[ Pobjeda ]

PROJEKTOVANJE NAJVAŽNIJE

Kvalitetna gradnja umanjuje seizmički rizik

Srđan Janković, diplomirani građevinski inžinjer i vanredni profesor na Građevinskom fakultetu u Podgorici, govoreći o značaju i izazovima seizmičkog planiranja i projektovanja, naglasio je da svi imaju ulogu u smanjenju rizika od zemljotresa, a da loša gradnja može skupo da nas košta.

Doprinos mogu dati, kako kaže Janković, svi, od države, preko investitora, urbanista i projektanata, pa sve do izvođača radova i građana.

"Na državi je da reguliše propise i usvaja standarde, poput procesa usvajanja eurokodova, koji je počeo da se primjenjuje u Crnoj Gori. Na fakultetu je da edukuje studente, koji će sjutra projektovati u skladu sa savremenim principima zemljotresnog inženjerstva, odnosno smanjenja seizmičkog rizika. Jednako je važan doprinos i svakog građanina. Može neko reći, što građanin može da učini. Jednostavno, može da se interesuje za seizmičku sugurnost objekta u kojem, recimo, planira da kupi stan i da traži od investitora projekat na uvid. Ljudi polaze od toga da je zgradu projektovao neko ko zna", kazao je Janković za Pobjedu.

Međutim, dodaje on, svuda u svijetu tek zemljotres pokaže da ima loših zgrada.

"Ako nema te vrste pitanja i pritiska o seizmičkoj sigurnosti objekata, onda bi investitor mogao da rezonuje: zašto bih ja bacao pare kad mogu neprimjetno da zaobiđem regule. To je jedan aspekt individualnog doprinosa za smanjenje seizmičkog rizika. Ima i onih svakodnevnih, na primjer: da vodite računa da iznad kreveta nije teška polica sa knjigama, da u dvorištu kuće obezbijedite stari kameni zid pored kojeg se deca igraju, da se edukujete kako se ponašati u trenutku i neposredno nakon dejstva jakog zemljotresa i slično", ističe Janković.

Ljudi često ne mare za ovakve preventivne aspekte, jer se zemljotresi ne događaju svakog dana, pa nijesu, napominje Janković, "familijarni“ sa seizmičkim rizikom, za razliku, recimo, od saobraćajnog, požarnog ili rizika od raznih bolesti sa kojima se susrijeću, može se reći, svakodnevno.

U praksi, postoje neki trendovi koji su, kako ističe sagovornik primjetni nakon događaja kao što je kod nas bio 1979.

"Jedan je da ljudi zaboravljaju na razorne efekte. Vremenom se gubi osjećaj postojanja seizmičkog rizika. Rezonuju bio je relativno skoro, ko zna kada će ponovo. Ko danas razmišlja o zemljotresu, osim projektanata. Iako, što je veći protok vremena veća je vjerovatnoća da se ponovi. Zato, kada me novinari pitaju da prokomentarišem neki od ovih slabijih potresa, kažem da su oni „odlični“: takvog su intenziteta da ne izazivaju štete, a dovoljno snažni da nas podsjete da smo, što bi seizmolozi rekli, u zoni izraženog seizmičkog hazarda i da od naših poteza, spremnosti da usvajamo znanja i primjenjujemo komparativna iskustva u projektovanju i planiranju objekata zavisi i stepen seizmičkog rizika koji se manifestuje kroz ljudske gubitke i povredljivost objekata", kaže Janković.

Prema njegovim riječima, pogrešno se zamišlja da je obezbjeđivanje seizmičke sigurnosti kod novih objekata skuplje i da iziskuje mnogo više željeza, betona, čelika itd.

"To je zabluda, ali ako napravite lošu zgradu, onda njeno kasnije dovođenje u stanje seizmičke sigurnosti košta mnogo. Najvažnije je da u svakom koraku, od usvajanja normi, preko arhitektonskih rješenja, zatim projekata pa sve do same gradnje, budu ispoštovani svi propisi i otklonjeni uočeni nedostaci", kaže Janković.

Da bi stvari funkcionisale, svi u lancu izgradnje objekata moraju biti povezani i razumjeti osnovni koncept seizmičkog projektovanja i specifične obrade arhitektonskih i konstruktivnih detalja.

"Da bi se smanjio broj ljudskih žrtava i materijalna šteta poslije jakih zemljotresa koji će se (neminovno) dešavati u budućnosti mora se ublažavati seizmički rizik. To se radi kroz poboljšanje propisa, pravilnika i standarda za projektovanje i građenje novih objekata, zatim kontrolu gradnje objekata, prostornourbanističko planiranje i upravljanje, ojačanje postojećih objekata, istraživanje u oblasti zemljotresnog inžinjerstva i primjene rezultata u inžinjerskoj praksi, kao i unapređenje kvaliteta gradnje u ruralnim područjima", objasnio je Janković.

Kako je naveo, sva dosadašnja iskustva u planiranju, projektovanju i građenju u seizmičkim aktivnim područjima, pokazuju da se preventivom protiv štetnog uticaja zemljotresa mora početi već u fazi izrade prostornih i urbanističkih planova. Stradanja ljudi, objekata i infrastrukture su se u prošlosti dešavala zbog loše sprovedenog planiranja.

Takođe, dodaje on, za lokacije sa povećanim seizmičkim rizikom, na kojima se zbog atraktivnosti ipak dozvoljava gradnja, treba skrenuti posebnu pažnju budućim investitorima.

"Primjera radi, investitor kupi neko zemljište za koju arhitekta već ima ideju za određeni objekat kod kojeg nijesu ispoštovani neki osnovni principi seizmičkog projektovanja.

"Problem“ za investitora nastaje kada se projektant konstruktivac uključi u projektovanje i izrazi sumnju u mogućnost projektovanja zamišljenog objekta i poveća dimenzije nosećih elemenata, zbog lošeg tla predvidi fundiranje na šipovima, uvede dopunske konstruktivne elemente, što sve u konačnom znatno poskupi investiciju. Najgore rješenje je da investitor doveden u škripac riješi da pošto-poto pronađe nekoga spremnog da zažmuri na činjenicu da je tlo rizično za gradnju i uradi objekat kako bi vratio uloženo... Da do toga ne bi dolazilo, vrlo je važno u startu, planskim dokumentima definisati zone koje su rizične", upozorava Janković.