[ Vikend novine; Objavila: M.M ]

NVO SPEKTRA

U CG desetak osoba u postupku promjene pola

U Crnoj Gori, prema podacima NVO Spektra, danas žive dvije osobe, koje su prilagodile pol, dok je u postupku tranzicije više osoba od čega desetak na hormonskoj terapiji. Prvu operaciju prilagođavanja pola o trošku Fonda zdravstva u iznosu od 80 odsto uradio je izvršni direktor Spektre Jovan Ulićević koji se prvi u Crnoj Gori i javno autovao kao transrodna osoba.

Od donošenja Zakona o zdravstvenom osiguranju 2012. godine, koji propisuje da 80 odsto troškova operacije prilagođavanja pola snosi Fond zdravstva pa do početka njegove primjene u praksi prošle su dvije godine koliko je, kaže Ulićević, bilo potrebno da se donese Pravilnik koji određuje kriterijume na osnovu kojih će trans osobi biti odobreno da ostvari to pravo, pišu Vikend novine.

“Krajem 2014. dobio sam rješenje da mogu da uđem u proceduru tranzicije operacijski, jer sam hormonalno već bio u tranziciji i početkom 2015. godine odradio sam operaciju u Beogradu koja je koštala 10.500 eura. Druga osoba se na operaciju odlučila 2018. godine”, kaže Jovan.

Od tada se, tvrdi, dosta promijenilo. Od 40 osoba, koliko danas okuplja NVO Spektra, čak njih devetoro se javno autovalo, a veliki broj je to uradio u porodici ili društvu.

“Kod nas je trenutno u tranziciji više osoba, desetak je u hormonskoj terapiji. Trenutno pokušavamo da riješimo problem nedostatka estrogena za trans, ali i za sve ostale žene kojima je potreban. Dosta smo radili sa našim doktorima, jer smo htjeli da olakšamo trans zajednici da ovdje imaju sve usluge, a i računali smo da će to biti jeftinije za Fond, jer ako su usluge stacionarne ovdje i trošak je značaj no manji”, ističe Jovan.

On je u tranziciju ušao sa 23 godine i, kaže, bilo mu je jako teško, jer se tada nije pričalo o tome.

“Sada vidim klince od 18 koji mogu to da urade, jer imaju podršku porodice ili prijatelja”, ponosan je Jovan na sve što su uradili u posljednjih nekoliko godina.

Kada je krenuo na operaciju prilagođavanja pola, prije četiri godine, njegovi su, kaže, mislili da se neće živ vratiti.

“Mislili su da neću preživjeti tranziciju, a ako nekim čudom i preživim da me ovdje niko živ prihvatiti neće. Danas vidim ljude koji sa roditeljima dođu na psihološku podršku, sad je jedan kolega sa roditeljima pošao da uradi gornju operaciju … Širi se krug i porodice sve više podržavaju transrodne osobe”, ističe Jovan.

Raste i informisanost, a lične priče koje su podijelili imale su efekta.

“Bilo nam je stalo da ljudima pokažemo da to nije ništa strašno. Nama je teško, ali nam je teško zbog društva, a ne zbog nas. Ovaj proces bi bio mnogo lakši, ja bih bio u većem miru sam sa sobom da nisam proživio sve što sam proživio”, naglašava Ulićević.