[ Objavila: R.P. ]

POMOĆI I ŽRTVI I POČINIOCU

Suzbijanje vršnjačkog nasilja zahtijeva širu akciju

Vršnjačko nasilje ne tiče se samo pojedinaca, već ima duboke društvene korjene i zbog toga, suzbijanje mora uključivati širu društvenu akciju i napore svih. Pomoć i edukaciju treba pružiti žrtvi, ali i počiniocu, ocijenjeno je na treningu za članice mreže nevladinih organizacija za borbu protiv vršnjačkog nasilja.

"Stanje u Crnoj Gori, pokazuje da su u zadnjih 10-ak godina učinjeni značajni koraci, kada je riječ o pokušaju zaštite djece i mladih od nasilja" poručila je predavačica sa osječkog Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Ivana Sekol.

"Većina tih napora odnosi na zaštitu djece od nasilja u porodici, a napori preveniranja takvih oblika ponašanja u školama su u začetku", navela je Sekol.

U Hrvatskoj, kako je dodala, postoje slični napori kao i u Crnoj Gori da se prevenira vršnjačko nasilje.

"Cijela priča je počela sa UNICEF-ovim programima 'Stop nasilju među djecom u školama'. Program je implementiran u brojnim školama i rezultati su pokazali da pozitivnih učinaka ima".

Pitanje je međutim, kako kaže, koliko i do koje mjere, programi koji su jednom primjenjeni, nastavljaju da se sistematski i kontinuirano primjenjuju, nakon što UNICEF prestane da evaluira taj program.

Neophodna koordinacija civilnog sektora i institucija

Istraživanje NVO Juventas od prije nekoliko mjeseci, pokazalo je da je svako peto dijete prošle školske godine bilo žrtva vršnjačkog nasilja, saopštila je koordinatorka programa u toj organizaciji Maja Marković.

"Civilni sektor je tu da zagovara promjene i da pokuša da ponudi konkretne preporuke. Zbog toga se organizuju ovi treninzi, koji služe za jačanje kapaciteta članica mreže. Jako je bitno da svi koji se bave problemom vršnjačkog nasilja, dobro poznaju osnove, da znaju koji je to razvojni proces djeteta, koje su vrste i posljedice vršnjačkog nasilja", rekla je Marković.

U borbi protiv vršnjačkog nasilja, kako smatra, civilni sektor može mnogo, ali samo, kako je kazala, u saradnji sa institucijama.

"Tu prije svega mislim na obrazovne institucije. Vršnjačko nasilje nije organičeno samo na škole, ali je činjenica da ga u školama ima u velikoj mjeri i da ga je u školama najlakše identifikovati i prevenirati", navala ja Marković.

 Porodično nasilje često dovodi do vršnjačkog nasilja

Predsjednik NVO Pandora iz Herceg Novog Aleksandar Jerotić, ukazao je da vršnjačkog nasilja ima mnogo, da se ono ispoljava na više načina i da je najčešći i najbrutaliniji vid nasilja, fizičko.

"U porastu je internet nasilje, koje se dešava u školskoj zajednici, a zapravo se ne dešava u školi kao školi. Djeca budu izvrgnuta porugama. Snimak, na You Tube-u, pregleda mnogo ljudi i to prelazi granice škole i širi se na grad i cijelu okoliniu", objasnio je Jerotić.

Prema njegovim riječima, mora da postoji saradnja škole, roditelja i svih drugih institucija, a potrebno je da se, kako smatra, utvrdi pojedinačna odgovornost.

"Prebacivanje problema sa jednih na druge je stvar kolektivne odgovornosti i tada se gubi individualna odgovornost. Mora se utvrditi lična odgovornost da bismo mogli rješavati problem. Jer, kada se utvrdi odgovornost, onda će tačno da se zna ko šta treba da radi i šta je čiji posao", rekao je Jerotić.

On smatra da nasilje često proističe iz porodice i da pomoć i edukaciju treba pružiti žrtvi, ali i počiniocu.

"Djeca, u nekim porodicama znaju za fizičko nasilje, kao za jedini način rješavanja problema. Ona to prenose dalje u školsko okruženje. Nakon bilo kog vršnjačkog nasilja pomoć i edukaciju treba pružiti kako žrtvi, tako i počiniocu. Jer ako ne pomogneš onome ko radi nasilje, on će smatrati da je to opravdano i nastaviće sa vršenjem nasilja", objasnio je Jerotić.

Posljedice nasilja nijesu uvijek vidljive

Vršnjačko nasilje može da ostavi različite posljedice u zavisnosti od toga koliko ono traje i od ličnosti djeteta koje trpi nasilje, pojasnila je psiholog Dušica Dubljević.

"Nekada se posljedice vršnjačkog nasilja ne vide odmah. Najčešće posljedice su promjene u ponašanju, uznemirenost, povlačenje u sebe, agresivnost. Nažalost, nekad može da dođe do ozbiljnijih posljedica, pada u postignuću u školi, bježanja sa časova i različitih devijantnih ponašanja. A najgori ishod može da bude i samoubistvo", ukazala je Dubljević.

Ona je objasnila da se uglavnom reaguje kada se desi fizičko nasilje, zbog toga što je ono najvidljivije.

"Ali psiholozi uvijek apeluju na taj nevidljivi dio. Svako nasilje, bilo da je fizičko, verbalno, socijalno, seksualno, ekonomsko, sajber, kojeg je sve više, nosi u sebi psihičko nasilje. I zbog toga se treba mnogo više pozabaviti posljedicama koje se ostavljaju na emocionalni razvoj, a nažalost mi kao sredina reagujemo tek na fizičko nasilje", rekla je Dubljević.

Mrežu nevladinih organizacija za borbu protiv vršnjačkog nasilja, koja je formirana u okviru projekta „Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školama“, čine nevladine organizacije iz sve tri crnogorske regije, Juventas, Udruženje Roditelji, Unija srednjoškolaca Crne Gore i Centar za podršku lokalnom i regionalnom razvoju. Cilj je, kao se zaključuje u saopštenju,  koordinisan i starteški pristup rješavanju problema vršnjačkog nasilja.