[ M.M.Lj. ]

NVO POZIVA

Ukinuti podsticaje za MHE

Ukoliko se ne ukinu podsticaji za planiranih oko 2.700 malih hidroelektrana, Zapadni Balkan bi mogao da ozgubi 5.000 km nedirnutih rijeka, saopšteno je iz nevladinih organizacija WWF i Bankwatch. One su povodom Svjetskog dana rijeka pozvali vlade na ukidanje podsticaja za male hidroelektrane.

Nacionalni koordinator za Crnu Goru u WWF Adriji Milija Čabarkapa kaže da slatkovodni ekosistemi nestaju zabrinjavajućom brzinom. Prema najnovijem Izvještaju o stanju planete, broj populacija slatkovodnih vrsta smanjen je za 84 odsto od 1970. godine.

“Preko 60 odsto rijeka u Evropi u lošem je stanju, ponajviše zbog degradacije i uništavanja izgradnjom brana, hidroelektrana, kanala, neodrživog vađenja pijeska i šljunka, loše isplanirane navigacijske infrastrukture itd. Ne iznenađuje stoga činjenica kako se u Evropi nalaze neki od najdegradiranijih riječnih predjela”, navodi se u saopštenju.

Uprkos tome, na Svjetski dan rijeka, kojeg ove godine obilježavamo 27. septembra, važno je podsjetiti se kako postoje dijelovi starog kontinenta gdje rijeke još uvijek teku slobodno.

“Naš region dom je posljednjim rijekama slobodnog toka u Evropi, no one su danas pod velikim pritiskom. Državni podsticaji glavni su razlog zašto je širom Balkana planirano oko 2.700 malih hidroelektrana. Ako se to ne zaustavi, stotine riječnih tokova će biti uništeno, odnosno, pretpostavlja se kako bi ovom izgradnjom mogli izgubiti 5000 km nedirnutih rijeka”, upozorava Čabarkapa.

Razvoj malih hidroelektrana jedna je od najvećih prijetnji rijekama na Balkanu.

“Kako bi stvar bila još apsurdnija, ovi se besmisleni projekti direktno sponzorišu državnim sredstvima, a ne donose nikakvu korist niti energetskom sektoru, niti državi. Prepoznali su to i građani koji kroz različite inicijative pozivaju svoje države na zaustavljanje izgradnje malih hidroelektrana. Sada je pravo vrijeme da zemlje Zapadnog Balkana ukinu podsticaje za uništavanje prirode i zaštite posljednje divlje rijeke Evrope”, rekao je Zoran Mateljak, rukovodilac programa slatkih voda u WWF Adriji.

U zemljama Zapadnog Balkana, kroz proteklih deset godina, broj hidroelektrana snage do 10 MW se učetvorostručio.

“ Iz ovoga je jasno kako vlade zemalja u regionu daju prednost razvoju malih hidroelektrana. Podaci za 2018. godinu nam govore kako je na nivou regiona 70 odsto svih podsticaja za obnovljive izvore energije potrošeno na male hidroelektrane”, navodi se u saopštenju.

 Uprkos tome, one su proizvele svega 3,6% ukupne električne energije u regionu.

“Evropska unija već je napustila sistem povlašćenih cijena za sve osim za najmanje projekte, tako da je postojeći sistem podsticaja u većini zemalja Zapadnog Balkana u opreci s preporukama o državnoj pomoći za zaštitu životne sredine i energiju”, objašnjava Pippa Galop, savjetnica za energetiku jugoistočne Europe u organizaciji Bankwatch.

Dodaje da Vlade moraju pod hitno promijeniti zakone i pravilnike kako bi spriječile daljnje nepotrebno uništavanje naših rijeka.

Nesrazmjerna ekološka i društvena šteta koju uzrokuju male hidroelektrane s obzirom na količinu proizvedene struje već je prepoznata od strane Energetske zajednice i tehničke stručne grupe Evropske unije za finansijsku taksonomiju, a nalazi se i u dokumentu EU o Načelima održivog razvoja hidroenergetskog sektora u zemljama Zapadnog Balkana. No, zemlje regiona vrlo usporeno rade na diversifikaciji korišćenja obnovljivih izvora energije i zaustavljanju podsticaja.

“Analize koje smo sproveli jasno ukazuju kako podsticanje malih hidroelektrana nema nikakvog smisla. Osim što proizvode nemjerljivu štetu prirodi i lokalnim zajednicama, proizvode i velike finansijske gubitke svim građanima Crne Gore. U vrijeme kada se moramo suočiti s recesijom i ekonomskom krizom koja će uslijediti, država bi trebala prestati ulagati u štetne projekte. Štaviše, usmjeravanje na ‘zelena’ rješenja i ekonomiju ističe se kao jedan od najboljih načina izlaska iz ove krize, a garancija je i održive budućnosti cijele zemlje”, istakao je Milija Čabarkapa iz WWF Adrije.

“S obzirom da zemlje Zapadnog Balkana sada prolaze kroz procese postavljanja svojih politika i ciljeva vezanih uz proizvodnju struje iz obnovljivih izvora do 2030. godine, vrijeme je da zaustave podsticaje. Umjesto toga, trebaju se usmjeriti alternativama koje imaju manji uticaj na prirodu i ljude. One uključuju povećanja energetske efikasnosti ili ulaganja u izvore energije poput sunca ili vjetra, za šta postoji veliki potencijal u regionu, ako se ispravno planira i uz učešće javnosti”, zaključuje Galop.