[ Pobjeda ]

VOJIČIĆ

Javni servis pretvoren u boksersku vreću

Javno mnjenje sve više oblikuju društvene mreže, a neznanje i primitivizam su glavni problem crnogorskih medija danas, ocijenio je u intervjuu za Pobjedu dugogodišnji crnogorski novinar i publicista Branko Vojičić.

Vojičić, koji je svjedok razvoja novinarstva u nas od komunizma preko “Rata za mir” i višepartijskog sistema, govori i o tome koliko je bilo komplikovano prije vijek i po pokrenuti prvu novinu u Crnoj Gori.

Kako kaže, mala a slobodna Crna Gora, na trećini današnje teritorije, smogla je snage da napravi svoju novinu koja je imala velike ambicije i pisala je o teškim i komplikovanim prilikama na južnoslovenskim prostorima pod austrougarskom i turskom vlašću.

Vojičić ocjenjuje da glavni problem naših medija nije nedostatak slobode ili male zarade novinara, citirajući francuskog novinara i Nobelovca Albera Kamija - Štampa, kada je slobodna, može biti dobra ili loša; ali, izvjesno je da bez slobode može biti samo loša!

POBJEDA: Danas, 23. januara navršava se 150 godina od početka novinarstva u Crnoj Gori. Koliko je u to vrijeme bilo teško pokrenuti prvi list na Cetinju “Crnogorac” i šta je to značilo za, tada, Knjaževinu Crnu Goru?

B. VOJIČIĆ: Mala a slobodna Crna Gora (trećina današnje), opkoljena sa četiri strane austro-ugarskim i turskim carstvom, smogla je snage da, prije vijek i po, iznjedri svoju, državnu novinu, mada je glavni urednik deklarisao kao nezavisnu. Redakcija je smještena u hotelu Velika Lokanda, štampala Državna štamparija, uređivao novinar i književnik Simo Popović (iz Srema), dok je vlasnik i izdavač bio Jovan Sundečić (književnik iz Zadra), oba "izvanjci", koji su i pisali većinu tekstva, budući da je broj pismenih i saradnika u zemlji bio mali. Tek tada Crna Gora ulazi u red prosvijećenih zemalja, iako je, samo 39 godina poslije otkrića Gutembergove štamparije, u petnaestom vijeku, štampala ćirilični "Oktoih", prvi knjigu na slovenskom jugu. Mala zemlja a velike ambicije: u svakom broju "Crnogorac" je pisao o teškim i komplikovanim prilikama na južnoslovenskim prostorima pod austrougarskom i turskom vlašću, pozivao na oslobođenje i ujedinjenje, podsticao nacionalni sentiment, i borbeni duh. Sprovodio ciljeve državne politike Crne Gore. Ali, i gajio iluzije, budući da knjaz Nikola, nakon 1867. glavni ruski balkanski saveznik, nije krio ambiciju da Crnoj Gori prisajedini Hercegovinu i dio stare Srbije. Krajnji cilj mu je bio da dođe na čelo ujedinjene srpske ili čak jugoslovenske države, što se vidi u listu, jer je u tekstovima oblik budućeg ujedinjenja uvijek ostajao nedorečen.

Većina urednika „izvanjci“

POBJEDA: Vremenom su pogotovo početkom 20. vijeka počeli da izlaze i drugi listovi – Glas Crnogorca, Ustavnost, Narodna misao, Slobodna riječ itd. Pisali ste o Crnoj Gori u to vrijeme, pogotovo kroz vizuru objava tadašnje štampe. Kada čitamo te tekstove može se steći utisak da se više od vijek u našoj zemlji, kada je riječ o ponašanju političara i medija, nije mnogo toga promijenilo. Da li je takva ocjena tačna?

B. VOJIČIĆ: Umjesto odgovora, podsjetiću, da sve do uvođenja ustavnosti (1905) u Crnoj Gori dominira jedan jedan štampani medij - "Glas Crnogorca" - a počeo je da izlazi 1873, dva mjeseca nakon što je Austro-ugarska (ranije Turska) zabranila rasturanje "Crnogorca". Trebalo je čekati, čak 35 godina, da se 1906, pojavi prvi opozicioni list, i to u Nikšiću, "Narodna misao", a pola godine kasnije, "Slobodna riječ", u Podgorici. Nikšićki list je počeo da izlazi neposredno prije prvih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, a tada nije bilo političkih stranaka. Vlasnici su bili akcionari nikšićke štamparije, odnosno grupa imućnih ljudi iz trgovačko-bankarskog sloja.

No, poslije formiranja prve opozicione grupacije u Crnogorskoj narodnoj skupštini, odnosno, formiranja Narodne stranke, i opozicije prema dvoru, list postaje njeno nezvanično glasilo, sve do zapljene 39. broja lista, kada je redakcija prinuđena da obustavi dalje štampanje. Dvor je smatrao da "Narodna misao" djeluje destruktivno, pa su upadom u prostorije redakcije i uništavanjem štamparije, riješili problem nezavisnog glasa iz Nikšića. I osnivači "Slobodne riječi" u Podgorici bili su ljudi iz trgovačko-bankarskog sloja, bliski opoziciji. Smatrajući da su za političku stabilnost u zemlji prevelika opasnost dva opoziciona lista, crnogorska vlada potrudila se da list dobije provladin smjer. Inače, može biti indikativan podatak, koji je saopštio istoričar dr Niko S. Martinović, da su "Crnogorac" i "Glas Crnogorca" za pedeset godina izlaženja, imali svega tri glavna urednika iz Crne Gore, a svi ostali su bili iz raznih krajeva srpskih i hrvatskih zemalja, dakle "izvanjci".

