Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Ekonomija

08. 11. 2017. 19:38   >>  19:11 6

POSLJEDNJI MAESTRO

N. Šofranac: Andrea Pirlo

Nakon Totija veliki Riki Kaka, a sad još i on. Otišao je definitivno i zauvijek dah 90-ih, srećne decenije koja je promjenila italijanski i konsekventno svjetski fudbal. Ostaju samo sjećanja.

Toti je završio u svom Rimu tople majske noći, a izgledalo je da smo u Holivudu. Pirlo u Njujorku, a ličilo je na Breśu. Polufinale istoka, on još rovit s nadom da igra u finalu, njegov tim na vrijeme poveo 2:0 i jurio taj treći gol za prolaz, ali Kolambas odolijevao, i u 90.minutu kad je eliminacija zakucala na vrata legendarni Patrik Vjejra ga ubacuje u 90.minutu da bi stigao da se oprosti, iako je nada i dalje bila da se prođe. Pirlo pokušava u toj pometnji da pomogne Davidu Vilji, Maksi Moralesu, Struni i Ereri, ali ostaje tako i to biva kraj. Konfuzno, kad nije trebao da bude, ali svi ga grle kao da je u Breśi, protivnički igrač Federiko Iguain(brat Pipite) ga dodiruje kao da je vanzemaljac i gleda s ushićenjem. Šteta što filijala Mančester Sitija(nose i iste dresove, a i Vjejra je u Sitiju završio karijeru pa bio trener juniora) nije otišla dalje, na veliki megdan Đovinkovom Torontu, pa možda i u krajnje finale da se oprosti na grandiozan način, ali tako je bilo suđeno. Povrede su ga uništile ove godine, inače je mislio da odigra i 2018.

Njegova nova partnerka Valentina Bandini koja ga je za vrijeme Mundijala u Brazilu odvojila od supruge Debore Roversi, pa nagovorila da odu u Njujork godinu kasnije, iako je mogao odigrati još jednu za Juve, pa svakako Euro sa Konteom, sad ga je uspjela ubjediti da se oprosti nakon što je u avgustu rodila blizance Leonarda i Tomaza. Ona je iz plemićke torinske porodice bliske Anjelijevima(bila 10 godina sa Grande Stivensom,rođakom Anjelija) i želja joj je povratak u rodni grad, ali destinacija će izgleda biti London i ulazak u Konteov stručni štab u Čelsiju. Gatuzo kaže da Andrea može uostalom gdje hoće, jer fudbal ima u malom prstu, a inteligencije i dobrih ideja na pretek.

A fudbalska bajka je počela davno u rodnoj Breśi. Još tamo 1992.godine kad je za trenera došao Lučesku i doveo svoje Rumune Hađija, Radučojua, Sabaua i Mateuta, Pirlo je skupljao lopte i stasavao gledajući slobodnjake Hađija. Idol mu je ipak igrao malo zapadnije, Roberto Bađo zlatna lopta 1993,u dresu Juvea. A talenat Pirla je već tada bio jasan, igrao je u pionirskoj reprezentaciji Italiji i tu je prvi put sreo Rina Gatuza. Još je bio u kadetima maja 1995, kad ga je u finišu sezone, baš na 16.rođendan Lučesku ubacio u tim protiv Ređane i postao je najmlađi debitant. Naredne 1995/96 nije dobijao šansu u prvom timu, ali je osvojio turnir Viaređo pa su ga svi zapamtili, a onda 1996/97 imao veliku ulogu u povratku Breśe u seriju A. Onda kreće ono pravo- u jesen 1997 nekoliko odličnih partija, protiv Vićence 19.oktobra daje prvi gol iz slobodnjaka u trijumfu 4:0, a početkom novembra još ljepši, i već se priča o novom Del Pjeru. Sa 18 godina je već bio zreo igrač, polušpic, često i drugi napadač, to su njegove pozicije iz mladosti. Januara 1998 je oduševio i fenomena lige Ronalda u duelu protiv Intera, nekoliko genijalnih poteza i vođstvo, izjednačio je Rekoba sa 50 metara ali Morati ga je dobro memorisao.

