Objavila M.L.B. [ Pobjeda ]

SPORAZUMI SA TUŽILAŠTVOM

Krivica se sve češće priznaje uz nagodbu

Institut o sporazumnom priznanju krivice sve se češće primjenjuje u Crnoj Gori, čemu u prilog idu i statistički podaci prema kojima je samo u Osnovnom sudu u Podgorici u protekle dvije godine usvojeno 123 takve nagodbe koje su okrivljeni potpisali sa tužilaštvom.

Sporazumi u kojima okrivljeni priznaju krivicu najčešće su se odnosili na krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, piše Pobjeda.

Ovaj institut nije najbolje rješenje za dostizanje pravde, jer zanemaruje sudske procese i utvrđivanje istine, a s druge strane, olakšica je za branioce, okrivljene i tužioca smatraju pravni stručnjaci.

Advokat Nikola Martinović za Pobjedu objašnjava da ovaj institut ima mnoge prednosti, ali i mane.

“Prednosti ovog instituta su izostanak dugotrajnog suđenja koje iscrpljuje stranke u postupku, povećanje efikasnosti pravosudnog sistema kroz postizanje većeg broja riješenih slučajeva, bolji položaj okrivljenog u pogledu sankcije jer su u sporazumu sankcije manje nego u slučaju suđenja. Izostaje pritvor, koji se u slučaju dugih procesa pretvori u kaznu, a bolji je i položaj oštećenog ukoliko sporazum obuhvata i eventualnu naknadu štete. Mane se ogledaju u mogućnosti da se pritisak pritvora na okrivljenog iskoristi kao argument za prihvatanje sporazuma ili mogućnost da okrivljeni prihvati djelo koje nije izvršio, iz raznih motiva”, objašnjava Martinović.

Komentarišući to što često postoji negativan stav javnosti prema nekim slučajevima u kojima je potpisan sporazum, Martinović navodi da se stav laičke javnosti najčešće formira bez dovoljnog poznavanja okolnosti slučaja i zakonske porocedure ili na osnovu pisanja medija koji plasiraju podatke tako da se favorizuje ili ocrnjuje jedna od strana u postupku.

Nagodbu, kako navodi, treba koristiti kada je god to zakonski moguće. Sjedinjene Američke Države ovaj institut koriste u 90 odsto slučajeva, dok je u Evropi zbog pravnog nasljeđa taj procenat manji.

Advokat Marko Kovač za Pobjedu objašnjava da je kada je uveden sporazum o priznanju krivice kao procesni institut u Zakonik o krivičnom postupku od 2009. godine, rijetko se primjenjivao u praksi.

“U posljednjih nekoliko godina imamo sve češću upotrebu ovog instituta i težnju da se putem postizanja sporazuma, prije svega o vrsti i visini kazne, između okrivljenog, njegovog branioca i tužioca riješi predmet”, objašnjava Kovač.

Ovaj institut, kako navodi, preuzet je iz anglosaksonskog prava gdje se pokazao kao vrlo efikasan u rješavanju krivičnih stvari.

“Sporazum o priznanju krivice omogućava brzo, efikasno i prije svega ekonomično završavanje postupka koji bi u slučaju da se vode u redovnoj proceduri mogli trajati više godina uz enormne troškove koje nerijetko na kraju (naročito u slučaju odbrane po službenoj dužnosti) padnu na teret poreskih obveznika”, kazao je Kovač.