Objavila M.L.B [ TVCG ]

GLAS KRITIČARA

Revizijom preispitati sumnjive privatizacije

Kupovinom preduzeća ne postajete i vlasnik zemljišta, ukoliko ono nije ušlo u kapital društva ili za njega nijeste platili tržišnu cijenu. No, jeste li plaćanjem predviđene niže cijene, zaista platili tržišnu cijenu, različiti su stavovi. Jedno je sigurno, brojne privatizacije čekaju provjeru.

Slučaj kompanije Katari Dijar, koja je nedavno ostala bez zemljišta kupljenog od firme Primorje, zato što je nakon više žalbi dokazano da Primorju zemlja i nije pripadala, još jednom otvorio je pitanje čija je nekad društvena svojina državnih preduzeća.

U Savjetu za privatizaciju objašnjavaju da se prilikom privatizacije na novog vlasnika prenosi pravo koje je imao raniji vlasnik. Najčešće je to pravo trajnog korišćenja, dok se vlasništvo dobija na dva načina.

“Da je prilikom transformacije zemljište procijenjeno i ušlo u kapital društva i ako je postignuta tržišna cijena prilikom prodaje bilo putem privatizacije bilo putem stečaja. Sve je ovo u skladu sa Zakonom o svojinskim odnosima”, kazao je član Savjeta za privatizaciju Branko Vujović.

Je li zemljište ušlo u kapital društva ili je plaćena tržišna cijena, konačnu riječ daje Savjet za privatizaciju.

“Da li su ispunjeni uslovi utvrđuje nadležna komisija koja podnosi izvještaj Savjetu za privatizaciju kapitalne projekte. Ako Savjet da saglasnost onda se u katastru to zemljiste knjiži kao vlasništvo novog vlasnika”, pojasnio je Vujović.

Da je upravo procijenjena tržišna vrijednost sporna, već godinama ukazuje MANS.

“Pojedine kompanije su u svojim knjigama imale zabilježenio da vrijede nekoliko miliona, a one su u stvari vrijedjele na desetine miliona”, kaže za TVCG Ines Mrdović iz MANS-a.

Mrdović kao primjer navodi Solanu, gdje je vlasnik 14 miliona kvadrata zemljišta na izuzetno atraktivnoj lokaciji kupio za 800 hiljada eura, ili Južni Jadran gdje je vlasnik 100 hiljada kvadrata sa nekretninama u zoni Morskog dobra dobio za pola miliona eura.

“Desetak godina nakon privatizacija nakon što je postao većinski vlasnik, samo parče tog zemljista je prodato jednom ruskom biznismenu za nestvarnih 12 miliona eura”, ističe Mrdović.

Da Zakon o svojinsko pravnim odnosima ipak ostavlja mogućnost provjere, ukazuje Aleksandar Damjanović predlagač zaštitnog amandmana i tadašnji predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju.

“Tada sam uspio ministrom finansija dogovoriti rješenje za defakto reviziju kompletne privatizacije”, poručio je Damjanović.

To je, naglašava Damjanović bilo i ostalo moćno oružje kojim se mogu zaustaviti sumnjivi postupci, ali je do sad slabo korišćeno.

“Vlada, a i kroz institut poslaničkih pitanja sam provjeravao, nije koristila taj mehanizam i u velikom broju slučajeva dato je pozitivno mišljenje, iako je očigledno da je ukupna cijena i za objekte i za zemljšite i ispod cijene”, poručio je Damjanović.

Na privatizacije, iako završene, još ne smijemo staviti tačku, smatraju sagovornici TVCG. Napominju da mnoge priče tek čekaju da budu ispričane.

Irena Rašović, TVCG