POBJEDA: Koliko je uticaj štampe tada bio značajan i koliko su regionalni mediji pokušavali da oblikuju crnogorsko javno mnjenje?

B. VOJIČIĆ: I veliki i nikakav. Javno mnjenje sad dominantno oblikuju društvene mreže (tiraži novina su beznačajni), što znači: agresivniji (znači:divljiji), tlači. Nije to samo naša muka, Tramp je preko Tvitera došao na vlast i upravljao Amerkom (i svijetom), dok nije došao do Kongresa.

Bogati kritičari postali propagandisti

POBJEDA: Kao dugogodišnji novinar i urednik u raznim medijima kako danas ocjenjujete situaciju na našoj medijskoj sceni. Da li su mediji slobodniji nego prije 30-40 godina kada ste počinjali Vašu karijeru?

B. VOJIČIĆ: Kad me neko pita: kakva je "medijska slika" ili "situacija", po inerciji, odgovaram: neopisiva. Najbolji je sistem kad si mlad. Prije 30-40 godina imali smo jednu dnevnu novinu, jednu TV stanicu i radio i bili smo srećni; nijesmo znali za ljepotu i dobrotu interneta. Onda se, ne iznenada, "dogodio narod": raspad, velikodržavni projekti, rat i sloboda u vidu pluralizama. Dozvali smo se pameti, postali nezavisni (spolja), ali sa strahovima i mrakovima ( unutra). Umjesto državne TV , dobili smo Javni servis kao destilovanu vodu, nešto pristojnijih medija i bogate kritičare vlasti koji su se sada domogli pozicija moći, pa uživaju kao propagandisti. Neopisivo!

POBJEDA: Često se čuje da je nedostatak slobode medija glavni problem, dok sa druge strane strukovna udruženja upozoravaju i na finansijsku nesigurnost, odnosno premale zarade novinara. Šta vi vidite kao glavni problem naših medija?

B. VOJIČIĆ: Neznanje i primitivizam, ali srećom, anonimne i neduhovite društvene mreže (sjeta, tuga i bol) riješile su taj problem: sa nevjerovatnom lakoćom, svaki dan se šokiram šta rade pod firmom slobode. Pa se onda sjetim Kamija: "Štampa, kada je slobodna, može biti dobra ili loša; ali, izvjesno je da bez slobode može biti samo loša". Baš kao kod nas.

POBJEDA: Tokom Vaše karijere bili ste i predavač na smjeru žurnalistika na Fakultetu političkih nauka u Podgorici. Šta biste danas poručili mladim ljudima koji žele da budu novinari?

B. VOJIČIĆ: U povjerenju, bježite! Tu više nema profesije, PR vodovoda ili neke stranke, može biti izazov! I Ako sv.Vasilije odobri.

Javni servis pretvoren u boksersku vreću

POBJEDA: Radite na Javnom servisu gdje ste prije dvije godine dobili i nagradu za životno djelo. Nekada ste bili urednik i genaralni direktor na RTCG-u. Uvijek se čuju kritike na račun menadžmenta, bez obzira ko je na čelu te medijske kuće, da Javni servis ne radi svoj posao kako bi trebalo. Kako se izboriti sa takvim pritiscima i da li je moguće, u podijeljenom društvu, napraviti Javni servis koji bi baš bio po mjeri svim građanima?

B.VOJIČIĆ: Nije moguće, dok je građanski Javni servis pretvoren u boksersku vreću za udaranje. No, po seljačkoj mjeri, moguće je. Naša su stvarnost svakodnevne kritike da je program nikakav, zastiđe, a istovremeno mu se pripisuje odlučujući politički uticaj. U kući kao da sve čine da satru i obezliče svaki autorski pečat. Ne zaboravimo i stalnu borbu NVO sektora i političkih partija za prevlast ko će , na koji način i za čije interese da preuzme kontrolu nad Javnim servisom. I sve je to ambijent koji produkuje stalnu nestabilnost u kojoj su i novinari i profesija vječiti gubitnici.

“Vlada i agitacija” nekad i sad

Prije 114 godine u Nikšiću počinje da izlazi opozicioni list Narodna misao. U prvom broju, kako podsjeća Vojičić u svojoj knjizi “Ustavnost I parlamentarizam (1905.) u ogledalu crnogorske štampe”, Narodna misao objavljuje tekst ‘Vlada i agitacija’ u kojem navodi da je naš ministar predsjednik, ministar unutrašnjih poslova i ministar finansija, baš su po nesnosnoj vrućini pošli po državi ‘državnim poslom’, što se događa baš pred same izbore, umjesto da su pošli u kupatilo ili ljetovalište da se okrijepe. S druge strane, “Ustavnost” odgovara naglašava da ići na odmor kod “toliko državnih poslova“ mogu samo ljudi koji ne drže do opštih i državnih interesa.