Darko Bulatović [ TVCG ]

PUSTE NJIVE

Kako se izboriti s uvozničkim lobijem?

Crna Gora ima oko 517.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, a pod zasadima je tek 12 odsto. Zvanična statistika kaže da nam je samo uvoz hrane koliko i kompletan crnogorski izvoz. Zašto su nam njive zapuštene, da li se možemo i kako izboriti s uvozničkim lobijem?

Bjelopavlićka ravnica. Jedan od najplodnijih komada zemlje u Crnoj Gori decenijama stoji neiskorišćen. Mnogo toga ovdje može da uspije, ali malo toga se sadi, a poljoprivredi se do kraja posvete samo rijetki.

Na imanju Perovića u Dobrom selu koristi se svaki pedalj zemlje. I radi se od jutra do mraka.

"Naše gazdinstvo se bavi raznoraznom proizvodnjom, imamo rasade ovdje, bavimo se rasadničarstvom, stočarstvom, povrtarstvom i ratarstvom. Bilo je i dobrih i loših godina, ali Bjelopavlićka ravnica nije izdala nikad. Bogata je vodom", kaže poljopriovrednik iz Bjelopavlića Zoran Perović.

Zoranov otac Slobodan sjeća se vremena kada su Bjelopavlićima brujale mašine Agrokombinata 13. jul. No danas je, kaže, domaću proizvodnju uništio uvoz.

"Ovaj sistem je napravio veliki problem. Obzirom da se veliki dio budžeta troši na uvoz hrane, oko 450 miliona eura. Kad bi oni usmjerili dio tih sredstava prema seljaku vjerovanto bi bila obrnuta priča i mi bi mogli sve proizvode da proizvedemo na našem prostoru", rekao je Slobodan.

A da se isplati ulagati u svoju proizvodnju primjer je i plantaža jabuka u župi Nikšićkoj. Plodove sa zemlje nekadašnje zemljoradničke zadruge ovdje ubira kompanija "Naše voće" koja je 40 hekatra zapuštene ledine pretvorila u unosan biznis. I to za samo četiri godine. I pored ovih silnih zasada ovdje trenutno rodi jabuke da pokrije tek pet odsto potreba crnogorskog konzuma.

"Znamo da kada naš voćnjak bude u punom rodu, a to je oko 2.000 tona jabuke prve klase, što je nkih 20 odsto tražnje za jabukom u Crnoj Gori", kazao je izvršni direktor kompanije "Naše voće" Milan Golubović.

Pogled na ljepotu Bjelopavlićke ravnice otkriva samo dio crnogorskog poljoprivrednog potencijala. Na papiru imamo skoro hektar po glavi stanovnika po čemu smo na drugom mjestu u Evropi, u stvarnosti imamo stotine hiljada hektara neiskrišćenee zemlje koju sve više pretvaramo u građevinsko zemljište.