DOŠLO BI DO PODJELA

"Ne dozvoliti uvođenje vjeronauke u škole"

Država i vjerske zajednice odvojene su, a Crna Gora je građanska i sekularna država. Zato, kako ocjenjuju dugogodišnji prosvjetni radnici, ni slučajno ne bi smjelo da se dozvoli uvođenje vjeronauke u škole. Popovima ili hodžama nije mjesto u školama, ali oni koji to žele, mogu sami finansirati rad tih ustanova, koje bi bile potpuno nezavisne od javnih škola u Crnoj Gori. U suprotnom bilo bi diskriminacije djece ateista ili agnostika i velikih podjela u Crnoj Gori.

Bivši ministar prosvjete Slobodan Backović kategoričan je - vjeronauci nije mjesto u školama.

"U ovom momentu u sekularnoj državi sveštenici i vjerski klerici, njima je mjesto u vjerskim objektima i njima je tamo mjesto, tamo treba da propovijedaju vjeru. I uče ljude da vjeruju. Škola je da se djeca uče nauci, a vjerski objekti da se uče da vjeruju. I tu završiti svu priču", poručuje Backović.

Uprkos sve glasnijim izjavama iz nekih političkih partija o mogućem uvodjenju vjeronauke u škole, to je barem za sada nemoguća misija, ocjenjuje Backović. Da bi se uopšte ušlo u tu priču mora se izmijeniti zakon o opštem obrazovanju u kojem se jasno navodi da u javnim ustanovama nije dozvoljeno vjersko i političko djelovanje. Tu je i Ustav u kojem se navodi da su vjerske zajednice odvojene od države.

"U našem slučaju je ovaj zahtjev se može riješti tako što će se oni što traže, potrudti da nadju sredstva, nadju škole i da ih finansiraju. Ili same vjerske organizacije u okviru svojih objekata mogu subotom ili kojim organima da organizuju učenje djece da vjeruju u ono što oni propagiraju. Tu nema nikakvih problema. Pazite, anahrono je da imate sveštenike koji bi radili u javnim ustanovama a izbor bi tih nastavnika vršila crkva, odredjivali programe a plate bi trebale da idu iz državnog budžeta. Koje opet finansiraju osim vjernika, i ateiskti i agnostici", kaže Backović.

Tom parolom u Ministarstvu prosvjete vodili su se i prethodnih decenija, jer, kako kako ističe nekadašnji pomoćnik ministra prosvjete Radovan Damjanović, nije prvi put da se u Crnoj Gori govori o uvođenju vjeronauke u obrazovni sistem. Devedesetih tu ideju razmatrali su dva puta a zaključak je bio isti - da se to ne smije dozvoliti.

"Izvođenjem nastave u školama u tom odjeljenju bi se morale dijeliti grupe , bila bi grupa koja bi bila pravoslavna, neka katolička, neka islamska . Samim tim dajemo do znanja djeci da se onda sami u školi dijele i drugačije gledaju na drugu zajednicu", kaže Damjanović.

Savjet Evrope, poručuju naši sagovornici,nije bez razloga svim nacinalnim obrazovnim sistemima još prije deset godina preporučio da paze svoj obrazovni sisitem, i ne dozvole da se u obrazovanje unese bilo koje kreacionalističko shvatanje. Što su, kako ističu, uvažile mnoge države.

"U Evropi imamo samo sedam zemalja koje imaju obavezno konfesionalno obrazovanje, obavezne religijske predmete u kojima djeca uče da vjeruju, samo 7. Sve ostale su ili ne obavezno ili kao što ima Francuska, SAD, Crna Gora , Slovenija", navodi Backović.

"Da se određeni sadržaji iz religije izučavaju kroz neke predmete kao istorija religije, kao sociologija, a učenici od namjlađih od nastarijih steknu znanja o religijama i to bi bilo dobro i to je nešto utiče na jedan kulturni nivo svakog pojedinca, tako da bi to bila jedna preporuka", kaže Damjanović.

A u Gimnazijama postoji izborni predmet istorija religije,i na to tome bi bez sumnje trebalo stati, zaključuju dugogodišnji prosvjetni radnici. U Crnoj Gori svi moraju da imaju ista prava, a zadovoljenje potrebe za vjeroučenjem omogućeno je kroz privatne i vjerske škole kojih danas ima u svim konfesijama. Razmišljaju li u Ministarstvu prosvjete nauke, kulture i sporta o ovoj ideji i da li bi podržali uvodjenje vjeronauke u obrazovni sistem, nijesmo uspjeli da saznamo.

Dijana Drašković, TVCG