[ PR Centar ]

CEDEM

Borba za prava LSI je za opšti boljitak društva

U Crnoj Gori, i pored određenog napretka, postoje ozbiljni nedostaci kada je riječ o ostvarivanju i zaštiti ljudskih prava i sloboda lica sa invaliditetom (LSI), a borba za ostvarivanje njihovih prava dio je borbe za opšti boljitak društva.

To je saopšteno na pres konferenciji Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) povodom predstavljanja rezultata projekta „Multisektorskim pristupom za zaštitu prava i osnovnih sloboda lica sa invaliditetom“, koji CEDEM sprovodi uz podršku Ministarstva za ljudska i manjinska prava.

Projektni koordinator CEDEM-a, Matija Miljanić, kazao je da, kada je riječ o grupama pod rizikom, istraživanje CEDEM-a o obrascima i stepenu diskriminacije u Crnoj Gori, koje je urađeno u saradnji sa Evropskom unijom i Savjetom Evrope, pokazuje da su pod najvećim rizikom od diskriminacije pripadnici romske i egipćanske (RE) populacije, a i lica s invaliditetom su takođe veoma izložene diskriminatorskim ponašanjima.

„U istraživanju smo koristili veliki broj indikatora za mjerenje diskriminacije, a u cilju preciznije procjene. Najizloženiji govoru mržnje su pripadnici RE populacije i LGBTI osobe. Odmah nakon njih se nalaze lica sa invaliditetom, gdje svaki treći građanin Crne Gore procjenjuje da se prema pripadnicima ovih grupa koriste različite forme govora mržnje“, naveo je Miljanić.

Istakao je da odnos prema licima sa invaliditetom predstavlja mjeru demokratskog odnosa društva prema svim marginalizovanim društvenim skupinama.

„Trend po svim indikatorima jednostavno pokazuje da je položaj LSI lošiji nego prije četiri godine u svakom pojedinom mjerenom aspektu. Kada je riječ o akcijama vlasti, prilagođenosti školskih objekata, prisutnosti i tretmanu osoba sa invaliditetom, mjerene vrijednosti danas su na istom nivou kao i 2007. godine. Sa druge strane, u odnosu na 2007. godinu, najviše je pogoršana procjena uloge i efekta obrazovanja u funkciji LSI, a potom rad službi i institucija u cilju poboljšavanja njihovih potreba, te u pogledu diskriminacije LSI“, naveo je Miljanić.

Predstavnica CEDEM-a, Dijana Bošković, kazala je da su u okviru projekta realizovane tri teatarske interaktivne radionice za srednjoškolce/ke u Bijelom Polju, Kolašinu i Žabljaku o pravima lica sa invaliditetom, urađen promotivni film sa radionica, izrađena studija praktične politike „Smjernice za medijsko izvještavanje o LSI u Crnoj Gori”.

„Izrađen je i vodič “Kroz prizmu člana 14 Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama: odabrana praksa Evropskog suda za ljudska prava”, održane dvodnevne obuke o Evropskoj Konvenciji o ljudskim pravima i slobodama pod nazivom “Zaštita od diskriminacije osoba sa invaliditetom u praksi crnogorskog pravosuđa i Evropskog suda za ljudska prava” za savjetnike/ce u pravosuđu, kao i Nacionalni forum za predstavnike/ce medija, civilnog sektora, sudstva, ministarstava i lokalnih samouprava“, navela je Bošković.

Od obnove nezavisnosti Crna Gora je, kako je ukazala, uložila značajne napore da uskladi svoj pravni sistem sa regionalnim i međunarodnim standardima u oblastima koje se tiču zaštite ljudskih prava osoba s invaliditetom.

„Međutim, iako je određeni napredak ostvaren i konstatovan u relevantnim izvještajima međunarodnih organizacija, naročito od otvaranja pregovora o članstvu u Evropskoj uniji, još uvijek postoje ozbiljni nedostaci kada je riječ o ostvarivanju i zaštiti ljudskih prava i sloboda lica sa invaliditetom. Prije svega, i pored dugogodišnjeg naglašavanja potrebe za kreiranjem jedinstvenog Registra za lica sa invaliditetom, sveobuhvatni kvantitativni i kvalitativni podaci za ovu ranjivu grupu jednostavno još uvijek nisu dostupni“, istakla je Bošković.

Trenutna situacija u pogledu arhitektonske pristupačnosti objektima za LSI je, kako smatra, daleko od zadovoljavajuće.

„Osim toga, veliki problem predstavlja nedovoljna pristupačnost informacijama, prilagođavanje medijskog sadržaja i senzibilnije izvještavanje o licima sa invaliditetom, potom neadekvatni uslovi za učešće ove ranjive grupe u političkom životu“, rekla je Bošković.

Invaliditet, kako je objasnila, ne smijemo i ne možemo doživljavati isključivo kao lični, već i kao socijalni i ekonomski problem.

„Borba za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava lica sa invaliditetom kao takva predstavlja dio borbe za opšti boljitak društva, kao i za ostvarenje opštih ljudskih prava“, zaključila je Bošković.

Direktor ATAK-a, Vasko Raičević, govoreći o teatarskim interaktivnim radionicama za srednjoškolce u Bijelom Polju, Kolašinu i Mojkovcu, pojasnio je da je pozorišni djelatnik Augusto Boal 50-ih, 60-ih godina u Brazilu osmislio koncept forum teatra, vjerujući da se kroz taj koncept ljudi uče kako da mijenjaju svijet.

„Možda je to preoptimističan izraz, ali prolazaći kroz različite uloge ti akteri se pripremaju za situacije u životu kroz koje će vjerovatno proći, a tiču se raznih aspekata opresije, diskriminacije, ugrožavanja prava, raznih traumatičnih situacija“, objasnio je Raičević.

Pojasnio je da učesnici radionica vježbaju određenu situaciju, a situacija je takva da uvijek postoji neko ko je opresor i neko ko trpi opresiju.

„Postavi se situacija i, kroz igru se pronalazi modeling kako da se izađe iz te problematične situacije. Boal je dao jednu instrukciju, a to je da glumci mogu da se mijenjaju, da pronalaze različite načine kako da se riješi situacija, ali je smatrao da ne treba nikada zamijeniti onoga koji igra opresora, zbog toga što ne postoje takva rješenja. To bi bilo kao da bi neka viša sila uklonila problem, što u životu nije slučaj“, rekao je Raičević.

Pojasnio je da radionice funkcionišu tako da se izabere grupa učenika, na dobrovoljnoj bazi, koji sjede u krugu da bi se podsticala ravnopravost mišljenja.

„Onda se radi sa vođom radionica na scenama, koje proizilaze iz iskustava. Pored vođe radionica, tu bude jedan profesionalni školovani glumac/glumica. Nakon nekoliko odigranih scena i pronalaženja određenih mogućnosti kako da se riješe situacije, dešava se, možda najvažniji dio, a to je rasprava o tome što smo vidjeli“, rekao je Raičević.

Objasnio je da je cilj da se učesnici radionica kroz igru oslobode traumatičnih pristupa i da se dođe do važnih tema kojima se potrebno baviti.

Istakao je da je bio iznenađen nivoom svijeti, načinom mišljenja, informisanošću mladih generacija u crnogorskim mjestima koja su na neki način ostavljena po strani.

„Razmišljanja tih mladih ljudi o budućnosti su bila usmjerena ka odlasku iz Crne Gore, što je poražavajuće. Postoji veliki neiskorišćeni potencijal“, ukazao je Raičević.