Objavila M.L.B. [ Mina ]

DESPOTOVIĆ

Bez jedinstva i konsenzusa nema samoregulacije

Samoregulatorno tijelo ne može da bude funkcionalno bez minimalnog organizacionog jedinstva novinara u Crnoj Gori i elementarnog profesionalno - političkog konsenzusa o strateškim odrednicama crnogorskog društva i države, ocijenio je dugogodišnji novinar i član Savjeta RTCG Ilija Despotović.

Despotović je u intervjuu agenciji MINA kazao da samo donošenje i postojanje Kodeksa novinara predstavlja samoregulaciju medija.

„Etički kodeks pišu sami novinari. U tom kontekstu, može se postaviti pitanje da li je potrebno institucionalizovati samoregulaciju, dakle, da li je potrebno novinarsko samoregulatorno tijelo“, naveo je on.

Despotović, koji je član Savjeta Radio Televizije Crne Gore, rekao je da bi bilo normalno da novinari poštuju ono što su sami napisali i primjenjuju pravila koja im niko nije nametnuo.

„Ali, takva logika se graniči sa idealizmom. I naravno, u takvom ambijentu neophodna je institucionalna „sila“ koja treba da obezbijedi realizaciju novinarskog kodeksa, preciznije da doprinosi ujednačavanju profesionalnih standarda, što podrazumijeva, prije svega, praksu sankcionisanja, kroz javne prozivke i osude, prekršaja novinarskih standarda i nepoštovanja medijske etike“, kazao je on.

Kako je naveo Despotović, nema nikakve sumnje da bi jedino razumno rješenje bilo da se formira jedno, jedinstveno samoregulatorno tijelo.

Potreban je "kongres ujedinjenja" novinara u Crnoj Gori

On je istakao da bez minimalnog organizacionog jedinstva novinara u Crnoj Gori, odnosno formiranja jednog udruženja, kao i bez elementarnog profesionalno - političkog konsenzusa o strateškim odrednicama crnogorskog društva i države, samoregulatorno tijelo ne može biti funkcionalno.

„Potreban je dakle „kongres ujedinjenja“ novinara u Crnoj Gori. Nije prirodno da nekoliko stotina novinara u Crnoj Gori imaju članske karte dva, tri profesionalna udruženja“, dodao je on.

Kako je naveo Despotović, pluralizam u novinarstvu, izrazito politički obojen, sam po sebi ne šalje dobru poruku o novinarima u Crnoj Gori.

Formalno - organizaciona jedinstvenost samoregulacije, dodao je on, stvara pretpostavke ostvarivanja njene suštine. „Ali, šta je u Crnoj Gori jedno, jedinstveno? Gotovo ništa. U svim domenima, svuda, imamo u najmanju ruku duplikate. Da ne nabrajamo“, naveo je Despotović.

Podjele duboke

On smatra da novinarstvo u Crnoj Gori u potpunosti slijedi logiku političkih i drugih podjela. Kako je naveo Despotović, ponekad se čini da su ovdje podjele još dublje.

„Postoje dva, tri novinarska udruženja, nekoliko sindikata, ili „sindikata“. Dan novinara se obilježava odvojeno, jedni to čine na Cetinju, drugi u Podgorici. Svako udruženje ima svoje novinarske nagrade, po sopstvenim kriterijumima, a mediji, suprotno ranijoj praksi, ili ne objavljjuju čak ni vijest kad neko od novinara umre, ili obavještavaju samo o „svojim“ kolegama“, dodao je Despotović.

Kako je naveo, nerijetko novinari međusobno „polemišu“ čak i „poganijim“ vokabularom od onoga kojim se „časte“ pripadnici različitih političkih partija.

„Mediji, osobito pisani, neki od njih naglašeno, posebno u tek minulim godinama, uspostavljaju međusobno odnose po modelu srodnih političkih partija“, kazao je Despotović.

Kako je dodao, mediji, na primjer elektronski, imaju svoje političare, analitičare, čak i svoje meteorologe.

