[ PR Centar; Objavila: M.M ]

NE NA RUKOVODEĆIM POZICIJAMA

Žene zastupljenije u sektoru bezbjednosti

U proteklih šest godina ostvaren je napredak u pogledu uvođenja rodne ravnopravnosti u sektor bezbjednosti, ali to nije slučaj na svim pozicijama i po svim linijama rada, saopšteno je na završnoj konferenciji i panel diskusiji Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).

Direktorica CEDEM-a, Milena Bešić, kazala je da je u okviru projekta „Inicijativa za osnaživanje žena: edukacijom za rodnu ravnopravnost“ objavljena komparativna analiza „Zastupljenost žena u sektoru bezbjednosti: ključna dostignuća i prepreke“, koja, kako je pojasnila, sadrži preporuke za povećanje zastupljenosti žena na pozicijama na visokom nivou u sektoru bezbjednosti.

„Ova analiza pokazuje da je u periodu od 2013-2019. godine ostvaren napredak u pogledu uvođenja rodne ravnopravnosti u sektor bezbjednosti. Međutim, iako uporedna analiza pokazuje porast zastupljenosti žena u gotovo svim institucijama sektora bezbjednosti, sa druge strane, to nije slučaj na svim pozicijama i po svim linijama rada“, navela je Bešić.

Ona je istakla da je najveći procenat žena i dalje angažovan na poslovima civilnih lica u vojnoj službi i državnih službenica na nižem i srednjem nivou.

„Žene se i dalje suočavaju sa izazovima u pogledu pristupa komandnim i rukovodećim mjestima, te operativni i policijskim poslovima, prije svega zbog teškoća u pogledu usklađivanja profesionalnog i privatnog života“, rekla je Bešić.

Ona je kazala da je CEDEM sproveo istraživanje o socio-ekonomskom položaju žena žrtava nasilja, ocjenjujući da je Crna Gora prepoznala problem nasilja i da se sa njim suočava i obračunava svakodnevno, kroz rad svojih institucija.

„Međutim, i pored toga što postoji sistem za borbu protiv nasilja i što se svaka institucija i svim zaposleni u njoj trude da svoj posao obave valjano i do kraja, čini se da još mnogo toga treba uraditi kako bi se u ovoj, teškoj borbi pobijedilo. Baveći se isključivo djelom koje je nasilnik izvršio, država nepravedno nasilnika stavlja u centar pažnje, dok samu žrtvu ostavlja po strani, bez prijeko potrebne podrške i zaštite, barem tokom onog vremena do isticanja presude, a vrlo često i kasnije, jer su kazne preblage i ne postižu cilj“, istakla je Bešić.

Ona smatra da je neophodno što prije ustanoviti kompletan sistem podrške žrtvama nasilja, oformiti krizni centar i prihvatilišta, raditi na međusobnom povezivanju i saradnji svih institucija, koje učestvuju u borbi protiv nasilja ali i na prevenciji, edukaciji i specijalizaciji.

Bešić je kazala da su u okviru projekta održane četiri javne tribine o rodno zasnovanom nasilju – u Podgorici, Mojkovcu, Kolašinu i Bijelom Polju, kao i da je organizovana škola Rod i bezbjednost u trajanju od jednog mjeseca.

Koordinatorka za rodnu ravnopravnost u Upravi policije, Biljana Dulović, rekla je na prvoj sesiji „Učešće žena u sektoru bezbjednosti“ da je u toj instituciji zaposleno 11 odsto žena.

„Zašto nas u sektoru bezbjednosti, mislim na vojsku i policiju, ima tako malo? Pretpostavljam da su razlozi stereotipi i predrasude, odnosno shvatanja da su to poslovi za koje je potrebna izuzetna fizička snaga, koja je kod žene manja nego kod muškarca“, navela je Dulović.

Ona je kazala da žena na rukovodnim pozicijama gotovo da nema, ocjenjujući da ukoliko žena ne obavlja policijske poslove, ne može se od nje očekivati da bude na rukovodećoj poziciji.

Profesorica na Humanističkim studijama Univerziteta Donja Gorica, Nikoleta Đukanović smatra da u Crnoj Gori postoji veliki nesklad između društvene uloge i stvarnog društvenog položaja žena.

„Iako žene bilježe velike uspjehe poslednjih godina u pogledu školovanja, zapošljavanja i sposobnosti na poslu, mislim da i dalje ostaju nedovoljno zastupljene u društvenom životu, uprkos zakonodavnom okviru, i dalje je značajno prisutna rodna neravnopravnost gotovo u svim oblastima života. Tako da je očigledan jaz između normativnog i realnog ambijenta u kojem živimo“, istakla je Đukanović.

