Izoštreno

Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Samnji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

DVADESET GODINA KASNIJE 03. 05. 2017. 10:32   >>  10:20 12

S.Đurđić: 2037 - Odiseja u staračkom

Neđe na sjeveru države, na dvadesetu obljetnicu učlanjenja u Alijansu, u ambijentu taze okrečenog staračkog doma uoči lokalnih izbora, miting…

 

U prepunoj sali ruševnog zdanja muk. Samo ciliktanje escajga dok servirke postavljaju svečani ručak u iščekivanju glavnog gosta i njegove pratnje. Iznad stola u pročelju geografska karta velikog carstva od Karlovca i Karlobaga do Vladivostoka, opervažena đulima i zumbulima.

Sa strane osoblje smješta trećepozivce vodeći računa da svi imaju otvoren pogled prema mikrofonu u koji već prstom kucka ton majstor, vršeći tonsku probu. Čestite starine padaju za astal sa čipsom i slanim štapićima k'o u busiju, odlažući pored sebe, ko duvankesu, trud i čakmak, a ko urolan primjerak omiljenog dnevnog lista ili olinjalu šubaru.

Razastirući brke i gladeći duge brade, pogled upiru ka počasnom mjestu iznad karte gdje je postavljena slika ruskog predsjednika s Tutankamonovim insignijama. Pored nje, iz razloga koji niko od prisutnih nije mogao dokučiti, zlatni ram, ali prazan. U pozadini se čuje jektenija i pojac koji nariče nad zlehudom sudbinom roda slavjanskoga.

Niz hodnik se već čuje bat koraka, prvo pratnje koja je razgrtala znatiželjne sijede glave koje su se tiskale oko ulaza u salu, a potom i klecav hod starca s tojagom, koga još sa strana podupirahu dva ispisnika. Bijela mu prošla pojas brada, starac k`o da je banuo iz skaske, neka vrsta pravoslavnog druida, nikako da upravi hod linijom koju je zamislio ispred sebe. Ordonansi nekako dosekaše đuturuma i zavališe ga u naslonjač. Stadoše sa strana, koliko su im godine dozvoljavale u stavu mirno, k'o Meštrovićeve karijatide. Samo malo naherene.

Reflektor obasja priliku u stolovaču, a prisutni tek tada prepoznaše mitraljesca golubijeg srca, koji je pedesetak godina ranije rafalima priječio put avionima Alijanse, eda bi bacilli koju bombu i na njegov omiljeni grad. Čime je kaplar zamirita čin vojvode i trobojnu lentu s grbom Nemanjića, koja mu danas krasi prsa junačka. Da je kojim slučajem, u taj vakat, Staljin bio živ, vojvoda bi se okitio i ordenom Suvorova. Ali, prva potonju ne stiže, te se veteran svih izgubljenih bitaka, glasom koji je drhturio k`o suvi list na vjetru, obrati prisutnima.

"Tužni skupe…."

Oniži plavušasti ordonans ga isti čas munu laktom.

"Nije ovo nikakav tužni skup, vojvodo, nijesmo u Zetu na ajtar, no je ovo miting na kome iščlanjujemo milu nam majku Crnu Goru iz Alijanse, kako to zakon omogućava nakon dvades' godina", procijedi kroz stisnute zube maljčik.

Vojvoda se lecnu: "A nemoj me vise podučavati, teži si mi od onog mog najvećeg neprijatelja, Njemca, što mi zatura stvari i brka podatke, kako li se ono zvaše…?"

"Alchajmer, vojvodo, Alchajmer", doturi drugi ordonans i nadaleko poznatim pokretom desne ruke namjesti šiške, dok je pod lijevom stiskao plavu zastavu s kompasom za koju je već pripremio hepo kocku.

"I govori ruski da te ceo svet razume".

Vojvoda nekako posloži situaciju u glavi i odlučno zakojeviteza: "Zdravstvujte daragije druzja. Mi zdjes sabraljis štobi zažeć flag NATO i arganjizovat referendum o vihode iz Alijansa!"

Htio je još da nabraja i da od okupljenih traži odobrenje da u onaj zlatni ram metne svoju sliku u kaplarskoj uniformi s kapom i iskolačenim očima, ali ga prenu jak miris zapaljene dlake.

"Jes' da mi je govor vatren, ali bi rek'o da ovđe nešto gori, biće da sam zapalio masu", pomisli vojvoda, dok su prisutni već uočili kako uz vojvodu ližu plamovi.

Nespretni ordonans je, pokušavajući da, kako valja trebuje, zapali zastavu Alijanse, greškom priždio stolnjak, od kojeg je bućila vojvodina brada.

"Vojvoda gori k'o badnjak", zavapi starac i stisnu pipak na flaši špricera, te okupa živu buktinju ispred sebe.

"Nijesam revidirao, nijesam revidirao", dreknu Alchajmer iz vojvode, a onda se obradova kad viđe da mu ni vatra nije naudila.

Tresući garež, osmuđeni starac konstatova nastalu štetu: "Hi, hi, hi – otpali samo dugmići".

Naravoučenije: Nema tog špricera koji će ugasiti naopaku ideju u opakoj glavi.

 

Povezane vijesti

S. Đurđić: Kako postati Pinkova zvezda

24. 10. 2016.  | 29

S. Đurđić: Kako postati Pinkova zvezda

Lako, ali ne pokušavajte to kod kuće

S.Đurđić: Izvinjenje i duh palanke

13. 06. 2015.  | 55

S.Đurđić: Izvinjenje i duh palanke

Političari koji su preuzeli tapiju na bol za nevino

S.Đurđić: Izgubljeni u prevodu

06. 03. 2015.  | 27

S.Đurđić: Izgubljeni u prevodu

Poput Topalovića koji u "Maratoncima" otvaraju Pantelijin

B.Jakšić: Uz NATO brže i do EU

28. 02. 2015.  | 51

B.Jakšić: Uz NATO brže i do EU

"Crna Gora jeste na "liniji vatre", ali ukrajinska

Komentari 12

ostavi komentar

Ostavi komentar

Pravila komentarisanja sadržaja Portala RTCG
Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija.Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Da biste komentarisali vijesti pod vašim imenom

Ulogujte se