„Kao da se hoće politički obojiti i sama vremenska prognoza. U takvoj situaciji, gotovo je besmisleno postojanje samoregulatornog tijela, svejedno, jednog, dva ili više“, rekao je Despotović.

Kako je naveo, sa „neredom“ na medijskoj sceni samoregulatorno tijelo ima karakter nekakve vještačke insititucionalne nadgradnje.

Kodeks dovoljan za optimum profesionalizma u novinarstvu

Na pitanje da li trenutno važeći Kodeks novinara Crne Gore u dovoljnoj mjeri definiše prava i obaveze novinara, Despotović je odgovorio da je on sasvim dovoljan za optimum profesionalizma u novinarstvu, etički žurnalizam, naročito nakon što je dopunjen pravilima koja se odnose na nove elektronske medije, programske sadržaje televizije i moderniji tretman nekih domena ljudskih prava.

“Vjerovatno će život i dalje iziskivati potrebu za sličnim inovacijama, ali suštinski principi novinarske profesije su definisani. Nije, prema tome, neophodno stalno Kodeks držati pod sumnjom, da je nepotpun, da nije dovoljan, da je u njemu problem”, rekao je on.

Kako je naveo Despotović, čak i da je Kodeks manje sveobuhvatan i slabijeg kvaliteta, mnoge probleme ne bismo imali kad bismo bili dosljedni u primjeni tog samoregulatornog akta.

Despotović je naglasio da je Kodeks glavno sredstvo odbrane od puke tržišne poslovnosti medija, njihove političke i biznis komercijalizacije, ali i od političkih pritisaka na medije.

Despotović je kazao da kao što ni ustav nije u stanju da “popiše” i detaljno opiše sve na što se odnose njegovi principi, intencije i svrha, tako ni novinarski kodeks, niti bilo koja vrsta sličnog akta ne može u potpunosti definisati medijska prava i obaveze.

“Ne bar tako da se mogu izraziti tehnički operativno, kao recimo što je uputstvo za korišćenje nekog uređaja, mehanizma ili aparata”, dodao je on.

Junaštvo podrazumjeva da mediji brane svoju slobodu od drugih

Despotović smatra da generalno često nekritički prihvatamo mnoge floskule evropske birokratije, prepisujemo njihova pravila, prihvatamo čak i njihov politički narativ, „pa znamo reći - „sjednica unaprjeđenog dijaloga“, iako imamo svoje standarde koji su evropski u najboljem smislu“.

„Nije li evropski standard ono što je „formulisao“ Marko Miljanov. Njegov moralni postulat o „junaštvu i čojstvu“ itekako se može primijeniti i na novinarstvo“, naveo je Despotović.

On je naglasio da junaštvo podrazumjeva da mediji brane svoju slobodu od drugih, od pritisaka, da brane interes javnosti od „silnika“ u politici, ekonomiji i drugim oblastima.

„Čojstvo je da braniš druge od sebe, moći medija, moguće medijske zloupotrebe. Mediji treba da se „junače“ u kritici „svega postojećeg“, i vlasti i opozicije, ali treba da „čojski“ štite svakoga, i u vlasti i na opoziciji od netačnih informacija, podvala, kleveta i laži“, istakao je Despotović.

Dobar novinar ne može biti onaj ko nije visoko etičan

Novinarsko zanimanje, kako je dodao, pripada onim profesijama gdje je opšti kvalitet posla koji obavljaju njihovi pripadnici više zavisan od njihovog poštenja, nego što je to slučaj sa drugim poslovima.

Kako je naveo Despotović, kao što ne mogu biti dobar ljekar i učitelj ljudi koji nijesu pošteni, tako ni dobar novinar ne može biti onaj ko nije visoko etičan i spreman da i o ljudskim glupostima i greškama piše sa ljudskim obzirom.

„Možda bi ovdje dobro došla misao jednog mudrog Rimljanina iz antičkog doba - „Da mi je znati šta mi je činiti, da mi je hrabrosti da činim ono što mogu i mudrosti da razlikujem prvo od drugog“, zaključio je Despotović.