RATNI REPORTER SINAN GUL

Krvlju platio fotografije iz Sirije

Ni dok je ranjen ležao u lokvi sopstvene krvi u prašnjavoj uličici u Alepu, Sinan Gul se nije pokajao što je odabrao profesiju ratnog fotoreportera. Snajperski hitac koji ga je pogodio tokom radnog zadatka zauvijek je ostavio ožiljke na njegovom tijelu, ali i duši - cijena koju je bio spreman da plati kako bi iz ratnog pakla Sirije prenio istinite informacije.

Ekipa Anadolije je zabilježila Sinanovo ranjavanje u Alepu. Upozoravamo, uznemirujući snimci!

"Čak i prije ranjavanja u Alepu nijesam tokom odlaska od kuće, pa ni sebi, govorio `vratićeš se bezbjedan`. Idem na zadatak tamo gdje treba, pripremljen na sve, što je najbitnije", kazao je fotoreporter agencije Anadolija za Portal RTCG.

Takvih mučnih opraštanja od najmilijih bilo je mnogo. Sinanova karijera ratnog fotoreportera traje već četvrt vijeka, a kroz objektiv aparata u svijet je slao slike iz sukoba u Bosni, Iraka, Libije, Egipta, Alžira... Ipak, izvještavanje iz sirijskog rata 2013. je, za njega, bilo najdramatičnije.

Metak brži od novinara

"Bilo nas je trojica u ekipi, jedva smo uspjeli da pređemo tursku granicu. Vojska nas je tri puta hvatala i vraćala. Na kraju smo s krijumčarima uspjeli da prođemo kroz minska polja na sirijsku teritoriju", objasnio je Sinan.

Kako je kazao, ako novinar namjerava da preživi u ratu, mora se povezati s ljudima kojima može da vjeruje.

"Mi smo pratili upravo takvu grupu u Alepu. Međutim, imali smo nesreću da budemo uz njih kada su upali u zasjedu. Ja sam u jednom trenutku pokušao da pretrčim preko ulice, ali je snajperista bio brži. Pogodio me je, metak je probio obje noge", istakao je Sinan.

Nema "filma pred očima", samo sirovo preživljavanje

Fotoreporter Anadolije ranjen je pao iza parkiranog kombija, što mu je, vjerovatno, spasilo život. Dok je, nemoćan, obilno krvario, njegove kolege su mogle samo da posmatraju u užasu - snajperista bi lako upucao svakog ko bi pokušao da mu pritrči u pomoć.

 "Ne prolazi ti `film pred očima˙, ne vidiš slike iz života. Ali, javlja se nešto, snažan instinkt za preživljavanjem. Mislio sam da ću umrijeti, ali sam samo razmišljao kako da zaustavim krvarenje. Imao sam dilemu da li da uđem u kombi koje se nalazio ispred mene,  bojao sam se da će ga pogoditi ručnim bacačem", kazao je Sinan.

Na hirurškom stolu bez anestezije

Borci iz pobunjeničke grupe koju je pratio ipak su uspjeli da ga evakuišu i odvedu do "klinike" u kojoj su brinuli o ranjenima u Alepu.

"Nijesu imali anesteziju, tako da su mi `na živo` obradili rane. Sjećam se da je ljekar u njih sipao sredstvo za dezinfekciju - nije bilo skenera, rukama je pipao rane kako bi utvrdio ima li u njima ostataka zrna. Na kraju su uspjeli da me zašiju, ali sam umirao", kazao je fotoreporter Anadolije.

Još jednom ga je spasila hrabrost drugih - jedan čovjek je pristao da ga, rizikujući svoj život, izvede iz Alepa vozeći s ugašenim svjetlima kroz noć. Kada je napustio grad, evakuisan je do turske granice, odakle su ga transportovali helikopterom za Istanbul. Oporavak je trajao šest mjeseci, ali su mu život i noge spašeni.

"Kako nijesi poludio?"

"Na kraju, nijesu problem rane, nego um i sjećanja. Često me pitaju `kako nijesi poludio?` i razumijem zašto. Bio sam svjedok raznim događajima tokom karijere, vidio užasne prizore, ranjene, ubijene, tugu i patnju. Ipak, sve zavisi od toga koliko si svjestan onoga što radiš. Veoma, veoma je teško vratiti se normalnom životu nakon dolaska iz mjesta zahvaćenih ratom. Ipak, sebi konstantno govorim da neko mora da radi taj posao, neko mora da bude glas ljudi iz ratnih područja. Zašto to ne bih bio ja?", istakao je Sinan.

Novinari - glas onih koji pate u ratu

Kako je objasnio, posao novinara i fotoreportera je veoma važan, jer dopiru do javnosti.

"Glas koji može da dopre do miliona ljudi, a to pravi razliku u ishodu rata, ili ga čak prekida. Ratove može da zaustavi narod, prije nego sukobljene strane za pregovaračkim stolom ili, čak, na bojnom polju. Ali, da bi građani zaustavili sukob, moraju biti tačno informisani - zato je naš posao važan", rekao je Sinan.

Pred reakcijom društva i vlade uzmiču

On je podsjetio i na čuvenu fotografiju vijetnamske djevojčice Fan Ti Kim Fuk, koja raširenih ruku bježi iz sela u plamenu. 

"Ta slika je pogodila milione ljudi, američko društvo je postalo svjesnije svega, došlo je do snažne reakcije. A čak i vlade mogu da uzmaknu pred takvim reakcijama", naglasio je fotoreporter.

Sinan svoje bogato iskustvo danas prenosi novinarima širom svijeta - jedan je od instruktora na globalno priznatom kursu ratnog novinarstva Agencije Anadolija, na kome uči reportere kako da prežive tokom izvještavanja u borbenim zonama.

Filip Rakonjac