I logično ljeta 1998 transfer u Inter, nakon Vaterloa u Torinu, Morati kupuje njega, ali i njegovog idola Bađa koji igra istu poziciju, a tu su bili još i Ronaldo, Đorkaef, Zamorano, Rekoba, Morijero i još jedan mladić doveden iz Barija-Ventola. More napadača, uz Sidorfa, Simeonea, Zanetija i Vintera na sredini,zlatna vremena Kalća. Zamislite ta ekipa će završiti deveta. U prvom kolu u Kaljariju kod 2:0 za domaćina Simoni uvodi njega i Ventolu umjesto Bađa i Zamorana, i sve se mijenja, Ventola dva gola, Pirlo magija. Ali, već tri dana kasnije protiv Reala u Sevilji igraju velika imena, za njega sve manje prostora, pogotovo kad je u novembru smijenjen Simoni, a došao Lučesku koji ga je prvi lansirao u Breśi. Još manje prostora je bilo iduće jeseni na pragu novog milenijuma, stigao je i Vjeri, i novi trener slavni Lipi koga će Pirlo nekoliko godina kasnije usrećiti, ali tada ga nije primjećivao. Šalju ga u Ređinu, i tamo blista uz još jednog mekanog majstora Baronija kojeg je pozajmio Lacio, i napadače Kalona i Posancinija. Te sjajne partije su i spasile Ređinu i njega promovisale u lidera U21 selekcije Marka Tardelija pred Euro u Češkoj, iako je bio mlađi dvije godine od te generacije u kojoj je bio i Gatuzo. Italija osvaja Evropsku titulu, Pirlo je MVP, a u finalu daje dva evrogola protiv domaćina Češke iz slobodnjaka za 1:2. Te partije ga lansiraju i na Olimpijadu u Sidneju kao lidera, Tardeli je oduševljen njime, igra i tamo odlično ali u četvrtfinalu ih izbacuje Španija sa Ćavijem, Ečeverijom, Hose Marijem, La Kruzom i ostalim asovima. Sa Ćavijem je to bio prvi susret, dugo će ih kasnije upoređivati, a berlinske junske noći 2015 u velikom finalu njihov zagrljaj označiće kraj Evropske karijere za obojicu.

Nakon ovih uspjeha očekivao je da konačno igra u Interu, ali agonija kluba se nastavlja, Lipi je smijenjen nakon prvog kola i poraza baš od Ređine, ali začudo ni novi trener, njegov Marko Tardeli koji ga je toliko veličao ne stavlja ga ni minut. Ne zna se ko igra, upadaju čak i Hakan Šukur i Robi Kin, dok je Ronaldo teško povrijeđen, a Bađo otjeran u Breśu. U januaru opet pozajmica za Pirla, Tardeli nije ni trepnuo, a on ide u svoju rodnu Breśu, i konačno se nalazi s idolom iz djetinjstva Robertom Bađom. Pritom, pošteđen je noći kristala, Inter-Milan 0:6, koja je okončala karijeru Tardelija. U Breśi Pirlo opet igra kao majstor, od ekipe sa dna tabele on i Bađo je dižu do 7.mjesta i čak uvode u Evropu, napadač je Hubner, a trener Karleto Macone koji prvi vraća Pirla dublje nazad da iskoristi njegove duge lopte, a Bađo dominira kao polušpic. Simboličan je i slavan gol 1.aprila 2001.godine u Torinu, kao neslana šala Juveu, u posljednjem minutu kilometarska lopta Pirla, prijem Bađa, dribling koji je izludio Van der Sara,i 1:1! Na sreću Rome koja bježi na plus 9, a na kraju će baš to koštati Anćelotija titule i ispratiće ga da bi vratili Lipija.

