Objavila M.L.B.

PRIČA IZ UIKS-A

Zatvorenicima rad najbolji lijek

U Upravi za izvršenje krivičnih sankcija u ovom trenutku se nalazi 727 zatvorenika uz još 400 pritvorenika. Činjenica je, nažalost, da je polovina zatvorenih već bila iz rešetaka. Upravo zato potrebno je da se od ulaska u zatvorsku zgradu radi sa osuđenicima kako bi što spremniji dočekali izlazak iz zatvora i pronašli zaposlenje.

Sloboda je nešto navrednije što ljudi imaju. Gubitak slobode je zato posebno težak. To je na svojoj koži osjetio i sagovornik TVCG, čiji identitet ne otkrivaju iz opravdanih razloga.

“Ja sam ovdje zbog ubistva. Osam godina i osam mjeseci. Imam još godinu i jedanaest mjeseci kazne. Nikad nisam ni sanjao, nikad nisam ni rauzmišljao o zatvoru. Nisam iz tog svijeta, ali je to sudbina valjda. Prvih dana kad sam došao nisam ni bio svjestan šta sam napravio. Gdje se nalazim uopšte. Onda vrijeme odmiče, vidiš šta si napravio”, kaže sagovornik TVCG.

Zbog svog postupka propustio je bitne trenutke u životu svoje porodice.

“Moja ćerkica je imala godinu i po kad sam došao u zatvor. Sad ima deset godina. Sin mi se rodio poslije četiri mjeseca, sad je treći razred. To su trenuci koje izostavljaš, da nisi sa najbližima. To strašno utiče na psihu na sve, ali nekako moramo sa tim da se borimo”, kaže zatvorenik.

Za mnoge od zatvorenika najteža borba počinje po izlasku iz zatvora. Nakon godina provedenih iza rešetaka potrebno je vrijeme za povratak u normalu.

“Znam da oni često kažu da ih je strah kada uđu, a sa druge strane imaju taj strah kada izađu, šta ću dalje?”, ističe Marija Radović, iz NVO “Juventas”.

Načelnica za tretman u UIKS-u Dragica Rajković, ističe da najveći proble imaju oni osuđeni na duže kazne.

“Društvo nekad ne odreaguje na bivšeg zatvorenika pa se ponovo čini djelo. Često u stigmatizovani, a poslodavci skeptični ”, ističe Rajković.

Mnogi se, nažalost, ne priviknu na ponovni život na slobodi. Tome u prilog ide i činjenica da je u zatvoru 50 odsto povratnika.

“To je nešto što je problem svakog društva. Ne kažem da nije veliki broj, ali to je veliki izazov za nas ovdje, ali želim da istaknem da je to nešto što je značajna cifra i gotovo ista u svim zemljama”, ističe Rajković.

Zato je potrebno da se osuđenici spremaju za izlazak iz zatvora od početka služenja kazne i da se uradi tzv. plan izlaska.

“Da bi se to smanjilo, da bi društvo imalo benefit od toga, mora se od samog ulaska povećati kvalitet tretmana, podignuti kvalitet resocijalizacije, rehabilitacije, kako bi sama reintegracija bila kvalitetnija”, navodi Marija Radović, NVO “juventas”

Iz Juventasa, nevladine organizacije koja od 2004. godine rade sa osuđenicima, posebno ističu značaj radnog angažovanja zatvorenika.

Iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija navode da se sa osuđenicima radi od početka služenja kazne, te da u posljednje vrijeme insistiraju na sticanju raznih vještina.

“Vršili smo obuke za stolare i bravare”, navodi Rajković i dodaje da nakon obuke zatvorenici dobijaju sertifikate na kojima ne piše da su izdati u UIKS-u.

Koliko je značajan rad, najbolje pokazuje primjer sagovornika TVCG s početka priče.

“Šest i po godina sam angažovan na građevinskim poslovima. Sve ovo ovdje sam ja renovirao. I to mnogo pomaže razbistrite glavu”, navodi zatvorenik.

Zato on i nema strah od povratka na slobodu. “Videću da kad se izađem da radiom građevinu to najbolje znam to sam radio i prije zatvora”, zaključio je sagovornik TVCG.

Nemanja Živaljević, TVCG