Objavila: M.M.Lj.

ODGOVOR MARKOVIĆU

Medij ne smije biti instrument počinilaca krivičnih djela

Izvještavajući o stvarnom ili prijetećem nasilju, mediji treba da pažljivo odvagaju interes javnosti za informacijom i interes žrtava i drugih osoba koje su uključene. U takvim slučajevima treba se posebno truditi da izvještavanje bude nepristrasno, i ne smije se dozvoliti da medij postane instrument počinilaca krivičnih djela, saopštila je Komisija za žalbe Medijskog savjeta za regulaciju u odgovoru uredniku lista Dan Nikoli Markoviću.

Urednik lista Dan Nikola Marković ocijenio je juče da Komisija za žalbe MSS-a, svojim naknadnim pojašnjavanjima, očigledno pokušava relativizovati činjenicu da ga je lažno optužila, kada je tvrdila da je pominjao i odobravao ubistvo premijera.

Odgovor Markoviću prenosimo integralno:

Bez želje za daljom polemikom sa kolegom Nikolom Markovićem Komisija za žalbe podsjeća da je članom 21. Statuta Medijskog Savjet za samoregulaciju definisano da monitoring tim Savjeta odlučuje po žalbama podnijetim protiv bilo koje medijske organizacije u Crnoj Gori kada su u pitanju povrede Kodeksa novinara Crne Gore i o tome obavještava javnost. To smo učinili i u slučaju po žalbi DPS-a protiv TVCG. Obrazloženje smo, kao uvijek do sada, učinili dostupnim javnosti. Time prestaje angažovanje Komisije u predmetnom slučaju.

Kolegu Nikolu Markovića, ali i ukupnu medijsku javnost podsjećamo na član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama. U drugom stavu tog člana govori se o odgovornosti novinara kada je, između ostalog, u pitanju izvještavanje o pravosudnim organima:

“Korišćenje ovih sloboda (izražavanja, prim.aut.) povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može podvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja otkrivanja obavještenja dobijenih u povjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.”

Upućujemo i na praksu Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP): Pravosudni organi igraju fundamentalnu ulogu u državi zasnovanoj na principima vladavine prava, a mediji imaju pravo da izraze kritiku na račun pravosudnog sistema “sve dok njihova kritika ne pređe određenu granicu”, odnosno dok kritikuju, a ne vrijeđaju (slučaj Barfod protiv Danske). U slučaju De Haes i Gijsels protiv Belgije, Evropski sud za ljudska prava navodi da su institutcije pravosuđa jemci pravde te da “moraju uživati povjerenje javnosti i biti zaštićeni od neosnovanih napada”. U slučaju Vorm protiv Austrije, ESLJP navodi da iako se od medija očekuje da se izjasne o pitanjima od javnog interesa i u tome se “moraju poštovati određene granice”, te da “novinari ne smiju dovoditi u pitanje pravo na pravično suđenje” niti narušiti povjerenje javnosti u postupanje pravosudnih organa. Sud u ovom slučaju takođe konstatuje da bi “navikavanje javnosti na redovne spektakle kvazi suđenja u medijima moglo imati dugoročne negativne posljedice”.

Takođe podsjećamo na načelo IX Kodeksa novinara Crne Gore i smjernicu 9.2. Izvještavanje o nasilju:

“Izvještavajući o stvarnom ili prijetećem nasilju, mediji treba da pažljivo odvagaju interes javnosti za informacijom i interes žrtava i drugih osoba koje su uključene. U takvim slučajevima treba se posebno truditi da izvještavanje bude nepristrasno, i ne smije se dozvoliti da medij postane instrument počinilaca krivičnih djela.”