I to je volja sudbine da bi se upravo spojili Pirlo i Anćeloti, paklen spoj za svjetski fudbal. Ektor Kuper je tog ljeta na krilima euforije stigao u Inter najavljen kao novi Elenio Erera, ali rekao da na njega ne računa. I ekspresno reaguje Galjani bez konsultacije sa novim trenerom Terimom, dovodi ga u Milan,u misterioznoj razmjeni sa Draženom Brnčićem koji ide u Inter, uz još jednu razmjenu Guljelminpjetro-Broki,i dogovor da Helveg igra još dvije godine u Milanu, sada na pozajmici iz Intera. Uz kasniju razmjenu Koko-Sidorf biće kompletirano fudbalsko samoubistvo Moratija i doći će puno gore traume od onih 0:6 u derbiju. Pirlo je ipak doveden da bude zamjena za mega pojačanje Ruj Kostu u polušpicu, u novom Milanu koji je doveo i Inzagija, Kontru i Šamota, ali baš kao ove sezone igrao toplo-hladno i nije odmah eksplodirao. Pirlo samo povremeno dobija šansu, u novembru Terim je smijenjen iako je deklasirao lidera Inter (2:4),i dolazi Anćeloti koji je već bio na pragu svoje Parme (tamo stiže Pasarela). Čak ni to nije prekretnica, Anćelotiju igra stalno Ruj Kosta koji ne blista, Pirlo je u zapećku, pamti se samo jedna blistava partija pred Uskrs protiv Parme kad je dao super gol i namještao za konačnih 3:1.

Nekako dolazi 4.mjesto i plasman u Champions, a tog ljeta 2002 stižu još veća pojačanja- Rivaldo, Sidorf, Nesta, Tomason.. Percepcija javnosti je jasna, Ruj Kosta koji je podbacio biće prodat Atletiku koji je zagrizao, jer treba da igra trio Rivaldo-Ševčenko-Inzagi, a Pirlo će biti koliko sjutra prodat,mislilo se Torinu, uglavnom ne nekom prejakom klubu. I onda revolucija. Genijalni potez Anćelotija koji će iznova promjeniti zakone italijanskog fudbala, drži ih sve, Ruj Kosta dobija slobodu na sredini uz Rivalda i Sidorfa, Ševa i Pipo zajedno u napadu, Gatuzo koji gori od želje da trči za sve njih, a Pirlo skroz nazad ispred odbrane, još dublje nego kod Maconea! Već na prvim trening mečevima njegove duge lopte su bile izražajnije od poteza Rivalda i ostalih majstora, umjesto da bude prvi za prodaju postaje izvor igre novog Milana,nedodirljiv.

Nakon drame s Liberecom kreće fascinantni pohod na vrh Evrope, pada La Korunja 0:4, Bajern dva puta, u idućoj fazi i Real Madrid sa galaktikosima i Dortmund, u četvrtfinalu ultra dramatično Ajaks sa Ibrom, a u polufinalu njegov bivši Inter, u derbiju vijeka. Pirlo se oporavio ekspresno za taj revanš meč, pa je Kuper u zadnji čas odlučio da stavi Emrea na njega kao flastera, imitirajući Lipija koji je već u novembru u Juve-Milan stavio Kamoranezija da uguši Pirla, shvativši odmah da on vuče taj Milan. Sve uzalud, bio je to kraj za Kupera, a u finalu je na Old Trafordu pao i Juve bez Nedveda, Pirlo najbolji na terenu dok ga nije pokosio gle čuda Antonio Konte.

