ĐUKANOVIĆ O MOJKOVAČKOJ BICI

Crna Gora ne zaboravlja slavnu prošlost

Obilježavanjem jubileja Mojkovačke bitke, markantnog dijela istorijske vertikale državnog i nacionalnog utemeljenja, savremena Crna Gora pokazuje da ne zaboravlja i da poštuje svoju slavnu prošlost, saopštio je premijer Milo Đukanović.

Đukanović je kazao da se u kalendaru slavnih sjećanja danas obilježava sto godina od Mojkovačke bitke.

„Sa osjećanjem izuzetnog poštovanja, klanjamo se sjenima njenih žrtava i junaka, i potvrđujemo vjernost slobodarskoj i moralnoj tradiciji Crne Gore. Kao što su crnogorski junaci na Mojkovcu ostali vjerni Crnoj Gori i njenoj slobodi“, rekao je Đukanović u Mojkovcu na Svečanoj akademiji povodom stogodišnjice Mojkovačke bitke.

On je poručio da je podvig junaka Mojkovačke bitke istorijsko svjedočanstvo vječnosti Crne Gore.

 Đukanović je kazao da je Mojkovačka bitka najveća pobjeda crnogorskog oružja u Prvom svjetskom ratu.

„Po veličini i časti, ona stoji u istom redu sa Krusima, Grahovcem, Vučjim dolom. Njome su ljudi crnogorskog Potarja dobili svoj Grahovac i u veliki tok crnogorske istorije upisali i svoje ime zlatnim slovima“, dodao je Đukanović.

Mojkovačka bitka, vođena 6. i 7. januara 1916. godine, bila je, kako je podsjetio Đukanović, završnica velike austrougarske ofanzive, koja je na crnogorskom frontu započeta novembra 1915. godine zauzimanjem Pljevalja i snažnim prodorom dolinom Tare prema Mojkovcu.

„Cilj austrougarske vojske bio je osvajanje ovog prostora, a zatim napredovanje prema Podgorici, Mateševu i Andrijevici. Krajem te 1915. godine, organizovana je preko Crne Gore i operacija povlačenja glavnine srpske vojske iz okupirane Srbije, koja je brojala 90 hiljada vojnika“, saopštio je Đukanović.

 Kako je saopštio, srpska vojska se povlačila od Peći prema Andrijevici, Podgorici i Skadru. Ratni plan austrougarske vojske bio je da zauzme Mojkovac, i da prodorom prema Podgorici onemogući povlačenje srpskih trupa.

„Međutim, junačkim otporom u dolini Tare crnogorske jedinice su tokom decembra 1915. godine onemogućile realizaciju ovog plana. Konačno, odlučujućom pobjedom u Mojkovačkoj bici, 6. i 7. januara 1916, crnogorska vojska je zaustavila austrougarski pohod prema Podgorici i Skadru“, naveo je Đukanović.

Time je, kako je ocijenio, omogućena nesmetana evakuacija srpske vojske sa prostora Crne Gore i Albanije.

 Đukanović je saopštio da je sa vojničkog stanovišta, Mojkovačka bitka rijedak primjer hrabrosti i fanatične upornosti malobrojnije i slabije naoružane vojske, koja je, ipak, uspjela da odnese pobjedu u neravnopravnom borbenom sudaru protiv odvažnog i moćnog neprijatelja, koji je dejstvovao poštujući zakone rata i vojnički kodeks toga vremena.

„Pobjeda na Mojkovcu donijela je crnogorskoj vojsci novu ratnu slavu. Junaštvo i viteštvo crnogorskog vojnika priznali su i njegovi neprijatelji. Ova bitka se izdvaja i po mudrom i hrabrom komandovanju njenih oficira, po ulozi serdara Janka Vukotića, ali i junaštvu i vojničkoj vještini brigadira Miloša Medenice, komandanta Kolašinske brigade“, rekao je Đukanović.

On smatra da je pobjeda na Mojkovcu još veća ako se imaju u vidu okolnosti u kojima je izvojevana.

„I posljednji crnogorski vojnik na Mojkovcu znao je da se približava kraj nezavisnosti Crne Gore i da je samo pitanje dana kada će pasti Cetinje i crnogorska vojska biti primorana da položi oružje. Znalo se da će i Crna Gora neminovno doživjeti tu sudbinu koja je već snašla višestruko veću Srbiju. Ipak, crnogorski branioci ni u takvim okolnostima nijesu klonuli duhom“, kazao je Đukanović.

