usko Rimski fenomen,postao je nacionalni unikat,teško objašnjiv onima koji ga nisu blisko pratili. Njegova žena Ilari nosila je majicu „6 unico“,ili jedinstven si,kao i brojni tifozi,da mu uzvrati za istu poruku iz marta 2002,kad je dao evrogol za slavnih 1:5 protiv Lacija,u zoru njihove ljubavi. S njima i sin Kristijan koji već puni 12 godina,kćerka Šanel i tek rodjena Izabel,Kristijan je dan ranije dao odlučujući gol u meču pjetlića,a juna 2006 ovdje u Miločeru držala ga je u rukama Ilari i krila da ga ne slikamo u strahu od otmice,kad su proveli vikend kod nas uoči mundijala u Njemačkoj,deset dana nakon referenduma(Toti i Lipka su se na bazenu čudno gledali,ne poznajući jedan drugog). Njegov sin bi mogao imati sličnu priču,kažu talentovan,ali Franćesko je sa 11 godina godina već bio kod Pape Vojtile kao najveći biser,igrao je četvorku tj zadnjeg veznog,bio predodredjen,dok ga Boškov na nagovor Mihajlovića nije prvi put uveo u igru u Breši 28.marta 1993,kad je Roma slavila 0:2(Sinišina bomba). Kod Maconea je već letio,prvi gol Fodji septembra 1994,i više nije stajao. Il pupo ili pupone,tako su ga zvali odmalena,nikada Principe ili princ,to je bio nadimak prethodnog kapitena Djaninija,a na ovim prostorima izmišljen za Totija,ne postoji. 1998.godine je već bio na visokom nivou i tražio ga je Berluskoni,2001.godine je osvojio jedini skudeto koji su proslavili milioni ljudi,nevidjeno na Ćirko Masimo,tada je imao pobjednike Kapela i Montelu uz sebe,ali u Rimu je to tako teško uraditi,mogli su još a zaustavili su se na tome. Pogledajte koliko drugih mjesta od tada- 2002,2004,2006,2007,2008,2010,2015 i 2017! Čak osam.

Najbolja sezona mu je bila 2003/04 kad je sam vukao Romu,igrao na svjetskom nivou,ali prvak Evrope Milan imao je puno Totija. 2007.godine bio je zlatna kopačka Evrope sa 26 golova,osvojio kup razbivši 6:2 Inter u finalu,ali skudeto je stalno za dlaku izmicao,treba li vrtjeti film 2010,pa bio je u rukama ali Pacini,Pacini..Najbliži Milanu je bio ljeta 2003.godine kad se stvarno dvoumio,ali eksplozija Kake i njegova ljubav prema Romi su odbili slavu i milione. Narednog ljeta blizu da postane galaktiko Reala ali i to odbija,pa su uzeli njegovog Kasana kad su se već drugi put razišli. Ali u svojoj knjizi fenomen iz Barija piše da ni Zidan i Ronaldo nisu mogli da ga nadju na maramici kao Toti,iako nisu pričali-da neke stvari ne kapira ni kako je znao da izvede. U azurnom dresu sjajan na Euro 2000,nametnuo se ispred Del Pjera,u finalu zasjenio i Zidana,ali znamo kako je završilo. Tragičar kad se najviše očekivalo na sp 2002,i zbog pljuvanja Poulsena 2004,ali na krovu svijeta 2006,pamti se penal očima tigra protiv Australije i još neke dobre partije,iako je podbacio u finalu.Na urnebesnom dočeku u Rimu se neočekivano oprostio,htio se vratiti 2010,ali udaranje Balotelija tog maja umalo ga je natjeralo da okonča karijeru.Njegov narod ga je i tada spriječio. Nakon krize od 2011.godine,dolaskom Garsije 2013,ali i posljednjih godinu ipo dana odlično je trenirao i radio sjajne stvari,kad bi ga ogorčeni Spaleti ubacio. Toliko puta se ogriješio o njemu novi trener Intera da je svoju kaznu debelo platio u magičnoj noći,kao i hladni vlasnik Palota iz Bostona.Imala je Roma i prije Totija pomenutog kapitena Djaninija,imala je takodje Rimljanina Bruna Kontija,suvog majstora,krilo koje je osvojilo magični drugi skudeto 1983,i mundijal 1982,a oprostio se 23.maja 1991 na Olimpiku,dan nakon finala UEFA Roma-Inter,igrali su i njegovi mali sinovi od kojih jedan će postati legenda Kaljarija,plakalo se i tada,kao i kad je izvršio samoubistvo Agostino di Bartolomej,kapiten iz 1984. Te godine Roma je bila jedini put blizu Evropske krune,finale na Olimpiku protiv Liverpula,Grobelar i poraz na penale,a Bartolomej kojeg je Lidholm kasnije poveo u Milan,ubio se tačno na 10 godina od tog finala,30.maja 1994. Totijevi idoli iz djetinjstva,kao i Falkao,veliki asovi,ali sve ih je debelo nadmašio,postao osmi Rimski kralj. Dok je Toti igrao za Romu Italija je promjenila 15 premijera, SAD pet predsjednika,a Vatikan troje Papa. 240 golova u seriji A je ubjedljivo drugi ičinak u istoriji,samo Pjola je dao više,a Toti-Rim jedna priča koja je dirnula sve,neponovljiva,priča o posljednjem Mohikancu.

U sjenci ovog društvenog fenomena i emocije posljednje noći,taj Krotone koji se golim rukama spasio ispadanja,razbio i Lacio i nadoknadio čak 12 bodova iza Empolija u finišu,pa 4.mjesto Atalante i 72 boda što je čudo Gasperinija a umalo ga otjeraše na startu,ili podvig Karpija koji je nakon Ćitadele u gostima izbacio i Frozinone i to nakon tri crvena kartona,herojskim golom Leticije! Sad im je samo Benevento prepreka do povratka u A. Ali šta reći o Napoliju,čudesnoj ekipi koja je preživjela odlazak rekordera Iguaina,bolje reći traumatičnu izdaju,pa lom Milika,i u novom sistemu igrala fudbal iz raja,u posljednjih 10 kola čak vanzemaljski,debelo iznad i nivoa Juvea,najjače ekipe u Evropi. Ubjedljivo najviše bodova u drugom dijelu-48, rekord 86 bodova,rekord 94 gola,a od toga čak 50 u gostima što je rekord svih vremena u Kalću! I ipak treći,jer bacili su 6 protiv Atalante,4 protiv viteškog Sasuola,ali remizirali i s Palermom i Peskarom,kao Robin Hud,uzimali od velikih da bi dali siromašnim. Mertens 24 gola od decembra naovamo,preslišali su i Romu u Rimu,ali bolje ovako,oni neće kiksati u baražu LŠ. Sad je cilj titula,biće puno pojačanja,evo i Milan nezadrživ, Musakio,Kesi,Bilja,Morata..kažu i Zaza da ugode Morati,njegova djevojka Aliće je najbolja prijateljica Zazine djevojke Kjare Bjazi,obije čuvene modne blogerke,dupli par.

A sada Kardif. Svakog dana neka loša vijest. Prvo UEFA nametnula zatvaranje krova tokom cijele sedmice i samog finala,pa nema dovoljno mjesta u hotelima i napravili su veliko šatorsko naselje što je nečuveno,onda smanjivanje kapaciteta sa 75 na 66 hiljada gdje mnogo njih gubi svoje mjesto. Dvije ekipe znamo perfektno,kažu da su fizički top spremne,najavljuju rat,sredjuju male detalje. Ronaldo je u nedjelju sa Djeordjinom pošao na Korziku,a Bonući iako je bio slobodan dan trenirao. Energija Juvea je ogromna,kažu da je Real blagi favorit ali idu zubima i noktima po ovu titulu,kao nikad,uvjereni da ih njihova čelična struktura igre štiti od svega,a da će lomljivu Realovu odbranu pojesti majstori naprijed. Prije dvije godine su znali da je Barsa jača,sad su uvjereni da osvajaju. To misli cijela Italija,i oni koji će navijati kontra te noći. Tipuju mnogi na Dibalu,iako je Iguain igrao tamo 7 sezona,zna Real u dušu,a motivisan je do neba. Ali brojni stručnjaci misle da će on i Ronaldo biti izolovani,i da je meč za Dibalu. Na pomenutom meču preksinoć gdje se Alegri čak i povrijedio kao i Infantino,novinari koji gledaju treninge Juvea su mi rekli da se uvježbavaju leteće kombinacije po desnoj strani Dibala-Alves-Iguain sa brzim odigravanjima i propuštanjem lopte ovih majstora,kako bi Ramosu zavrtjeli glavu. Dakle,nema sumnje da će Kvadrado početi sa klupe,da Alves igra visoko desno ispred Barzaljija na toj strani,u suštini BBC nazad,s Pjanićem i Kedirom na sredini,a onda furija Mandžukić-Aleksandro-Dibala-Alves-Iguain,da im ne daju mira. Ideja je da igraju u visokom ritmu,da ne daju da se meč uspava kao što biva često u finalima. I Zidan kaže da fizički stoje odlično,da su na puno bolje nivou nego kad im je Kašai omogućio da prodju snažniji Bajern,a lako je pretpostaviti da će staviti Iska a ne Bejla,ne zato što je as iz Kardifa toliko rovit,već zato što su sa Iskom pronašli veću ravnotežu,a onda zaista ima ko da udje u drugom. Dva različita sistema,ali ovaj hiper ofanzivni koji je Alegri pronašao tokom sezone nudi i puno više alternativa,potpuno je apsorbovao i Barsine i Monakove velike kvalitete,djeluje da je trenutak došao,21 godinu kasnije. Ali,fudbal sam po sebi nudi hiljade alternativa,a u jednom ovakvom finalu da ne pričamo. Bliži se.

Povezane vijesti

N. Šofranac: Bravo, ali ovo je tek početak

19. 06. 2017.  | 25

N. Šofranac: Bravo, ali ovo je tek početak

Konačno smo nešto uradili kako treba! Nije mala stvar

N. Šofranac: Dug je ovaj april

24. 04. 2017.  | 80

N. Šofranac: Dug je ovaj april

Neko je mislio da su se stvari posložile, pa se opet

N. Šofranac: Tihi odlazak najvećeg

17. 04. 2017.  | 54

N. Šofranac: Tihi odlazak najvećeg

Bio je to Uskrs velikih emocija u Milanu,desilo se

N.Šofranac: Tri proljećne ruže

14. 03. 2017.  | 51

N.Šofranac: Tri proljećne ruže

Tri velika meča obilježiće ovu sezonu u našem sportu

Komentari 107

ostavi komentar
Vidi još

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se