Milan šampion Evrope, početak novog zlatnog ciklusa, a Anćeloti mu je definitivno obilježio karijeru. Tu generaciju sam najviše i pratio uživo,i na sve načine, lideri na terenu su bili Maldini i Nesta, mečeve je rješavao Ševčenko, ali kad je najteže Inzagi, potpuno se ostvario Sidorf, vratio se čak i Redondo, proigrao Ruj Kosta, navijače je dizao u trans Gatuzo koji je trčao kao nikad u životu, ali mozak je bio Pirlo i na terenu i van njega. Dovoljan je bio samo jedan pogled i njegovo hladnokrvno “vinciamo”. Zbog njegovog liderstva Anćeloti je čak odbio povratak Albertinija 2003, da mu ne bi smetao, a tog ljeta je stigao na mala vrata još jedan fenomen - Kaka iz Sao Paola. Još jedan igrač koji će bit savršen za vertikalnu igru Pirla, sa džinovskim koracima u stanju da koristi pasove Pirla i reže prostor, sa Ševčenkom koji je grabio ka Zlatnoj lopti bio je to ubitačni Milan. S tim što je morao otići Rivaldo, a manje prostora bilo je i za Ruj Kostu od te 2003/04. Anćeloti je igrao 4-3-1-2 sa Kakom u polušpicu ili “božićnu jelku” 4-3-2-1 sa Kakom i Rujom zajedno iza Ševčenka, osvojiće blistavi Skudeto u znaku rekorda, pregaziti višestruko sve u Italiji, iako su se te sezone desile Boka i La Korunja. Pirlo na vrhuncu, najbolji vezni u Evropi i to ubjedljivo(Ćavijeva eksplozija kreće od 2004/05 uz Ronaldinja), ali i pored toga Trapatoni na Euru kreće sa Zaneti-Perota! Tek u meču sa Švedskom i nakon kazne Totija stavlja Pirla i Gatuza, igra je puno bolja ali “biskvit” šalje Italiju kući. Novi selektor Marćelo Lipi neće imati nikakvu dilemu, Pirlo kojeg je ignorisao u Interu neprikosnoven na poziciji koju mu je našao Anćeloti, nerazdvojno sa Gatuzom stići će na vrh svijeta u Berlinu 2006. Na tom Mundijalu Pirlo je bio čak tri puta izabran “man of the match”, i pravo je čudo da je dobio samo bronzanu loptu dok je zlatna pripala Kanavaru, ali cijela zemlja je svakako poludjela od sreće, tog nestvarnog varljivog ljeta 2006, ljeta svjetske slave i doline suza Kalćopolija.

Kad se sjetim stadiona u Dortmundu, kod jednog autobusa gdje su bili rođaci igrača, prvo nam brat Tonija priča kako će dati gol a onda igrati sa Stankovićem(neće se desiti), a onda Pirlova Debora i Del Pjerova Sonja kažu da će Andrea namjestiti gol Aleksu kad uđe u produžecima jer ne počinje,ima temperaturu. Biva slično, Pirlo u 119.minutu provlači nemoguću loptu za Grosa, a minut kasnije Del Pjero za totalni muk 0:2. Ta titula iz inata je remek djelo i njegove karijere, nacionalni heroj, a slično iz inata stiže još jedna maestralna Liga šampiona sa Milanom, nakon Kalćopolija, umjesto da dobije dva Skudeta zbog Mođijeve “piramide” pravljene isključivo da bi zaustavio Milan, mora da igra kvalifikacije sa Zvezdom, da kreće iz minusa, da ostavi već dovedenog Ibrahimovića, da proda Ševčenka.. Ali,sportski inat je čudo, famozni pakt na Malti za novu godinu između Anćelotija Pirla i Kake u sred krize,rodio je novi Milan, Nesta se vratio iz Majamija ponovo rođen, osjetili su to debelo Seltik, Bajern kojem je Pirlo dao gol na San Siru, pa Mančester sa Ronaldom koji je deklasiran, i na kraju Liverpul kao još jedna volja sudbine nakon prekrasne i bizarne utakmice u Istanbulu dvije godine ranije. Pirlo je te atinske noći pogodio u najslađe vrijeme iz slobodnjaka,iako je pripisan Inzagiju,a već uveliko je izmislio svoju trivelu, taj šut sa tri prsta koji je izluđivao golmane jer nijesu mogli ukapirati naglu promjenu trajektorije. Još jedna od Pirlovih genijalnosti, “destro di maestro”.

Toliko je dao Milanu u dugih 10 godina da se to ne može opisati, kasnije se 2008.godine i Ronaldo pitao je li to isti igrač s kojim je igrao u Interu, toliko je bio samouvjeren, radio s loptom što je htio. Lider apsolutni i Italije, da nije bio kažnjen protiv Španije u četvrtfinalu vjerovatno bi se osvojio i taj Euro 2008, a sve se vrtjelo oko njega i ovdje u Podgorici marta 2009, najbolji ubjedljivo na terenu. Ljuljali su mu gol kao da je koš, a on hladno lobovao Poleksića, nakon meča sam ga pitao kad će ovako da lobuje i njega, pokazavši na Bufona, a on u svom stilu tiho odgovorio “lo ho gia fatto”(već sam to uradio). Pitanje je bilo isključivo šaljivo, ali kako je to rekao u istom trenutku mi se ukazao super kup 2003 Milan-Juve igran u Njujorku(grad njegove sudbine poput Berlina), kad je u 104.minutu s penala lobovao Bufona, trebao je to biti “silver goal” za pehar, ali odmah u 105.minutu Zalajeta 1:1, pa se ipak igrao drugi produžetak. Odmah sam mu rekao “a da,u Njujorku”, nakon čega se on vratio rekavši tri puta bravo(taj američki meč u sred najvrelijeg ljeta svih vremena malo je ko i u Italiji gledao,prenosio Tele Monte Karlo). Samo dva mjeseca kasnije u Milanelu pred oproštaj velikog Paola Maldinija dok smo snimali Bekama u prolazu nas je upravo podsjetio na Njujork, ne sluteći da će tamo sve završiti.

