Onogost.me [ Objavio: O.Z. ]

OBOREN REKORD

Takmičari u ležanju podijelili nagradu

Nikšićani Miloš Radulović i Anđela Dendić, Podgoričanka Milka Doderović i Tivćanka Dijana Labović, nakon čak 49 sati ležanja, odlučili su da podijele ovogodišnju titulu najvećeg džabalebaroša.

Oni su oborili prošlogodišnji rekord od 48,5 sati.

Pored titule najvećeg lenjivca, takmičari su se nadmetali i za novčanu nagradu od 400 eura. Osim novčane nagrade, najveće ljenčuge dobijaju i robne nagrade u iznosu od 400 eura.

Ovogodišnje takmičenje u ljenčarenju okupilo je 18 takmičara, od čega 15 iz Crne Gore i tri iz Srbije koji nijesu dugo izdržali u borbi sa polovično lijenim Crnogorcima.

Kako su protekla dva dana kazali učesnici, najteže su im padale fiziološke potrebe, dok im je najlakše bilo kad spavaju.

Miloš Radulović nije krio zadovoljstvo čitavom organizacijom, ali i odlukom da podijele nagradu.

"Dovoljno smo se upoznali za 49 sati i nije bilo sumnje da će neko ispaliti od nas, kada smo se dogovorili da zajedno ustanemo. Sve je bilo ekstra. Neka nas zovu džabalebaroši samo kada smo ovdje, inače smo veliki radnici. Težak rad zaslužuje težak odmor. Samo toalet je bio problem ali to se psihološki rješava. Prvi dan je bio problem, drugi dan nijesam mislio na to, dok smo se trećeg dana navikli", kazao je on.

Anđela Dendić kaže da je prije svega došla radi druženja i zabave. "Takmičenje ću pamtiti po tome što sam upoznala dosta ljudi. Nagrada nam nije bila bitna jer smo odlučili da svi zajedno ustanemo i podijelimo novac, jer smo prije svega došli da vidimo koliko možemo da izdržimo i da podnesemo ovaj izazov", rekla je ona.

Ekipom je zadovoljna i Milka Doderović. "Nikakvih svađa, uživali smo, družili se, pričali viceve. Baš je bilo zanimljivo. Jedino što nam je bilo teško jeste da ne idemo u toalet. Što se hrane i pića tiče, to nam nije teško palo jer skoro ništa nijesmo ni jeli, ni pili. Pošto smo oborili rekord lako smo se dogovorili da zajedno ustanemo i podijelimo nagradu. Član sam atletskog kluba Spartanci iz Podgorice. Istrčim po 50 kilometara, ali ovo mi je teže palo. Teže mi je bilo 50 sati ležanja od 50 km trčanja. Kada se trči, može se napraviti pauza, može se popiti voda, za sve ima rješenje", uporedila je ona.

Dijana Labović kaže da nije vjerovala da će pobijediti. "Prvo kada sam ustala sam otišla do toaleta. Imam troje djece, dva sina i kćerku, od osam, šest i tri i po godine. Suprug je bio uz mene do juče, ali je morao da se vrati zbog posla i djece. Djeca nedostaju", iskrena je ona.