MANJE VAŽNA ZARADA

Sezoncima iz regiona bitno da su na moru

U Crnoj Gori koja prvi put ove godine bilježi rast nezaposlenosti iz sedmice u sedmicu, tokom turističke sezone, čak dvije trećine sezonskih radnika dolazi iz inostranstva, piše Dojče vele.

U Crnoj Gori je sredinom avgusta zabilježeno 30,5 hiljada nezaposlenih, 1,2 odsto više nego prošle. Prema izvještaju Zavoda za zapošljavanje, stopa nezaposlenosti je 13,14 odsto.

Kada predstavnike Ministarstva rada i Zavoda za zapošljavanje upitate zašto više Crnogoraca ne radi sezonski, u neslužbenom razgovoru priznaju da ne znaju, jer analize u vezi s tim pitanjem nikada nisu rađene, piše Dojče vele. No nagađanja ipak ima.

 „Vjerovatno su preduzetnici već stekli iskustvo s ljudima iz šire regije i teško je sada zamijeniti ljude za koje znate da dobro rade novim zaposlenima,“ nagađa pomoćnica ministra rada Arijana Nikolić Vučinić. Ona tvrdi i da je mobilnost crnogorskih radnika mala.

Predstavnik nacionalne sindikalne organizacije, Zvonko Pavićević, misli da je jedan od odgovora i - lijenost. Pavićević kaže da ni Unija slobodnih sindikata nikada nije radila analize sezonskog zapošljavanja, ali je saglasan s predstavnicom ministarstva da sezonski poslovi ne motivišu dovoljno građane sa sjevera zemlje da se sele na jug.

„To su mjesta koja nijesu tako privlačna za građane Crne Gore jer mu rješava problem nezaposlenosti za jedan ili dva mjeseca.“ S druge strane, Pavićević misli da je radnicima iz susjedstva dovoljno da su na moru nekoliko mjeseci, a da im je manje važno koliko će zaraditi. Da je Pavićević donekle u pravu, potvrđuje Jelena Simeunović. Ona već dvije godine dolazi iz Beograda, da bi radila kao konobarica u jednom od budvanskih hotela.

„Posao sam našla sasvim slučajno,  a isplati mi se, na moru sam tri mjeseca i lijepo mi je“, kazala je ona za Dojče vele.

U slučajno pronalaženje zaposlenja ne vjeruju nezaposleni iz Bijelog Polja. Raduša Vlaović redovno dolazi kako bi se prijavio u evidenciju Zavoda za zapošljavanje. Kaže da su svi u porodici nezaposleni i da bi prihvatili bilo kakav posao. Tvrdi da im niko nikada nije ponudio da rade.

„Imam 2 sina, 25 godina imaju, na Zavodu su, niko im ne nudi posao, stalno se javljaju, stalno obavljaju razgovor, no ništa od posla“, kaže Vlaović.

Shvatajući koliko je važno da naročito u vrijeme krize novac od sezone ostane u zemlji, ministarstva turizma i rada i socijalnog staranja podržavaju, a Zavod od početka godine realizuje kampanju „Zaposlimo naše na sezonskim poslovima“. Na početku kampanje predstavnici institucija su ambiciozno rekli da u sezoni ima mnogo mjesta za mlade, jer 70 posto poslova koji se traže su pomoćni, a ostalo stručni. Insistirali su da je poslodavcima na raspolaganju veliki potencijal domaćih radnika: oko 10.000 iz evidencije nezaposlenih, blizu 8.000 maturanata i oko 25.000 studenata.

Iako sami iznose podatak da je stranih i domaćih sezonaca i ove godine 67 prema 33 posto u korist stranih radnika, predstavnici ovih institucija kampanju ocjenjuju uspješnom. U ministarstvu rada tvrde da to potvrđuje podatak da je porastao broj sezonaca iz Crne Gore.

„Danas u Crnoj Gori radi oko hiljada domaćih sezonaca, a prošle godine je bilo oko 8 hiljada,“ kaže Arijana Nikolić Vučinić. Ona u ovih 9 hiljada broji i mlade koji po prvi put rade sezonski. Ove godine angažovano je gotovo 1.900 mladih kod 550 poslodavaca. Oni su dobili subvencije od 80 do 100 eura.

„Htjeli smo time unaprijed da osporimo izgovor poslodavaca koji ne žele da zapošljavaju osobe koje nemaju iskustvo i da to pokrije troškove obuke,“ objašnjava predstavnik Zavoda za zapošljavanje Đorđo Borović.

Poslodavci kažu da to ipak nije bilo dovoljno.

 „Te subvencije su dobar početni korak, međutim u dugom roku se ne postiže mnogo,“ kaže Budimir Raičković iz Unije poslodavaca.

„Potrebno je imati plan – reći ok, ne daju subvencije, ali za sve mlade ljude, sve zaposlene porezi i doprinosi ne mogu biti preko 50 posto“, kaže Raičković za Dojče vele. UPCG se protivi bilo kakvim ograničenjima zapošljavanja stranaca, bar kad se misli na građane susjednih zemalja.

Vlada nije samo pozivala poslodavce da angažuju domaću radnu snagu na dobrovoljnoj bazi. Ograničavanjem broja radnih dozvola na 16,5 hiljada pokušala je na to da ih prisili. Poručivali su i da je poslodavcima koji regularno zapošljavaju jeftinija domaća radna snaga, jer, kako je ranije objavljeno, na zaradu od 300 eura, na primjer, obaveza poslodavca za domaćeg radnika je 408 eura, a za stranca i do 578 eura, jer se dodaju troškovi administrativnih taksi i nostrifikacija stručnih diploma. Ipak, prije petnaestak dana, bez konsultovanja  Socijalnog savjeta, tj. sindikata i poslodavaca, Vlada je odlučila da broj stranih dozvola poveća za još tri hiljade. Objašnjavaju da će te, „nove", dozvole moći da dobiju samo oni radnici čija su zanimanja deficitarna na tržištu rada Crne Gore.

Sezonski se u Crnoj Gori najviše zapošljava u građevinarstvu, 23 posto, turizmu i ugostiteljstvu, 20 posto te trgovini, 16 posto. Za sljedeću godinu iz ovog ministarstva najavljuju još oštriji sistem davanja dozvola za rad stranaca.

 „Radne dozvole će se definisati prema zanimanjima. Znači, tačno ćete znati koliko kuvara će moći da dobije radnu dozvolu, koliko spremačica i sl. jer ćemo tako pokušati da otvorimo radna mjesta koja mogu obavljati i građani Crne Gore“, kaže Arijana Nikolić Vučinić.

Iz Zavoda za zapošljavanje priznaju da trenutno nije moguće razdvojiti na kojim poslovima rade strani, a na kojim domaći sezonci.