[ Pobjeda ]

MITRIĆ O MEDENICI

Mandat mora ostati ograničen

Profesor ustavnog prava Blagota Mitrić je reagovao na stav Sudskog savjeta kojim je podržana kandidatura za ponovni, treći mandat aktuelne predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice ocjenom da mandat za mjesto čelnika nekog suda mora ostati ograničen na dva, u skladu sa međunarodnim i domaćim pravnim aktima.

On ističe da se ovom problemu mora pristupiti kroz sistemsko tumačenje. Mitrić kaže da je poznato da su sve pravne norme u sistemu prava smisaono povezane, pa se kod tumačenja njihovog značenja mora uvažiti i ta povezanost.

"Smisaona povezanost normi traži se i van grana prava, sve do oblasti prava. Ne može se jednom normom reći sve, ono što je vezano za jedan odnos koji se reguliše, već je niz pojmova i sudova dat u drugim normama, pa su one tako smisaono povezane na normu koja se tumači", navodi Mitrić.

Zbog toga je, kako kaže, sistematski pristup tumačenja prava neophodan.

"Na primjer, stav Sudskog savjeta kojim se poziva na stavove Venecijanske komisije nije pravni argument, nego politički zato što stavovi Venecijanske komisije nijesu pravno obavezujući. Pravno obavezujući argument je norma Ustava, na primjer, član 9 Ustava kojim se uređuje pravni poredak Crne Gore i koji daje primat međunarodnom pravu i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava u odnosu na domaće zakonodavstvo i neposredno se primjenjuju kada odnose određuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva. (Kao što ni stav Sudskog savjeta da je dosadašnja predsjednica jedini kandidat, nema nikakvu pravnu težinu.)", navodi mitrić u izjavi za Pobjedu.

On navodi i da postoje univerzalna opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava kojim se trajanje mandata državnih funkcionera određuje na dva mandata sa određenim brojem godina, najčešće četiri ili pet, ali akcenat se stavlja na to da može biti najviše dva puta u karijeri ili najviše dva puta uzastopno.

"Predsjednica Vrhovnog suda je iskoristila dva mandata i još dvije godine više, zato što u Ustavu Crne Gore, u članu 124 nije bio određen mandat predsjednika Vrhovnog suda, a što je kasnije ispravljeno amandmanom 7 na Ustav Crne Gore. Jer prema članu 2 Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava, propisano je da svi oni koji su u mandatu nastavljaju sa radom do isteka vremena do kojih su birani, u okviru prava i dužnosti utvrđenih ustavom. Članom 6 istog zakona, propisano je da zakoni i drugi propisi ostaju na snazi do njihovog usklađivanja s Ustavom u rokovima određenim ovim zakonom, čime ustavotvorac ovim članom se odnio retroaktivno prema ranijim zakonima i drugim propisima", navodi profesor Mitrić.

Povezujući smisaonu povezanost citiranih članova ustavnog zakona sa članom 9 Ustava Crne Gore predstavlja klasičan primjer sistematskog tumačenja prava, kojim se, kako navodi Mitrić, utvrđuje značenje pravne norme pomoću sistema prava, odnosno pomoću njene veze sa svim ostalim normama koji čine pravni sistem.

"Da zaključimo. Ako član 9 Ustava Crne Gore uređuje pravni poredak Crne Gore na taj način što opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava su sastavni dio unutrašnjeg poretka, tada imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i uvijek se neposredno primjenjuju kada pojedine odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva, dalja polemika je sasvim suvišna", zaključio je Mitrić.