PREKO 100 ODSTO VIŠE

U SOS skloništu boravi 29 žena i djece

„Pandemija iz sijenke“, kovanica UN-a koja je već ušla u kolokvijalni govor, a koja se odnosi na drastičan porast rodno zasnovanog nasilja, nije zaobišla ni Crnu Goru. U prilog tome govori podatak da je, u ovom periodu prošle godine, u SOS skloništu za žene i djecu žrtve nasilja bilo 14 osoba, dok u ovom trenutku u skloništu boravi 29 žena i djece. Prevedeno u procente, kako je precizirala izvršna koordinatorka SOS telefona Nikšić Nataša Međedović, taj porast premašuje 100 odsto.

„Ogroman je broj žena koje su u potrebi za bezbjednim smještajem, a to je smještaj koji pruža jedan proces osnaživanja, te oporavak od traume. Sam proces osnaživanja može da traje dosta dugo, i do dvije godine, ali i pored toga, odgovaramo na neke druge akutne potrebe, kao što su smještaj, hrana, pravna, psihološka pomoć“, pojasnila je Međedović u izjavi za agenciju Mediabiro.

Sigurni smještaj nije jedini servis podrške žrtvama rodno zasnovanog nasilja, na koji je pandemija negativno uticala. Tako je prošle godine, kada je pandemijski karakter virusa počeo da se nazire, Nacionalna SOS linija zabilježila drastičan skok kada su u pitanju zahtjevi za pomoć, koji je išao i do 30 odsto.

„Ako bismo upoređivali statistiku iz 2019. i 2020. godine, razlika je varilala iz mjeseca u mjesec od 20, 30 odsto da bi se kasnije spuštala do 10 odsto“, navela je Međedović, podsjetivši da je poziv na broj 080 111 111 besplatan, anoniman i dostupan 24 časa dnevno.

Kada su u pitanju prva dva mjeseca tekuće godine, prema njenim riječima, nastavlja se trend koji je bio prisutan i ranije – pozivi najčešće dolaze iz Podgorice i Nikšića.

„Od ukupnog broja poziva Nacionalnoj SOS liniji, 62 odsto dolazi iz Podgorice i Nikšića. To i ne čudi, budući da su u pitanju najveći gradovi u Crnoj Gori, ali tu se najviše radilo na osvješćivanju javnosti, odnsono tu su NVO najaktivnije“, rekla je ona.

Psihološko nasilje je i dalje najdominantnije, međutim, kako je Međedović ocijenila, institucije ne pokazuju razumijevanje niti kapacitete da gone tu vrstu nasilja. Kao posljedica se javlja situacija u kojoj žene prijavljuju najčešće fizičko nasilje i to u najtežim oblicima, odnosno kada opasnost po život postane očigledna ili kada su ugrožena djeca. Upravo zbog toga, kako je upozorila, od krucijalne je važnosti da kao društvo i kao sistem razvijemo nultu toleranciju prema svim vidovima nasilja.

„Mi kao zajednica imamo tendenciju da normalizujemo i opravdavamo te, uslovno rečeno, lakše oblike nasilja, dok sistem generalno reaguje na najteže oblike. Kompletna zajednica se uznemiri kada se sazna za ubistvo ili neki drugi oblik brutalnog nasilja, međutim, tada je intervencija već zakašnjela. Iz tog razloga je važno da ljudi koji su u sistemu zaštite, oni koji imaju formalnu moć, shvate da je neophodno da se najstrožije kažnjavaju i oblici nasilja koji ne ostavljaju frakture i modrice“, izričita je Međedović.

Relativno dobar legislativni okvir za to postoji. Primjena, međutim, zavisi od pojedinaca koji su u institucijama sistema.

„Tako nerijetko imamo situaciju, kada se promijene nosioci mandata, da napredak koji je postignut nestane preko noći. Štaviše, desi se neka vrsta regresije. Ljudi koji rade u institucijama često sprovode svoje lične stavove kroz odluke koje donose. Ti stavovi su vrlo često retrogradni i nisu u saglasju sa zakonskim rješenjima. U principu, na prstima jedne ruke možete da nabrojite pozitivne primjere ljudi koji razumiju rodnu dimenziju ovog problema i koji zaista podržavaju žrtve rodno zasnovanog nasilja u porodici“, rekla je izvršna koordinatorka SOS telefona Nikšić.

Nacionalna SOS linija je u više navrata pozivala građane na odgovornost, apelujući da prijave nasilje - Brojne su kampanje nastojale da podignu svijest da se jednim pozivom može spasiti nečiji život. Građani su, kako je kazala, spremni da prijave nasilje koje se dešava trećem licu. Ipak, i tu spremnost institucije sistema moraju da podrže.

„Neki ljudi koji su svoju građansku dužnost shvatili na najodgovorniji način i koji su pokušali da pomognu žrtvama u svom okruženju su kasnije bivali izloženi neprijatnostima. Primjera radi, od strane tužilaštva i policije bili su pozivani da svjedoče i tome slično. To nije način da se ljudi i građani ohrabruju, već je u pitanju demonstracija institucionalne moći koja je kontraproduktivna“, poručila je Međedović.

Podsjećanja radi, SOS telefon Nikšić je sa gradnjom SOS skloništa za žene i djecu žrtve nasilja počeo 2012. godine, a prve žene i djeca sa iskustvom nasilja su smješteni u novembru 2013. Žrtve nasilja koje borave u skloništu su iz svih gradova Crne Gore.