Eh da, kakav je bio Milan te 2009.godine, u Milanelu smo zatekli i oporavljene Gatuza i Nestu, povratnika Ševčenka, odlazećeg Kaku, Ronaldinja, Pata, Bekama sa svojom svitom, razdraganog Pipa, Maldinija, Tiaga Silvu koji je samo trenirao sa njima, Sidorfa, Borjela, Senderosa, Zambrotu, Didu, koliko zvijezda i institucija,mega popularnih. Ipak, kao je tog ljeta Anćeloti nakon 8 godina otišao u Čelsi, a Kaka u Real, izgledalo je gotovo da i Pirlo ide za svojim voljenim trenerom u London, a krajem jula u Americe se oprostio i od igrača Intera rekavši da mu je ovo bio posljednji derbi, da prelazi u Čelsi. Kad je već bio u Londonu 1.avgusta 2009.godine i pred potpisom, sreli smo Berluskonija u centru Rima gdje se upravo završavalo Svjetsko prvenstvo u vaterpolu i plivanju i pitali ga zašto i Pirlo. On se zaprepastio rekavši da ne zna ništa o tome, ali kako je marta te godine bio u Podgorici i razmjenili smo dosta stvari o Milanu očito je ozbiljno shvatio i već iste večeri je objavljeno da je stopirao transfer. To je omogućilo Pirlu još dvije sezone u Milanu, veliki gol na Bernabeu u pobjedi 2:3 nad Realom sa Kakom, odlična ta godina kod Leonarda, ali mnogo slabija kod Alegrija u osvajanju Skudeta 2011.godine. Upravo nakon poraza od Reala u Madridu Alegri ga je sklonio sa zadnjeg veznog, promjenio ekipu da bi oslobodio energiju Boatenga, uz Ronaldinja i Ibrahimovića naprijed, na klupu je preselio i Pata, a Pipo se teško povrijedio nakon što je dao dva gola Realu na San Siru. Pirlo je dobijao ponekad šansu na staroj poziciji u polušpicu i igrao dobro,ali stigle su i povrede. U januaru je Alegri doveo Van Bomela iz Bajerna i sjajno ga uklopio kao zadnjeg veznog, doveo je i Kasana, napravio tim po svojoj mjeri i osvojio titulu nadmoćno. Pirlo se vratio pred kraj, i igrao polufinale kupa u Palermu ali kao desni vezni, jer Van Bomel je već bio nedodirljiv, izgubio je mjesto i Gatuzo. Tako je došlo vrijeme za oproštaj Pirla, jer Alegri je bio ubjeđen u holandskog veterana, a za duge lopte rekao da je dovoljan Tiago iz zadnje linije. To je sva istina o prelasku Pirla u Juve,on je htio da ostane i rekao je “nadam se da ćete žaliti za mnom” odlazeći.

