Objavila R.B.

BIJELA

Veliki dok otplovio u istoriju

Jutros oko 7.30 veliki dok Jadranskog brodogradilišta Bijela otisnuo se sa operativne obale, na kojoj je bio od 1976. godine. Dok su oteglila dva remorkera, Alkaid i Jaki, splitske kopmanije “Brodospas”, za što je kabatažu odobrio ministar pomorstva, kao i dva bijelske komapnije „Boka pilots“, koja je posljednjih 20 godina uvodila brodove u veliki dok.

Bilo je potrebno sat i po da se primaknu specijalnom holandskom brodu za prevoz teških tereta, „Dockwise Vanguard“, koji je usidren na sredinu tivatskog zaliva na dubini od skoro 40 metara. Kako je Radio Jadranu rekao jedan od dva nadzornika ove komplikovane pomorske operacije sa broda, Vadim Kabičenko, sa devet konopa za privez dok je navučen na brod. Ovaj džin dug 275 metara, počeo je još sinoć da puni balastne tankove. Zaronjen je na 18 metara dubine.

"Operacija traje tri do 4 sata dok ga ne pozicioniramo. Nakon toga će početi ispumpavanje balastnih voda. Potom će biti potrebno da se dok osigura na palubi broda i očekujemo da ćemo isploviti 5. avgusta za Litvaniju. Navigacija će trajati dvije sedmice, a još sedmica za iskrcaj i smještaj na novu poziciju", kazao je Kabičenko.

Ispraćaj velikog doka sa tugom su pratili bivši radnici Brodogradilišta i mještani.

Suze i po koja psovka za isparćaj velikog doka iz Bijele

Tegljenje velikog doka ka brodu „Dockwise Vanguard“ pratili su mještani i znatiželjni turisti sa obale. Suzni, dešperani, a po neko i beštima što odlazi u istoriju bijelska brodogradnja.

Teško kriju suze i radnici koji su decenije proveli u Brodogradililštu, a ovih dana pripremali veliki dok za odlazak u novu luku.

Da isprati veliki dok stigao je Blagoje Pavlović, koji je kao učenik, elektromehaničar, došao 1967. godine u Brodogradilište. Prije nego što je otišao u penziju posljednjih 20 godina bio je zadužen za telekomunikacije i veze:

"Pamtim sretne dane Brodogradilišta i kada je počeo raditi mali dok i kada je došao veliki u martu 1976. godine, u vrijeme direktora Antona Šurana iz Tivta. Svi su se radovali. Najbolji period kompanije je bio u doba pok. direktora Vojislava Ađanskog od 1979. godine do devedestih godina. Danas sam tužan, ali što možemo, to je život. Mladi nisu zainteresovani za brodogradnju, ali vjerujem da će se ovdje stvoriti nešto novo i da će naći sami sebe kroz remont jahti i megajahti", priča Pavlović za Radio Jadran.

Nikola Vidović je radio u Brodogradilištu 17 godina, a njegov otac više od 40 godina.

"Tužno je i teško je ne zaplakati, ali tužnije je što pola mještana, ipak, želi da vidi leđa doku, a pola njih se od njega podiglo i školovala im se djeca. Ovo mi je sada najteži posao koji sam imao u životu – da oteglim dok iz Bijele", priča Vidović.

Nenad Baćun Krivokapić, koji je bio pomoćnik upravitelja proveo je 31 godinu na velikom doku. Prisjeća se da je, izuzev u vrijeme sankcija EU, remontovano prosječno 80 brodova godišnje, a pola je bilo do 120 hiljada tona.

"Prvi brod na doku je bio 1976, splitska gradnja, od 120 hiljada tona nosivosti. Žao mi je danas, jer mnogo sam proveo na njemu, po 100 sati prekovremeno, čak i poslije penzije sam produžio dvije godine. Mnoge generacije su se obučile poslu na ovom doku i prehranile. Sada može negdje drugo da potraje i posluži remontu bar 30-40 godina, jer je to kvalitetna gradnja", kazuje Krivokapić i dodaje da nema više što neko da se ljuti ili politizira.

Lučka kapetanija kontroliše plovni put

Mnogi su barkama pokušavali da se primaknu i isprate operaciju, koja djeluje komplikovano. Međutim, za iskusne pilote i posadu broda „Dockwise Vanguard“, koja ima dva zapovjednika, dva nadzornika i 28 operativaca, to nije tako.

Iz Lučke kapetanije su strogo vodili računa da znatiželjni u plovilima ne ugroze plovni put.

"Ovo je neobičan poduhvat za pomorstvo Boke, obezbjeđujemo sigurnost plovidbe. Nautičari su obavješteni da je u ovom dijelu zabranjena plovidba. Nadamo se da će sve proteći kako treba i da će operacija završiti tokom popodnevnih sati. Jutros smo propustili dva kruzera prvo da odu u Kotor, pa tek onda dozvolili da krene operacija", kaže lučki kapetan Željko Lompar.

I za prvog oficira palube, Lazara Popivodu iz Bijele, ovo je užan trenutak, ali kaže i za Boku i Crnu Goru.

"Sjećam se priča pokojnog oca i njegovog očuha Todorovića kako je dobro radio dok, a sad odlazi u istoriju. Možda bude ovdje bolje s remontom jahti, ali ne vjerujem mnogo. Bio sam u Italiji, gledao kako remontuju jahte, ali treba velika zaštita od zagađenja. Mislim da je bilo rješenja i za pjeskarenje tankera, ali neko nije više htio velike brodove u Bijeloj, izgleda", ističe Popivoda.

Podsjetimo da je veliki dok Jadranskog brodogradilišta Bijela prodat letonskoj kompaniji AB Vakaru Laivu Gamykla početkom juna prošle godine, za 11 miliona eura.

Izgrađen i kupljen za 44 miliona maraka u Njemačkoj. Pušten je u rad početkom 1976. godine. To je bio najveći plutajući dok u bivšoj Jugoslaviji, sa kapacitetom dizanja od 33.000 tona.

Ovih dana remorkerima će do Turske biti otegljen i mali dok, dug 148 m, kapaciteta podizanja 10 hiljada tona, kapaciteta dizalica 2,7 tona. Mali dok je krajem aprila ove godine prodat jedinom ponuđaču, Ozata Trasnaclika Sanayi ve Ticaret Limited iz Turske, za 2,1 milion eura.