[ Izvor: Mina, Objavila: M.M.Lj. ]

BJEKOVIĆ PORUČIO

Jačati autoritet odluka Ombudsmana

Pažnju i napore u narednom periodu treba usmjeriti da se ojača autoritet odluka Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, kao i na razvoj kadrovskih kapaciteta te institucije, ocijenio je zamjenik za antidiskriminaciju Siniša Bjeković.

On je, u kontekstu Izvještaja Savjeta Evrope u kojem se navodi da bi ombudsman trebao da ima veća ovlašćenja, rekao da se sve češće govori o potrebi da mišljenja Zaštitnika budu pravno obavezujuća.

Kako je rekao, na tom planu se mora posebno raditi.

„Kada govorimo o manjku tih kapaciteta, koje brojni međunarodni akteri uočavaju, sve više se govori o tom takozvanom pravno-obavezujućoj prirodi akat, odnosno mišljenja Zaštitnika“, naveo je Bjeković.

Tu, smatra on, treba biti obazriv, imajući u vidu način kako je konstruisan sistem vlasti u Crnoj Gori, posebno odvojenost pojedinih institucija i grana vlasti.

„Da bi institucija zaštitnika mogla da računa na ovako snažnu podršku kroz pravno-obavezujuće instrumente, prevashodno je potrebno raditi na ujedinjavanju standarda iz oblasti ljudskih prava i sloboda, sa različitih grana vlasti“, ocijenio je Bjeković.

On je ukazao da se institucija Ombudsmana često poziva kao četvrta grana vlasti.

„Ali, da bismo mogli da imamo takav kapacitet morali bismo da vodimo računa da su standardi ujednačeni ili približno ujednačeni onome što čine iskustva i praksa drugih državnih organa, primarno sudova i ustavnog suda“, rekao je Bjeković.

To je jedan proces o kome treba razmišljati u dogledno vrijeme.

U Izvještaju je naglašeno više aspekata vezanih za funkcionisanje institucije Zaštitnika za ljudska prava i slobode Crne Gore.

„Kada govorimo o tom organizacionom aspektu, otvoreno je nekoliko ključnih pitanja, koje su posebno interesantne za našu instituciju. Jedno od njih je očigledna povećana svijest ljudi, odnosno povjerenje u rad institucije Zaštitniku“, naveo je Bjeković.

Kako je rekao, uočena je i disproporcija između percepcije javnosti, odnosno osjećaja javnosti koliko diskriminacije postoji u Crnoj Gori i broju slučajeva diskrimiancije koji su kao takvi registrovani u radu institucije.

Prema njegovim riječima, kada se govori o statistici, čini se da je mali broj predmeta u radu institucije kada je u pitanju diskriminacija po tom osnovu.

„Ali riječ je o isključivo individualnim pritužbama i broj datih preporuka, u kontekstu ove problematike, prilično na zavidnom nivou, posebno kada se uporedimo sa institucijama u nešem okruženju“, naglasio je Bjeković.

Kako je naveo, ostaje neregistrovan veliki broj predmeta u radu institucije Zaštitnika koji se odnose na savjet, upućivanje u institucije koje bi bile efikasnije u rješavanju problema koje bi bile djelotvornije, konkretno kada je rješavanje problema prava manjina.

Kako je rekao, druga bitna stvar je da se podstiče stalno aspekt institucionalne, odnosno finansijske nezavisnosti.

„Činjenica je da postoji nesklad između očekivanja i zahtjeva koji se usmjeravaju prema instituciji kada je u pitanju terenski rad i ono što se budžetom obezbjeđuje“, pojasnio je Bjeković.

On je podsjetio da je u Crnoj Gori odnos između prihoda koji se ostvaruju kroz budžet i odnos onoga što čini potrebnu logistiku rada institucije takav da su osim rashoda, koji su rezervisani za isplatu zarada, institucija ostaje za sve ostale nadležnosti ostaje 30 do 40 hiljada na godišnjem nivou.

To je, kazao je on, nedovoljno.

„Ne sa stanovišta potreba institucije nego potreba onih koji prate rad, sa stanovišta potreba krajnjih korisnika. Kada govorimo o približavanju institucije Zaštnitnika lokalnim sredinama, mi to već koristimo kroz postojeće institute“, rekao je Bjeković.

On smatra da posebnu pažnju treba posvetiti percepciji građana i jačanju kadrosvkih kapaciteta.

Prema njegovim riječima, institucija Zaštitnika jedna je od rijetkih institucija koja pravima manjina daje najkorektniji prostor.

„Jer mi naprsto prenosimo ad literam stavove savjeta manjina i nacionalnih zajednica u Crnoj Gori i tako izbjegavamo bilo kakve moguće pogrešne interpretacije onoga što manjine osjećaju kao potrebu i nedostatke u odnosu na državnu vlast“, pojasnio je Bjeković.

Takvih problema, kako je naveo, ima i oni se vrlo često ističu.

„Jedan od takvih problema je ta nezastupljenost i prava manjina u organima vlasti, kako na lokalnom, tako i na državnom nivou. Zato imamo problema koja se tiču identitetskih pitanja. Jednostavno posežemo za direktnim kontaktima sa predstavnicima manjina“, naveo je Bjeković.

On je poručio da još mnogo toga treba da se uradi na planu podizanja svijesti o tome šta u suštini diskriminacija, kao jedan od najčešćih i najvidljivijih derogacija prava manjina.

On je dodao da je u poslednje vrijeme vidljivo da se građani Crne Gore, nezavisno od toga koliko i kako spoznaju instituciju i postupak zaštite od diskriminacije, javljaju.

„Vrlo često svaki problem i svaka nepravda percipira se kao disriminacija. Zato je ta svijest građana takva da u dovoljnoj mjeri ne poznaju sam sistem diskriminacije ali osjećaju da su u podređenom položaju u odnosu na druge u sličnoj situaciji“, naveo je Bjeković.

Za to su potrebna dva dodatna elementa koja čine diskriminaciju.

„To je da imate uporednu grupu, najčešće, ne uvijek i potrebno je da imate povredu određenog prava , zagarantovanog Ustavom ili sudskom praksom unutar crnogorskog pravnog poretka“, kazao je Bjeković.