Objavila: M.L.B.

BIOLOG MARINA RADONJIĆ

Naukom da doprinesemo razvoju CG

Crna Gora značajno je povećala ulaganja u nauku, ali je potrebno taj nivo održati, kaže za Portal RTCG biolog i doktorand Marina Radonjić. Ona smatra da je potrebno više ulagati u mlade i perspektivne ljude, kojih Crna Gora ima mnogo. Iako je više puta imala priliku da svoju naučnu karijeru nastavi negdje u inostranstvu uvijek je, kaže, sebi postavljala isto pitanje - "zašto istraživati područja drugih država kada u Crnoj Gori toliko toga nije istraženo?".

Biolog Marina Radonjić, jedna od dobitnica stipendije Ministarstva nauke za doktorska istraživanja. Tokom jednogodišnje stipendije ona će u svom doktorskom radu istraživati prisustvo malog indijskog mungosa u Crnoj Gori.

Ako sve bude kako je planirala, Marina će biti prvi doktor nauka iz oblasti mamaliologije u Crnoj Gori.

Ministarstvo nauke odobrilo je ove godine 17 stipendija za doktorska istraživanja za koje je izdvojilo oko 700.000 eura. Stipendije podrazumjevaju mjesečnu naknadu istraživačima od 700 eura.

Marina kaže da takve stipendije vidi kao prekretnicu u razvoju crnogorske naučne misli.

"Ova podrška je jedan neopisiv motiv mladim da se bave naukom i da na taj način doprinose unapređivanju i razvoju privrede Crne Gore. Kako se radi o vrlo zahtjevnim i izazovnim istraživanjima, stipendija predstavlja esencijalni faktor za realizaciju novih naučnih ideja u Crnoj Gori", kaže Marina za Portal RTCG.

Kaže da će kroz stipendiju izvrsnosti, dobiti priliku za pristup svijetskoj naučnoj platformi.

„Postaću prva osoba u Crnoj Gori koja je prošla kroz temeljni istraživački proces na fauni sisara, što negdje ima i istorijsku težinu i veliki uspjeh na državom nivou kao prvi doktor nauka iz oblasti mamaliologije“, navodi Marina.

Marina kaže da su u posljednjih 10-ak godina ulaganja u nauku očigledna. Važno je, kako poručuje, održati i ojačati nivo tih ulaganja.

„Rezultati istraživanja bi trebalo više da budu inkorporirani u nacionalne strategije, kako bi se, prosto, brže kretalo ka boljem standardu, i ne bi plaćali neke greške više puta“, navodi naša sagovornica.

Kada je u pitanju mamaliologija, kako navodi, istorijski nije bilo prostora za ozbiljnije projekte iz te naučne oblasti.

„Biologija u Crnoj Gori i dalje nije razvila sve svoje naučne grane, a jedan od najkompleksnijih pravaca zoologije koji zaslužuje posebnu pažnju je mamaliologija. Trenutno država nije u prilici da definiše mnoge strateške korake u cilju očuvanja diverziteta sisara prepoznatih kao jedne od najugroženijih kategorija u Evropi. Podrškom jednog ovakvog istraživačkog projekta, šaljemo jasnu poruku o spremnosti da implementiramo i poštujemo konvencije koje smo ratifikovali“, poručila je Marina.

Ona vjeruje da Crna Gora, iako mala država, može da bude konkuretna u nauci na globalnom nivou.

„Crna Gora ima mnogo mladih, perspektivnih i pametnih ljudi koji su veliki potencijal ove države i trebalo bi da im se pruži malo više prostora da pokažu svoju kreativnost. Sa druge strane, postoje ljudi koji su zaista udarili temelje za budući razvoj nauke i koji su svakako konkurentni globalno i koji su pravi putokazi za nove generacije koje hoće da se bave naukom“, navodi Marina.

Kaže, ipak da je i ona, kao mlada naučnica, više puta razmišljala da se naukom bavi u nekoj drugoj državi.

“Imala sam mnogo mogućnosti i u jednom period života stremila ka tome. Međutim, uvijek sam postavljala pitanje - zašto istraživati područja drugih država kada u Crnoj Gori toliko toga nije istraženo?”, ističe Marina.

Ipak i ona uviđa da se iskustva stečena u inostranstvu teško prenose i primjenjuju u Crnoj Gori.

„Smatram da bi o tome moralo da se povede računa. Crna Gora je predivna država, ali u kojoj se Braunovo kretanje (haotično kretanje čestica) može primjeniti na svako tijelo. Smatram da samo nauka i nove ideje, mogu dovesti stvari u jedan uređen sistem“, kaže naša sagovornica.

U vremenu kada čovjek zbog tehnološkog razvoja gubi vezu sa prirodom i nemilosrdno troši njene resurse, kako poručuje Marina, više nego ikada moramo da posjedujemo inteligentno poznavanje životnog okruženja, a to jedino možemo kroz nauku.

“To je jedini način da spoznamo istinu o našem okruženju kao što su klimatske promjene, nove bolesti, invazivne vrste tj. zašto se te promjene u našem okruženju događaju, čime te promjene hranimo, kako da odgovorimo na te promjene da bismo preživjeli“, zaključuje naša sagovornica.

Kako je mali indijski mungos dospio u Crnu Goru

Marina će u svom doktorskom radu istraživati prisustvo malog indijskog mungosa u Crnoj Gori. Riječ je kako kaže o vrsti sisara, koja nije izvorno naša, donešena je iz Azije sa namjerom da kontroliše brojnost poskoka na ostrvu Mljet u Hrvatskoj. To se desilo prije nekih 100 godina.

„Međutim od tada, ova vrsta, počinje da jede i ostale vrste zmija, žaba, raznih beskičmenjaka, pa ptica, čak i domaće kokoške i manje sisare i na taj način umanjuje njihovu brojnost ili dovodi do potpunog nestanka nekih vrsta. Od 80-tih godina 20. vijeka kada je prvi put registrovan na prostoru Crne Gore, mali indijski mungos je zaposjeo kompletno obalno područje“, navodi Marina.

Ta vrsta je, kako objašnjava, jedna od najozloglašenijih invazivnih vrsta kako na evropskom, tako na svijetskom nivou, za očekivati je da i u granicama Crne Gore utiče na osiromašenje prirodne raznovrsnosti.

“Primjetivši učestalo prisustvo ove egzotične vrste na našem obalnom području, zapitala sam se kakve to posljedice može u budućnosti imati na našu prirodu koju najviše vrijednujemo kroz turizam. U pitanju je vrsta o kojoj se do sada ne zna mnogo u Crnoj Gori, a evidentno je da je razvila svoje populacije i da doprinosi umanjenju bogatsva biodiverziteta“, priča Marina za naš Portla.

Cilj ovog naučnog projekta je da kroz upotrebu sofisticiranih mamalioloških metoda Marina istraži kako je mali indijski mungos dospio u Crnu Goru, kako opstaje, šta jede i kako utiče na naše izvorne vrste.

“Podaci dobijeni ovim istraživanjem, postaviće osnovu za poznavanje ove invazivne vrste u Crnoj Gori. Podaci će biti valorizovani na nacionalnom nivou u smislu kreiranja nacionalne strategije za borbu protiv invazivnih vrsta, a kasnije će služiti kao podrška realizaciji standardnih monitoringa ove invazivne vrste na nacionalnom nivou, a sve to u funkciji njenog kontrolisanja u budućnosti“, objašnjava Marina.