[ Mina, Objavila: R.P. ]

ISTRAŽIVANJE GA

Za besplatnu pravnu pomoć potrošeno 54,5 miliona eura

U Crnoj Gori je u poslednjih šest godina pravo na besplatnu pravnu pomoć (BPP) ostvarilo više od 2,9 hiljada osoba, najčešće korisnika materijalnog obezbjeđenja, a za tu namjenu je utrošeno skoro 54,5 miliona eura, pokazalo je istraživanje Građanske alijanse.

Crna Gora je sistem besplatne pravne pomoći uspostavila usvajanjem Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći koji je počeo da se primjenjuje od 1. januara 2012. godine.

"Od početka primjene Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, podnijeto ukupno 3.935 zahtjeva, a to pravo je ostvarilo njih 2.935", navodi se u izvještaju "Do bolje primjene besplatne pravne pomoći - kreiranje efektivnog i održivog sistema pružanja besplatne pravne pomoći".

U odnosu na ukupni broj odobrenih zahtjeva za BPP, samo četiri odsto se odnosi na žrtve nasilja u porodici i porodičnoj zajednici, odnosno žrtve trgovine ljudima, dok je samo jedno dijete bez roditeljskog staranja do sada koristilo to pravo, navodi se u Izvještaju.

Za troškove BPP, prema dostupnim podacima, od 2012. do prošle godine, opredijeljeno je 1,22 miliona, a utrošeno skoro 54,5 miliona eura, međutim za 2015. godinu, nema podatka o utrošenim sredstvima.

Iz Građanske alijanse su ukazali da su, bez obzira na napredak koji je ostvaren nakon 2013. godine na normativnom planu i u pogledu organizacije sistema pravne pomoći, i dalje evidentni izazovi koji se odnose na obuhvat korisnika, vrste postupaka u kojima se može odobriti besplatna pravna pomoć, kao i na kontrolu i ocjenu kvaliteta pružene pravne pomoći.

Zakon ne prepoznaje prioritete

Podsjećaju da je Crna Gora inkorporisanjem žrtava trgovine ljudima i nasilja u porodici među prioritetne kategorije kojima se garantuje pravo na besplatnu pravnu pomoć, realizovale obaveze preuzete ratifikacijom Konvencije o borbi protiv trgovine ljudima, kao i Istanbulske konvencije.

"Međutim, Zakon i dalje ne prepoznaje žrtve mučenja ili zlostavljanja i žrtve diskriminacije kao prioritetnu kategoriju korisnika prava na besplatnu pravnu pomoć", ističe se u Izvještaju.

Kako se dodaje, nije bilo promjena u pogledu proširivanja kruga ovlašćenih pružalaca besplatne pravne pomoći.

Iz Građanske alijanse su ocijenili da iako je Zakonom propisano da ne ograničava pružanje pravne pomoći od službi, nevladinih organizacija i drugih organizacija, u praksi te organizacije nemaju pravo na naknadu, niti na nužne troškove.

Prema njihovim riječima, Zakonom nije predviđeno da o trošku države, pored advokata, besplatnu pravnu pomoć pružaju i nevladine organizacije koje se bave ljudskim pravima, sindikati, političke partije, univerzitetske pravne klinike i drugi subjekti koji imaju potrebnu stručnost i koji već pružaju pravnu pomoć.

"Ne vodi se nikakva evidencija o uslugama besplatne pravne pomoći koje ove organizacije pružaju, niti su ti podaci dio analiza o funkcionisanju sistema BPP koje se godišnje pripremaju i objavljuju, iako bi značajno doprinijeli sagledavanju ukupnog stanja u ovoj oblasti", navodi se u Izvejštaju.

Besplatna pravna pomoć se, kako se ističe, najviše koristila u parničnom postupku, za potrebe sastavljanja pismena i zastupanje pred sudom.

"Međutim, besplatna pravna pomoć nije dovoljno korišćena u postupcima iz osnova nasilja u porodici, odnosno porodičnoj zajednici, što može ukazivati na nedovoljnu promociju Zakona među ovim ciljnim grupama", rekli su iz GA.