On je podsjetio da je, upravo dok je trajala Mojkovačka bitka, u Medovskom zalivu 6. januara 1916. godine potopljen parobrod „Brindizi“, koji je prevozio oko 500 iseljenika dobrovoljaca koji su krenuli iz Amerike i Kanade da brane Crnu Goru.

 „Medovski dobrovoljci i mojkovački heroji su svetionici patriotizma i odanosti svojoj domovini, kojima se dive pokoljenja“, poručio je Đukanović.

On je rekao da je istorijska sudbina htjela i da se slavnom Mojkovačkom pobjedom okonča znamenita epoha Crne Gore pod vladavinom velikih Petrovića-Njegoša.

„Uslijedile su tri godine okupacije i državno poništavanje Crne Gore na nelegitimnoj Podgoričkoj skupštini. U novostvorenoj državi, u koju je utopljena Crna Gora, njene istorijske zasluge, posebno časna i junačka uloga u Prvom svjetskom ratu, umjesto da budu priznate i vrednovane, postale su predmetom osporavanja i nipodaštavanja“, saopštio je Đukanović.

On je kazao da su u javnom životu plasirane neistine koje su služile diskreditovanju uloge crnogorskog vladara, njegove vlade i crnogorske vojske u Prvom svjetskom ratu.

„Umjesto priznanja uslijedile su optužbe, a umjesto zahvalnosti Crnogorcima za žrtve u Mojkovačkoj bici, došlo je do njihovog minimiziranja i prećutkivanja, završno sa zvaničnim istoriografskim krivotvorenjem. U ovih bezmalo sto godina doživjeli smo gotovo biblijska iskušenja, svakojake raskole i političke pritiske, potiranje crnogorskog identiteta. Ali smo opstali. Crnogorska ideja, ideja samosvojne i slobodne Crne Gore, nadživjela je njene neprijatelje“, kazao je Đukanović.

On je poručio da je Crna Gora živa, nikad evropskija, nikad obrazovanija, nikad stabilnija i prosperitetnija, uvažena od susjeda i cijelog demokratskog svijeta.

„Na sreću, Crna Gora je opet slobodna i svoja. Na mjestu koje joj pripada, koje smo demokratskom voljom, mudrošću i samoprijegornim radom sami izborili. U njoj je stasala generacija koja se ne ustručava da pokaže da zna svoj put. Koja nema osjećaj inferiornosti niti krivice zbog toga što poštuje i čuva ono što joj pripada. Koja zna da čuva postojeće i da gradi novo“, saopštio je Đukanović.

On je poručio da Crna Gora ne želi da ponavlja istorijske greške.

„Ne pristajemo na zatiranje najboljih vrijednosti istorijskog i savremenog trajanja Crne Gore. Ne dozvoljavamo rušenje naše države, sa punom sviješću da mnogo toga u njoj treba mijenjati nabolje. Naša sopstvena istorija nas je naučila da se na nesreći, mržnji i podjelama ništa dobro ne može stvoriti“, saopštio je Đukanović.

On je rekao da je danas Crna Gora faktor stabilnosti na Balkanu, zemlja kojoj je upućen poziv za članstvo u NATO, i koja uspješno vodi pregovore za članstvo u EU.

„Prije nepunih deset godina smo odlučnošću i političkom umješnošću obnovili državu i obezbijedili pravo da sami odlučujemo o svojoj sudbini“, poručio je Đukanović.

Savremena i nezavisna Crna Gora je, kako je saopštio, odlučna da gradi moderno evropsko društvo na crnogorskom tlu, i da sačuva ono što je najvrednije.

„Jedan od čvrstih istorijskih oslonaca na kojima danas počiva je nesumnjivo i Mojkovačka bitka“, zaključio je Đukanović.

Vijence položili Vujanović, Medojević, Pešić...

Vijenac na Spomenik junacima Mojkovačke bitke položili su danas crnogorski predsjednik Filip Vujanović, predsjednik Opštine Mojkovac Dejan Medojević i zamjenik načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore, Rajko Pešić.

Medojević je položio vijenac i na spomenik Janku Vukotiću.

U okviru programa koji je pripremljen povodom obilježavanja ovog izuzetno značajnog datuma u crnogorskoj istoriji, pripadnici Vojske Crne Gore danas su organizovali prezentaciju naoružanja i opreme na Trgu u Mojkovcu.