SPASIOCI I ARHEOLOZI

Čovjek ispod maske ronioca

“Koliko je težak taj susret pod vodom sa nastradalim, ponekad je još teži trenutak kada nastradalog izvadite iz vode i sučite se sa patnjom njegove rodbine. To nikoga ne ostavlja ravnodušnim.”

U posljednje vrijeme često slušamo izjave profesionalnih ronilaca nakon uspješnih akcija, ali obuzeti nesrećama porodica i utopljenika, rijetki pomisle kako se osjeća baš taj čovjek koji je tragao za tijelom danima i satima uprkos hladnoći i nevremenu.

Od početka godine, ronioci iz Bijele imali su već četiri akcije podvodnog traganja i vađenja utopljenika. Ovi hrabri ljudi su prošle godine na terenu proveli 48 dana, često rizikujući živote i zdravlje.

Direktor Ronilačkog centra Veselin Mijajlović za naš Portal govori o položaju profesionalnih ronilaca u Crnoj Gori, sa čim se sve suočavaju i šta sve rizikuju baveći se tim poslom.

Kao jedan od najtežih trenutaka u karijeri, Mijajlović izdvaja gubitak kolege iz Srbije koji se utopio u akciji vađenja tijela iz Pivskog jezera.

“Pokušavali smo da iz 140 metara dubokog jezera izvučemo tijelo žene koja je stradala u saobraćajnoj nesreći. Iako smo ronili do 85 metara dubine, nijesmo uspjeli, jer je tijelo bilo duboko, a temperatura vode veoma niska. Međutim, bez našeg znanja i znanja nadležnih organa došla su tri ronioca iz Beograda, među kojima je bio i pokojni Nemanja Milošević. Zaronili su i došli do 50 metara, nastupila je panika i brz izron. Nemanja, međutim, nije izronio.  Stradao je ostajući u dubinama jezera”, prisjeća se Mijajlović. 

“Uzalud smo pokušavali da dođemo do tijela. I danas, poslije osam godina, osjećam tugu zbog neuspjeha da našeg kolegu otrgnemo iz dubina i njegovom ocu vratimo sina jedinca, kako bi mogao da ga sahrani i obilazi njegov grob.”  

U posljednje tri godine ronioci iz Bijele su imali 31 akciju podvodnog pretraživanja u rijekama, jezerima, moru, bunarima, kanalima i drugim vodenim površinama. Proveli su preko 120 dana na terenu. Uprkos tolikom broju akcija, Mijajlović može da se pohvali time da niko iz njegove ekipe do sada nije izronio povrijeđen.

“Preko 30 godina bavim se ronjenjem, od čega 25 godina profesionalno obučavam ronioce. Obučio sam oko 800  ronilaca, organizovao i izveo preko 400 akcija traženja pod vodom i vađenja utopljenika, organizovao i sa roniocima izveo uklanjanje i uništavanje prko 120 tona eksplozivnih sredstava sa preko dva miliona kvadrata koje smo očistili u Crnoj Gori i inostranstvu, i to sve bez i jednog i najmanjeg incidenta, što smatram svojim najvećim uspjehom u dosadašnjoj karijeri”, kaže Mijajlović.

Pošto se nesreće najčešće dešavaju na saobraćajnicama pored rijeka i jezera u veoma lošim vremenskim prilikama, ronioci moraju biti savremeno opremljeni, dobro osposobljeni, sa jakom voljom i spremni psihofizički.

”Kada vršimo zadatke podvodnog deminiranja, tada smo izloženi posebnoj vrsti opasnosti jer se suočavamo sa eksplozivnim sredstvima u raznim stanjima koja su nestabilna. U razvijenim zemljama razminiranje i na kopnu i pod vodom izvodi se u skladu sa evropskim i međunarodnim standardima. Ovdje se nerijetko dešava da se ti standardi zaobilaze, sa čim se RCUD ne slaže”, kaže direktor Ronilačkog centra.

Uslovi za život i rad　　

Profesionalni ronilac se postaje dugotrajnim sticanjem znanja i vještina, učenjem kako da savlada stres i upravlja rizicima. Obuka i usavršavanje traje od tri do pet godina, što zavisi od specijalnosti za koju se obučava. Mijajlović objašnjava da ronioci moraju biti spremni da djeluju u svim vremenskim uslovima pod vodom i na vodi, bez obzira da li je dan ili noć.

”Koliko je težak taj susret pod vodom sa nastradalim, ponekad je još teži trenutak kada nastradalog izvadite iz vode i sučite se sa patnjom njegove rodbine. To nikoga ne ostavlja ravnodušnim.”

Sportsko-rekreativnih ronilaca ima preko hiljadu, okupljenih u ronilačkim klubovima koji čine Ronilački savez Crne Gore, kaže Mijajlović.

„Međutim, profesionalnih ronalica ima malo, njihova starosna dob je preporuka da se moramo potruditi da u Regionalnom centru u Bijeloj ovaj deficitarni kadar osvježimo mladim ljudima od 20 do 25 godina.“  

A ako vas interesiuje može li se od toga živjeti, Mijajlović kaže da može.

„U Centru u Bijeloj su stvoreni uslovi za rad i dobre zarade, što zavisi od angažmana na poslovima podvodnog deminiranja, te bi se moglo reći da ne zaostajemo mnogo iza svojih kolega u najrazvijenim zemljama“, kaže on.  

U RCUD-u se obučavaju domaći i strani vojni i policijski ronioci, kao i ronioci organizacija civilne zaštite i protivminskih centara.

„Do sada su takvo interesovanje pokazale Ruska Federacija i njeno Ministarstvo za vanredne situacije, Ministarstva odbrane i unutrašnjih poslova Makedonije, Slovenije, Hrvatske, Albanije, Bosne i Hercegovine, Srbije, na osnovu čega je u našem Centru završilo obuku pet generacija podvodnih deminera koji uspješno obavljaju poslove podvodnog deminiranja u navedenim državama i na drugim vodenim prostorima širom svijeta. Interesovanje za obuku profesionalnih ronilaca u našem Centru pokazuje i veliki broj drugih država, pogotovo sa Bliskog Istoka”, kaže Mijajlović.  

Deminiranje i podvodna arheološka istraživanja 

Ronioci iz Bijele su do sada iz Bokokotorskog zaliva uklonili i uništili oko 85 tona neeksplodiranih sredstava i oko 30 tona iz ostalih lokacija u primorju, na rijekama i jezerima. Takođe, uklonili su i blizu 10 tona iz voda u drugim državama.

”U posljednje četiri godine, sa kolegama američkog istraživačkog tima na brodu “Herkules” i arheolozima-roniocima Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, pronašli smo 21 lokalitet sa potopljenim brodovima iz raznih istorijskih epoha u podmorju od Mamule do Budve. Od kojih je jedanest potonulo u periodu od prvog do četvrtog vijeka prije Hrista”.

O njihovom radu svjedoče brojne međunarodne nagrade i priznanja, a Italijani su čak o njima snimili film.

Poznati italijanski autor dokumentarnog filma Đuzepe Kapelano i Marina Kapabjanka za italijansku televiziju su snimili dokumentarni film o radu RCUD-a pod nazivom “Lovci na mine”, koji je 2011. na festivalu Pelagos u Rimu osvojio prvo mjesto.

Maša Mališić