Kako su dodali, besplatna pravna pomoć i dalje nije dostupna u svim postupcima u kojima se odlučuje o pravima i na zakonu zasnovanim interesima građana, poput upravnog i prekršajnog postupka za koji se vezuje najveći broj slučajeva kršenja prava.

Upravni postupci bez BPP

Iz Građanske su ukazali da, iako je 2015. godine mogućnost korišćenja besplatne pravne pomoći proširena i na postupke pred javnim izvršiteljem, Zakon i dalje ne predviđa mogućnost dobijanja besplatne pravne pomoći u upravnim postupcima.

Navode da zbog toga osobe slabog imovnog stanja ostaju bez besplatne pravne pomoći u postupcima u kojima se utvrđuju njihova prava na ostvarivanje raznih oblika socijalne zaštite, prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, prava po osnovu rada, sve dok se ne stigne do faze upravnog spora, kad već može biti prekasno za efikasnu zaštitu.

Istraživanje je pokazalo da nije bilo puno promjena ni u odnosu na sistem nadzora nad subjektima koje pružaju pravnu pomoć, odgovornost pravnih zastupnika za svaki pojedinačni slučaj i dalje uglavnom zavisi od advokatskih komora ili sudova časti.

U praksi službi za besplatnu pravnu pomoć i tokom monitoringa suđenja, kako se navodi, zabilježeni su slučajevi pritužbi korisnika BPP na nedovoljnu angažovanost advokata u njihovim predmetima.

"Iako prema nalazima istraživanja, nije bilo značajnijih primjedbi na kvalitet pružene besplatne pravne pomoći, neophodno je unaprijediti mehanizme kontrole nad kvalitetom pružene BPP, kod činjenice da se sistem u tom smislu u značajnoj mjeri oslanja na interne procedure Advokatske komore”, smatraju u Grđanskoj alijansi.

Oni su tokom istraživanja registrovali da postoje sudovi u kojima nije bio podnijet nijedan zahtjev za BPP, iako je pružanje besplatne pravne pomoći bilo organizovano u svim osnovnim sudovima u Crnoj Gori, ili je podnijet relativno mali broj zahtjeva.

Potencijalni korisnici slabo informisani

Kao jedan od praktičnih izazova u odlučivanju o zahtjevu za BPP navode se poteškoće u procjenjivanju određenih kriterijuma od službenika koji rade na primjeni besplatne pravne pomoći.

"Ni u jednom sudu nisu evidentirani zahtjevi lica koja su žrtve torture ili diskriminacije, što ukazuje na potrebu da se ovi potencijalni korisnici moraju na ciljan način upoznati sa mogućnostima BPP i uslovima koje treba ispuniti u postupku odobravanja BPP”, navodi se u Izvještaju.

Dodaje se da još nije izgrađen zajednički, integrisani pristup besplatnoj pravnoj pomoći koji bi uključivao predstavnike pravosuđa, Advokatske komore, civilnog društva, kao i one kojima je pravna pomoć potrebna.

Iz Građanske alijanse su ukazali da ne postoje podaci o stanju potrebe za besplatnom pravnom pomoći, koji bi služili kao polazišna tačka za planiranje i sprovođenje javnih politika u oblasti BPP.

"Iako je u proteklih šest godina zaživjela saradnja između nadležnih subjekata u postupku ostvarivanja prava na BPP, drugih institucija i civilnog sektora, i dalje ne postoje razvijeni institucionalizovani modeli saradnje navedenih aktera u sektoru pravde, osim onih koje se realizuju kroz projekte kandidovane od sudske ili izvršne vlasti i nevladinih organizacija", kaže se u Izvještaju.

Podaci pokazuju i da nije bilo značajnijih pomaka u pogledu informisanja građana o pravu na besplatnu pravnu pomoć i uslovima za njegovo ostvarivanje.