Ona je istakla da naznačajnije funkcije u državi i društvu ostaju ženama nedostupne, dok im na raspolaganju ostaju manje uticajne, administrativne funkcije.

Predstavnica Agencije za nacionalnu bezbjednost, Sanja Raičević, podsjetila je da je ta institucija, u normativnom smislu, uspostavila određene podzakonske akte kojima se reguliše pitanje rodne ravnopravnosti.

„U Agenciji su trenutno, od ukupnog broja zaposlenih, 38 odsto žene. Od procenta žena na rukovodećim pozicijama koje smo imali u 2006. godini u procentualnom iznosu od dva odsto, sad imamo 39 odsto žena na rukovodećim pozicijama“, navela je Raičević.

Ona smatra da je potrebno povećati svijest žena, navodeći da svaka žena koja želi da se zaposli u sektoru bezbjednosti mora da bude svjesna „da mora imati određeni stepen samopouzdanja, da se sama izbori za odrđene stvari, mora imati dosta inicijative, i da ima podršku ne samo muškaraca nego i žena, društva i porodice“.

Zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Siniša Bjeković, kazao je na drugoj sesiji „Uloga Institucija u implementaciji rodne politike i borbi protiv rodno zasnovanog nasilja“ da u toj instituciji je zaposleno 66,6 odsto žena.

On je kazao da bi napravio podjelu na formalnu i faktičku ravnopravnosti, pojašnjavajući da se formalna ogleda u samom zakonu i sudskoj praksi, a da je faktička šira kategorija, i „ogleda se kroz društvenu moć žena“.

Bjeković je rekao da je važan indikator ekonomska moć žena, navodeći da tu postoje objektivne prepreke za napredovanje ženskih ljudskih prava i sloboda.

„Nekoliko je kategorija u oblasti rada, zapošljavanja, u biznis sektoru i ostvarivanju imovinskih prava. Ovo je rak rana generalno cijelog sistema u Crnoj Gori, obzirom da najveći broj pritužbi i indikatora iz kojih se ta neravnopravnost može izvesti, zasnovan je u tim područjima“, rekao je Bjeković.

Sudija Osnovnog suda u Podgorici, Rade Ćetković, kazao je da u crnogorskom pravosuđu žene zauzimaju većinski dio zaposlenih, navodeći da je na rukovodećem položaju, na čelu pravosuđa žena.

„Za vrijeme njennog upravljanja crnogorskim pravosuđem, statistički podaci pokazuju da su rezultati izuzetno dobri, tako da uloga žene na samoj rukovodećoj poziciji, ako se posmatra primjer crnogorskog pravosuđa, treba da ohrabri sve pripadnice ženskog pola da daju maksimalan napor i svoje kapacitete“, rekao je Ćetković.

Predstavnica Centra za socijalni rad Podgorica, Katarina Bijelić, rekla je da zakonodavni i strateški okvir ne podržava u smislu da je do kraja implementiran i prihvaćen u svim segmentima.

„Svijest u našem društvu nije dovoljno razvijena, još uvijek smo u patrijarhalnom konceptu. Uvrežen je koncept da žena mora da nosi sve, da trpi sve i da ćuti. To je ono što mi prepoznajemo svakodnevno u Centru za socijalni rad u radu sa ženama“, navela je Bijelić.

Ona smatra da bez saradnje svih institucija, i multisektorskog pristupa i odgovora na ono što se tiče rodne ravnopravnosti, kao i oslanjajući se samo na jedan segment, „bojim se da nećemo tako brzo izaći iz onoga što je trenutno stanje“.

Profesorica na Pravnom fakultetu Univerziteta Mediteran Vesna Ratković, predstavila je, na trećoj sesiji „Mehanizmi za borbu protiv rodno-zasnovanog nasilja i nasilja u porodici“, ukratko Istanbulsku konvenciju koju je Crna Gora potpisala na početku 2011., i ukazala na činjenicu da je Crna Gora dobila i GREVIO izvještaj u kome su navedene preporuke, ocjenjujući da se i da se mnogo više mora uložiti u implementaciju.

Izvršna direktorica Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević navela je ključne primjere iz dugogodišnje prakse rada sa žrtvama nasilja, ocjenjujući da ima pozitivnog pomaka u radu institucija, „ali da mnogo još ima da se radi na multisektorskom pristupu, kao i uopšte podizanju svijesti cjelokupnog društva.

Predstavnica SOS telefona za žene i djecu, žrtve nasilja Nikšić Nada Koprivica, nabrojala je konkretne indikatore koji proizilaze iz Istanbulske konvencije, a koje Crna Gora još uvijek nije postigla.

Projekat “Inicijativa za osnaživanje žena: edukacijom za rodnu ravnopravnost!” realizovao je CEDEM u saradnji sa Crnogorskim ženskim lobijem, uz podršku Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.