Objavio: B.V.

CGO POZIVA

Preispitati sudske odluke za Bukovicu

Centar za građansko obrazovanje apelovao je na nadležne institucije da preispitaju dosadašnje odluke i na pravno adekvatan način procesuiraju, ne samo slučajeve u vezi sa područjem Bukovica, već sve slučajeve ratnih zločina u Crnoj Gori ili one u kojima su državljani Crne Gore učestvovali.

Tamara Milaš iz CGO kazala je da povodom 25 godina od zločina koji se desio 14. februara 1993, u opštini Čajniče, gdje su, kako je navela, sa teritorije Crne Gore iz pravca sela Bukovica pripadnici tzv. Armije BiH, među kojima su bili i osmorica pripadnika crnogorske nacionalnosti iz Pljevalja napali nezaštićena sela Trpinje i Šapići, koriste priliku da odaju poštovanje svim žrtvama ovog zločina, "ali i žrtvama sa prostora pljevaljske Bukovice, čije je muslimansko stanovništvo od 1992. do 1995. bilo izloženo mučenju, pretresima, pljačkama, progonu i ubistvima". 

"Praksa pravosudnih institucija u Cnoj Gori nije oslonjena na dosljednu primjenu nacionalnih i međunarodnih propisa kojim se uređuje oblast humanitarnog prava, pri čemu postoji odgovornost i sudstva i tužilaštva u konačnom rezultatu odnosno nekažnjivosti ratnih zločina", navodi se u saopštenju.

Milaš je navela da  izostaje i praksa analiziranja palih optužnica iako je to predviđeno Strategijom za istraživanje ratnih zločina, koju je u maju 2015. usvojilo Vrhovno državno tužilaštvo.

"A činjenica je da su te optužnice najčešće padale zbog neizvedenosti i izgnorisanja međunarodnih propisa, ali i svjesno fingiranih procesa u slučajevima ratnih zločina. Sa druge strane, i sudovi dozvoljavaju da ovi postupci neprimjereno dugo traju uz česte i neshvatljive procesne propuste, lingvističke greške, pogrešnu primjenu normi", navela je ona.

Iz CGO-a su naveli da je, u slučaju napada na sela Trpinje i Šapići, protiv osmorice muslimana iz Pljevlja policija iz Čajniča podnijela krivične prijave 1993, a zbog osnovane sumnje da su počinili ratni zločin nad civilnim stanovništvom u Bosni i Hercegovini.

"Osmorica Pljevljaka su osumnjičena da su 14. februara 1993, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, naređivali napad na civilno stanovništvo i civilna naselja, vršili ubistva, neljudski postupali i protivzakonito odvodili ljude u koncentracione logore. Vijeće Višeg suda u Bijelom Polju je 3. oktobra 2011. objavilo presudu kojom je optužene oslobodilo od optužbe da su izvršili krivično djelo zločin protiv čovječnosti, nakon čega je Tužilaštvo uložilo žalbu na rješenje Višeg suda", navela je Milaš.

Ona je podsjetila da je Apelacioni sud 22. marta 2012. donio presudu kojom je odbio navode iz žalbe Tužilaštva i potvrdio je prvostepenu presudu kojom je negirana krivica osmorice državljana Crne Gore.

"Konkretan slučaj predstavlja nedostojan postupak Apelacionog suda, gdje ovaj sud zauzima stav da se zločini iz devedesetih godina ne mogu procesuirati kao zločini protiv čovječnosti, zato što u to vrijeme nije postojao međunarodni akt ratifikovan od SR Jugoslavije u kojem bi bila propisana zabrana tih zločina. Ovaj slučaj je kasnije procesuiran pred sudskim instancama Bosne i Hercegovine".

Iz CGO navode da je u Bukovici, na području koje se nalazi na sjeveru Crne Gore u opštini Pljevlja, uz granicu sa BiH, koje je do 1993. bilo naseljena pretežno muslimanskim stanovništvom, za vrijeme oružanog sukoba u BiH, boravio je veliki broj rezervista Vojske Jugoslavije, pripadnika paravojnih formacija i policije Crne Gore, "koji su vršili mučenja, pretrese, pljačke, maltretirali i zlostavljali bukovičke Bošnjake".

"Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana, u periodu od 1992. do 1995, u tom kraju je ubijeno šest osoba, dvije su izvršile samoubistvo od posljedica torture, 11 je oteto, a 70-tak podvrgnuto fizičkoj torturi. Zapaljeno je najmanje osam kuća, džamija u selu Planjsko, dok je 90 porodica, sa oko 270 članova, protjerano i uglavnom sva domaćinstva opljačkana. I ovaj slučaj je pravosnažno okončan bez utvrđivanja bilo čije odgovornosti za zločine", navela je Milaš.

CGO, kako je kazala, poziva nadležne institucije da u skladu sa usvojenim strateškim dokumentima i zakonskim propisima, ali i normama međunarodnog prava, "što hitnije preispitaju dosadašnje odluke i utvrde odgovornost počinilaca i njihovih nalogodavaca, ne samo slučajevima koji se odnose na područje Bukovice, već u svim slučajevima ratnih zločina u Crnoj Gori ili slučajevima u kojima su državljani Crne Gore učestvovali".

"Takođe, koristimo ponovo priliku da pozovemo i kreatore obrazovnih politika u Crnoj Gori da ne potiru period postjugoslovenskih ratova, pogotovo ulogu Crne Gore koja je aktivno učestvovala u određenim ratnim operacijama i drugim pratećim dešavanjima ne samo na prostoru Crne Gore, već i izvan njenih granica. Potiranje ovakvih tema ne doprinosi pomirenju i uspostavljanju pravde za žrtve, na šta je CGO ukazao u analizi „Što skrivaju i otkrivaju crnogorski udžbenici o savremenoj istoriji Crne Gore?“ Ovom analizom je utvrđeno da ne postoji niti jedna rečenica u udžbenicima istorije za osnovnu, srednju, stručnu školu o ovom strašnom zločinu, a svega 25% ispitanika sa crnogorskih fakulteta zna da je predmet Bukovica procesuiran pred crnogorskim pravosuđem. Ovakav pristup istorijskom obrazovanju u Crnoj Gori ukazuju da ne postoji ni politička volja ni stručni integritet da se uče činjenice iz prošlosti, već se istorija kao predmet instrumentalizuje zarad stvaranja jednostranih i ispolitizovanih pogleda na prošlost", kazala je Milaš-

Iz CGO-a su podsjetili da ratni zločini ne zastarijevaju, navodeći da se posvećenije mora raditi na borbi protiv njihove nekažnjivosti, ali i da se moraju pamtiti kako se kao takvi više nikada ne bi ponovili, jer je kultura sjećanja važan mehanizam u procesu pomirenja.

"Na tome godinama insistiraju organizacije i civilnog društva u Crnoj Gori i regionu, koje su formirale do sada najširu regionalnu koaliciju koja se zalaže za osnivanje REKOM-a", poručila je Milaš.