SAVJETI STRUČNJAKA

Roditelji i nastavnici da poštuju mjere i budu uzori

Roditelji i nastavnici moraju dosljedno i konzistentno poštovati sva pravila prevencije koronavirusa, jer se djeca na njih ugledaju, a ukoliko primijete neusaglašenost između onoga što njihovi modeli govore i rade, djeca će se osjetiti nelagodno, zbunjeno i postoji veća vjerovatnoća da će razviti neke simptome anksioznosti.

To je u razgovoru za PR Centar kazala psihološkinja i doktorand iz oblasti javnog zdravlja u Instititu za javno zdravlje, Marija Pašić, podsjećajući da su u mnogim zemljama škole zatvorene, dok je Crna Gora pristupila hibridnom sistemu organizovanja nastave, što znači da neka djeca pohađaju nastavu sa skraćenim časovima, a neka uče online.

„U ovom trenutku se ovaj pristup smatra najboljim, kako zbog prevencije koronavirusa, tako i u kontekstu očuvanja mentalnog zdravlja djece. Veliki broj istraživanja iz različitih zemalja bavio se temom mentalnog zdravlja u kontekstu pandemije koronavirusa. Anksioznost predstavlja jednu od psiholoških posljedica koja je izazvana COVID-om 19, koja je učestala ne samo kod odraslih, nego i kod djece“, objasnila je Pašić.

Istraživanja su pokazala da ukoliko se ljudi orjentišu samo na problem i na ograničenja koja novonastala situacija donosi, pod većim su rizikom da se kontinuirano osjećaju nelagodno i da samim tim razviju neke simptome anksioznosti.

Sa tim izazovom se, kako je pojasnila, mogu suočiti samo ako prihvate trenutnu situacijau.

„Moramo prihvatiti da ćemo određeni period živjeti sa koronavirusom, da ćemo morati dosljedno da nosimo maske, da pošujemo fizičku distancu i održavamo higijenu ruku. Dakle, štitimo jedni druge. Moje je pravo da ne komuniciram sa nekim ako ne poštuje pravila komunikacije i kulture u sadašnjem kontekstu“, kazala je Pašić.

U zavisnosti od uzrasta i drugih faktora, djeca imaju različito razvijenu svijest o značaju i cilju poštovanja pravila kako generalno, tako i u kontekstu prevencije.

„Dakle, roditelji i nastavnici predstavljaju autoritete i modele na koje se djeca ugledaju i veoma je bitno da dijete ni u jednom tenutku ne osjeti neusaglašenost između onoga što njegov model govori i radi. Ukoliko dijete osjeti tu neusaglašenost osjetiće se i nelagodno, zbunjeno, konfuzno i postoji veća vjerovatnoća da će razviti neke od simptoma anksioznosti. Dakle, neophodna je usaglašenost ponašanja i onoga što govore roditelji i nastavnici. Oni moraju biti adekvatni modeli djeci, da dosljedno i konzistentno poštuju sva pravila prevencije, a na njih će se djeca ugledati“, kazala je Pašić.

Objasnila je da su najpogođenije porodice one sa niskim mjesečnim primanjima, djeca koja su senzitivnija, koja već maju probleme u ishrani, socijalizaciji, ili u ponašanju, kao i djeca koja se nalaze u kontekstu porodičnog nasilja.

„Vrlo je bitno da nastavnici imaju komunikaciju sa roditeljima i da ove činjenice na umu imaju, kako nastanici tako i nevladine i vladine organizacije koje se bave pravima i razvojem djeteta. Neophodno je da nastavnici budu što više kreativni, kako u osmišljavanju nastavnog sadržaja, tako i u koncipiranju programa. Potrebno je da se nijedno dijete ne osjeća izolovanim. Ukoliko se neki predmeti obrađuju putem timskog online rada, svako dijete mora da bude pripadnik neke grupe“, pojasnila je Pašić.

Takođe je, kako je dodala, neophodno da roditelji i nastavnici pomognu djeci da struktuiraju dan.

„To je prvenstveno uloga roditelja, ali i nastavnika jednim dijelom. Djeca trenutno imaju iluziju da imaju višak slobodnog vremena. Međutim, nemaju. Neophodno je da dijete u toku dana ima program za učenje, pogađanje online nastave, za boravak u prirodi, relaksaciju i za druge fizičke aktivnosti“, navela je Pašić.