[ Radio Crne Gore, Objavila: J.B.Č. ]

"NIGDJE VEĆE LJUBAZNOSTI"

"Mojkovački odisej" oduševljen tretmanom u bjelopoljskoj bolnici

Vladimir Zindović iz Mojkovačkih Polja poznat kao Odisej iz Mojkovca, jer je u uniformi moreplovca više puta oplovio zemljsku kuglu, kaže da iako je bio u mnogim zdrastvenim ustanovama, nije naišao na veću ljubaznost od one u Opštoj bolnici u Bijelom Polju, prilikom nedavne operacije lijeve preponske kile. Od trenutka prijema, kako navodi, nailazi na pažnju koju nije očekivao.

"Istina, moj je izbor bio bjelopoljska bolnica, iako sam mogao da obezbijedim operaciju u Kliničkom centru Crne Gore, u Kotorskoj ili Beranskoj bolnici. Po onome što sam doživio u bjelopoljskoj bolnici ni u jednom trenutku se nijesam pokajao. Naprotiv, na svakom koraku potvrđivala se ispravnost moje odluke", priča Zindović.

Kaže da je sanitet koji ga je u kolicima vodio ka operacionoj sali imao prema njemu odnos kao da mu je otac, a i ostalo medicinsko osoblje na koje su nailazili usput su mu davali podršku. Već tada je nestao bilo kakav strah od predstojeće operacije.

Sličan odnos primijetio je kada je u tim momentima užurbano ka susjednoj operacionoj sali odvedena mlada žena radi porođaja. Nijesam mogao da vjerujem da se nalazim u bolnici koja je do nedavno punila novinske stranice ne baš lijepim vijestima, kaže Zindović.

"U operacionoj Sali, hiruskog odjeljenja kojim rukovodi dr Duško Miladinović dočekala me mladost i visok stepen higijene, uz umjesne duhovitosti, kao prigodna terapija za potpuno opuštanje. Pripremajući me za operaciju anesteziolog je tražio da skinem zubnu protezu, na šta sam im odgovorio da u ustima nemam nikakvu protezu već da su to 'Bokokotorski biseri'. Čestitali su mi na kvalitetu zuba iako trošim 83. godinu. Do operacije sam i ja njih zabavljao pričom kako mi veliki ožiljak na abdomenu potiče od operacije na Novoj Gvineji (Papua), gdje sam dobro prošao, jer tu i danas postoje ljudožderi. Umjesto u kazan, imao sam dobar tretman i, kao što vidite, izliječili su me. Moja priča je dodatno odobrovoljila sve, kao i dječji plač tek rođene bebe u susjednoj sali", priča Zindović.

Bio sam svjedok i brze i uspješne intervencije hirurga dr Stijovića koji je sa kolegama spasio mladića Lazara koji je pao sa desetak metara i tom prilikom zadobio opasne unutrašnje povrede. Zbog velikog krvavljena bila je isključena mogućnost daljeg transporta. Dr Stijović je sa svojom ekipom poslije višesatne intervencije uspješno sanirao povrede.

Peti dan Zindović je izašao iz Bolnice pun dobrih utisaka, jer je cijelo vrijeme bio okružen pažnjom, brigom i ljubaznošću, a što je svakako i najvašnije, stručnim radom i nadzorom.

"Zavidio sam i prosto se divio takvoj ljubaznosti, vedrini, zdravom humoru i osmjestima praktično cjelokupnog osoblja, kada znam u kakvim materijalnim uslovima žive, dok se bave ovim izuzetno odgovornim i značajnim poslom. Biće da nekako volšebno sve brige i probleme ostave pred vratima prije nego obuku bijele mantile, glasno razmišlja Zindović.

Kaže da je imao potrebu da se obrati javnosti na ovaj način kako bi razbio predrasude prema toj uglednoj zdrastvenoj ustanovi. Nezaboravlja da istakne da je brzim izlaskom iz bolnice uspio da sa svojom suprugom u jednom od bjelopoljskih restorana proslavi 49 godina uspješnog braka.

Vladimir Vlado Zindović je bivši oficir Jugoslovenske trgovačke mornarice, na čijim brodovima je proveo 40 godina. Pređenom kilometražom pet puta bi oplovio planetu, uplovljavo je u sve važne luke svijeta i posjetio 130 država. O svojim putovanjima napisao je knjigu "Mojkovački Odisej“, po kojoj je snimljen istoimeni film.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore