[ Mina, Objavila: R.P. ]

DEPORTACIJA IZBJEGLICA

Zločin dokazan, ali nije adekvatno kažnjen

Zločin u slučaju deportacije izbjeglica 1992. godine je dokazan, ali nije adekvatno kažnjen, a Crna Gora se, osim naknade štete porodicama žrtava, nema čime pohvaliti, ocijenjeno je na današnjoj panel diskusiji koju je organizovala Akcija za ljudska prava (HRA).

Povod za diskusiju "Zločin Deportacija 1992. – post factum 2019." je navršavanje 27. godine od tog događaja, poznatog kao "Deportacija izbjeglica".

Portparolka Koalicije za REKOM u Crnoj Gori Tamara Milaš, podsjetila je da se zločin dogodio 25. maja 1992. godine, kada je 66 izbjeglih civila, bošnjaka-muslimana, nezakonito uhapšeno i predato vojsci bosanskih Srba u svojstvu talaca.

Kako je navela, samo 12 deportovanih osoba je uspjelo da preživi mučenje u koncentracionim logorima, a posmrtni ostaci većine stradalih još nijesu pronađeni.

"Ono što je nesporno, to je da je ovaj zločin dokazan, ali još nije kažnjen u skladu sa međunarodnim i domaćim pravom. Umjesto pravde, crnogorske vlasti i nadležne institucije pokušavaju da nam imputiraju projektovani zaborav", kazala je Milaš.

Prema njenim riječima, na to ukazuju i činjenice da su crnogorski sudovi, suprotno međunarodnom humanitarnom pravu i praksi, presudili da taj slučaj nije ratni zločin za koji okrivljeni treba da odgovaraju.

"Nalogodavci i oni koji su zločin mogli da spriječe, nikada nijesu procesuirani, iako je tadašnji predsjednik države Momir Bulatović na sudu priznao da je slučaj bio državna greška", dodala je Milaš.

Izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević, kazala je da je, kada je riječ o satisfakciji za žrtve, naknada štete porodicama "jedina dobra vijest".

Ona je podsjetila da je ukupna odšteta iznosila 4,13 miliona eura što je, kako je navela, za crnogorske uslove bilo fer poravnanje.

"Osim nankade štete, nažalost, Crna Gora nema čime da se pohvali", ocijenila je Gorjanc Prelević.

Ona je naglasila da bi za porodice bilo veoma važno da se javno saopšte sve činjenice o tom slučaju.

Gorjanc Prelević je istakla da je jasno utvrđeno da nije postojao pravni osnov za hapšenje izbjeglica.

Ona je podsjetila da Viši sud u Podgorici nije utvrdio da se radi o ratnom zločinu jer "optuženi nijesu bili pripadnici oružanih formacija, niti su bili u službi bilo koje strane u sukobu".

Profesor Pravnog fakulteta i nekadašnji sudija Evropskog suda za ljudska prava Nebojša Vučinić, kazao je da crnogortski sudovi nijesu uzeli u obzir ratni kontekst u kojem se sve to dešavalo.

"Jer da nije bilo rata, ovo se ne bi desilo", naglasio je Vučinić.

On je ocijenio da crnogorski sudovi vole "kreativno da tumače".

"Kada zauzimate neki pravni stav ili zaključak, morate se pozvati na neki autoritet, neku prethodnu presudu, međunarodni ugovor ili zakon, na neki izvor prava. Ne možete sami da izmišljate pravni standard. Ovaj standard ne postoji u međunarodnom pravu", istakao je Vučinić.

Prema njegovim riječima, suština je da su osobe koje su zakonito boravile u Crnoj Gori, nasilno vraćene na teritoriju gdje su im život i bezbjednost bili ugroženi.

Vučinić je ocijenio da se ni Apelacioni ni Vrhovni sud nijesu suštinski udubili, nego su mehanički prihvatili protivurječne razloge koje je dao Viši sud.

On je ocijenio da crnogorski sudovi još imaju problema sa primjenom međunarodnog prava.

"Ne možete donositi presude u ovakvim stvarima ako se ne pozivate na presude međunarodnih sudova", poručio je Vučinić.

Njegov kolega sa Pravnog fakulteta Milan Popović kazao je da je 9. maja Viši sud, isti koji je presudio u slučaju deportacije, izrekao prvostepenu presudu u slučaju Državni udar.

"Ta presuda mi je pomogla da razumijem da nije riječ samo o nedostatku, pojedinačnom problemu, nego o čitavom sistemu", kazao je Popović.

On je rekao da ne zna da li će "do kraja naših života ratni zločin deportacije biti procesuiran".

"Jedino sam siguran da, dok je našeg vrhovnog oligarha na vlasti, neće", dodao je Popović.

Panel diskusija organizovana je u okviru projekta "Deportacija – da se ne zaboravi i ne ponovi", koji HRA realizuje uz finansijsku podršku Evropske unije kroz program "Aktivizam civilnog sektora za pomirenje u regionu bivše Jugoslavije – podrška REKOM-u".