1.MAJ

Praznik rada

Na današnji dan 1886. održane demonstracije radnika u Čikagu, u čiji spomen je 1. maj proglašen Međunarodnim praznikom rada.

Praznik rada se slavi 1. maja kao međunarodni praznik radničkog pokreta. Porijeklo ovog praznika vodi do 1. maja 1886. kada su stotine hiljada američkih radnika izašli na ulice Čikaga da bi zahtjevali opšte prihvatanje osmočasovnog radnog dana.

Nasilja nije bilo u subotu i nedjelju 1. i 2. maja. Ali u ponedjeljak, 3. maja tuča u kojoj su učestvovale stotine, izbila je u Mek Kormik Riperu (Mc Cormick Reaper) između radnika članova sindikata, koji su spriječeni da dođu na posao i onih koji nijesu pripadali sindikatu koje je Mek Kormik zaposlio umjesto njih.

Mnogobrojna i dobro naoružana policija brzo se palicama i vatrenim oružjem umiješala kako bi povratila red. Ubili su 4 člana sindikata, a povrijeđenih je bilo mnogo. Pobjesnili zbog zločina policije, grupa anarhista, predvođena Avgustom Spajsom i Albertom Parsonsom pozvala je radnike da se i sami naoružaju i u utorak uveče (4. maj) učestvuju u masovnim demonstracijama na Trgu Hejmarket (Haymarket). Izgledalo je da su demonstracije sa samo 3.000 bile potpuni promašaj. Ali pred kraj osoba čiji identitet nikad nije utvrđen (vjeruje se da je u pitanju policijski agent, provokator), bacila je bombu koja je ubila 7 i ranila 67 policajaca.

Gradske i državne vlasti pohapsile su osam anarhista, optužile ih za ubistvo i osudile na smrt. 11. novembra 1887. četvorica, uključujući Parsonsa i Spajsa, su pogubljeni. Svi pogubljeni zagovarali su oružanu borbu i nasilje kao revolucionarne metode, ali njihovi tužioci nijesu našli nikakve dokaze da je iko od njih stvarno bacio bombu. 250.000 ljudi postrojilo se duž ulica Čikaga dok je Parsonova pogrebna povorka prolazila gradom, kako bi izrazili svoju posramljenost ovim velikim sudskim promašajem i svoju solidarnost sa nepravedno pogubljenim radnicima.

Na Prvom kongresu 2. Internacionale održanom 1889. odlučeno je:

„Prvi maj je zajednički praznik svih zemalja, na kojima radnička klasa treba da manifestuje jedinstvo svojih zahtjeva i svoju klasnu solidarnost“. Od tada se svake godine obilježava tragični Hejmarketovski događaj, kao dan međunarodne radničke solidarnosti u vidu demonstracija. Do današnjeg dana, kako u našoj zemlji, tako i u cijelom svijetu, taj dan se obilježava u spomen mučenicima sa trga Hejmarket.

Dan rada je jedan od najrasprostranjenijih praznika na planeti. Slavi se u preko 150 zemalja svijeta.

U vrijeme hladnog rata, Sjedinjene Američke Države pomjerile su proslavu Prvog maja na 1. septembar, kako ga ne bi obilježavale kad i Sovjetski Savez i njegovi saveznici. Ali zato se 1. maja širom Amerike obilježavaju Dan direktora škola, Dan prava i Dan lojalnosti. U Litvaniji je 1. maj Dan ustavnosti, kao i na Maršalskim ostrvima, gdje se toga dana istovremeno obiljležava i Dan nezavisnosti. Grci 1. maja proslavljaju Sveti duh i cvijeće, Kazahstanci Dan narodnog jedinstva, a Haićani Dan poljoprivrede.

Prvomajski uranak je narodni običaj i svetkovina koja se sastoji u tome da se 1. maja porani u prirodu ili čak da se ode dan ranije i uz logorsku vatru provede noć. Najčešće se tokom uranka sprema neko jelo u kotliću ili na roštilju. 

U Sjevernoj i Centralnoj Evropi, noć uoči prvog maja se naziva Valpurgina noć (po svetoj Valpurgi). To je proslava plodnosti, prilikom koje se pjeva i pije do dugo u noć i pale se vatre.