Zna se što je poslije bilo, poklopio se njegov dolazak sa ekstremnom energijom Kontea koji ga je oživio, sa dolaskom Vučinića i novim stadionom koji je odmah postao Bombonjera. Bio je Milan i dalje jasno jači, ali je prosuo 10 bodova na startu zbog povreda, kasnije stigao i prestigao za 4 boda, ali igrao i paklene evropske mečeve, čak 4 puta sa Barsom, dva sa Arsenalom, a Juve bio slobodan od Evrope, umješao se i poništeni gol Muntarija u derbiju u kojem je Pirlo jedva čekao da pokaže mišiće Van Bomelu, umješala se i Barbara koja nije dala da prodaju njenog Pata, i tako je propao već završeni dolazak Teveza, koji će poslije blistati baš s Pirlom u Juveu. Mnogo toga se poklopilo da Milan ne osvoji bis Skudeto, a bio je to početak serije od 6 titula Juvea koja još traje. Pirlo je te prve godine imao vremena za sve, i posebne individualne treninge snage koji su mu produžili karijeru, Konte i Bufon su slijepo vjerovali u njega, kao i Prandeli čiju je Italiju vodio do finala sa Španijom 2012.godine, igrajući fantastično na Euru. Ali, u prvom meču sa Španijom bio je najbolji i namjestio gol Di Nataleu, dok ga je u finalu u stopu pratio upravo Ćavi i blokirao. Vodio je Juve i do rekorda 102 boda, igrao s lakoćom, ali iznenadnim odlaskom Kontea kišnog ljeta 2014.godine došao mu je opet Alegri koji ga je otjerao iz Milana. Jedan telefonski poziv koji je nametnuo Anjeli Alegriju, uvjerio je Pirla da će ostati na svojoj poziciji i da ga Alegri neće dirati. Tako je i bilo, stigli su i do finala u njegovom srećnom Berlinu, na domak triplete, ali zagrljaj sa Ćavijem označio je i kraj, Alegri je već imao u glavi novi Juve,i zbogom 3-5-2.

Konte ga je stavio i nakon Berlina, u Splitu protiv Hrvatske, ali odlazak u Njujork donio je i oproštaj od Azurnog dresa. Oproštaj je trebao biti onog prokletog dana u Brazilu kad su ispali od Urugvaja, zato je Bufon držao ekipu u svlačionici da bi Pirlo održao oproštajni govor, i dok je buntovnik Baloteli to ignorisao i pošao sam u autobus Pirlo je rekao da ne želi ovako da ode. Ipak Euro 2016 neće vidjeti, uzalud i njegov Konte na kormilu, a sad ga zove za asistenta.

U prvom meču za Njujork igrao je protiv Kake, pobjeda 5:3 nad Orlandom, evo i oprostio se par sedmica nakon svog velikog prijatelja. Prvak svijeta s Italijom, 6 Skudeta, dvije Lige šampiona, svjetska klupska titula i koliko još trofeja,plus Evropska U21 i dva nastupa na Olimpijskim igrama gdje je 2004.godine u Atini osvojio bronzu, ima i tu medalju. Ogromna, vrtoglava karijera, toliko magije preko 20 godina, a opet koliko ga je trenera ignorisalo u Interu, i kako je bio blizu odlaska u anonimat 2002.godine da nije bilo bravure Anćelotija. Autentični majstor ostavlja mnogo mnogo iza sebe, a juče je upravo Gatuzo ponovio da je gledajući kako on igra želio bezbroj puta da promjeni posao, toliko se osjećao inferiornim. Bolje što nije, postao je njegova vjerna sjenka, stalno blizu njega, ne da bi mu Pirlo dodao loptu već da bi ga štitio i zastrašio rivale koji su mu pravili “kavez”. Zajedno su osvojili sve. Sad više zaista nema nikog iz ludih 90-ih, otišao je i posljednji Mocart sa zlatne štrafte asova koji su Italiju učinili grandioznom. A na ljeto će otići i posljednji golman, veliki Điđi Bufon.

Пратите нас на

Коментари6

Остави коментар

Остави коментар

Правила коментарисања садржаја Портала РТЦГВише
Поштујући начело демократичности, као и право грађана да слободно и критички износе мишљење о појавама, процесима, догађајима и личностима, у циљу развијања културе јавног дијалога, на Порталу нијесу дозвољени коментари који вријеђају достојанство личности или садрже пријетње, говор мржње, непровјерене оптужбе, као и расистичке поруке. Нијесу дозвољени ни коментари којима се нарушава национална, вјерска и родна равноправност или подстиче мржња према ЛГБТ популацији. Неће бити објављени ни коментари писани великим словима и обимни "copy/paste" садрзаји књига и публикација.Задржавамо право краћења коментара. Мање

Да бисте коментарисали вијести под вашим именом

Улогујте се

Најновије

Најчитаније