VIŠKOVIĆ SMATRA

Đoković je zreo za titulu

Iako nikada nije osvojio titulu na Rolan Garosu, Novak Đoković prvi put u Pariz dolazi kao apsolutni favorit, smatra sportski novinar, Nebojša Višković. Srbin je počeo sezonu odlično, do sada osvojio svaki najjači turnir – Australijan open, i četiri Mastersa, a Višković za Portal RTCG kaže da ove sezone Đoković igra dominantno i da do kraja sezone može ostvariti veće uspjehe nego čuvene 2011.

Đoković je do sada igrao dva finala Pariza (2012. i 2014.) u kojima je gubio od Nadala. U godini kada je osvojio čak tri Grend slema (2011) fantastični niz od 37 pobjeda prekinuo je Federer u polufinalu Pariza, dok ga je prije dvije godine u polufinalu u najneizvjesnijem meču (imao brejk prednosti u petom setu) koji ikada odigrao na pariskoj šljaci ponovo izbacio Nadal.

Rafa će, sudeći po formi, pričekati sa osvajanjem „desime“ u Parizu, iako je njegov voljeni Real Madrid to uradio prošle godine. Ipak, Nadala je na pariskoj šljaci do sada dobio samo pomalo zaboravljeni Soderling, iako tu pobjedu više od decenije čekaju Rodžerl ili Novak.

Višković smatra da Đoković ove godine igra dominantno, dok je Nadalova forma, prije svega psihička, nije na šampionskom nivou. Španac se očigledno više ne može nositi sa pritiskom kao ranije, pa ga zbog toga naš kolega svrsatva tek na četvrto mjesto po šansama za trofej u Parizu.

Glavni favoriti su, kaže Višković, osim Novaka, Federer i Marej, koji u Pariz dolazi nakon prvi dvije titule koje je osvojio u karijeri na šljaci (slabiji Minhen, ali dominantan Madrid gdje je dobio Nadala).

Iako su nam Rafa, Novak, Rodžer i Endi priredili mnogo spektakularnih mečeva, vrijeme je da se polako priča i o tome kako će tenis izgledati bez njih. Federer u avgustu puni 34 godine, Đoković i Marej imaju 28, a Rafa je godinu stariji od njih, iako  bi njegova koljena vjerovatno rekla da su starija od Manola Santane.

Višković navodi da tenis bez njih neće biti isti, kao i da će taj sport sigurno izgubiti na popularnosti, iako ima mnogo dobrih igrača poput Raonića, Dimitrova ili Nišikorija

Kako procjenjuješ sezonu Novaka Đokovića, koji u ovoj godini ima samo dva poraza- u Dubaiju od Federera i u Dohi od Karlovića. Koliko su Novakovi rezultati uslovljeni njegovom dobrom formom a koliko realno lošijom igrom igrača iz vrha ATP liste?

Vjerovatno da ima i jednog i drugog. Prije svega izostanak Nadala u njegovoj pravoj formi je uticao na to da Đoković nema pravu konkurenciju, sa druge strane Federer igra više nego dobro, Marej se probudio, ali Novak je u ovom trenutku zaista dominantan. Mislim da je ipak za odlične rezultate zaslužna njegova velika forma, a ne nedostatak konkurencije. Čini mi se da je Đoković sada toliko dominantan da će napraviti veće uspjehe nego čuvene 2011, mada pretpostavljam da je njegov najveći cilj Roland Garos, i ako njega osvoji možda će i malo opuštenije igrati u nastavku sezone.

Nakon dosta propuštenih šansi iz prethodnih sezona mnogi smatraju da će ovo biti godina u kojoj će Đoković konačno osvojiti turnir u Parizu. Dosta je puta bio blizu tog cilja, prethodnih godina je prije Pariza bio čak u boljoj formi od ostalih, prije svih Nadala. Čini se da je psiha glavni razlog zašto nije trijumfovao na Rolan Garosu i nevjerovatni Federer koji mu je 2011. prekinuo čuveni niz pobjeda. Smatraš li da je konačno Đoković sazreo, odnosno da je u stanju da prevaziđe tu psihičku barijeru, o kojoj je pričao i prošle godine poslije osvojenog Vimbldona? Da li je konačno Novak glavni favorit za Rolan Garos?

Apsolutno jeste. Razlika između ovog Rolan Garosa i svih prethodnih je da Đoković dolazi kao veliki favorit. Sama po sebi ta činjenica njemu daje veliko samopouzdanje, jer ranije kada je dolazio u Pariz, recimo te 2011. kada nije imao nijedan poraz do tada, znao je da dolazi na turnir koji će morati da osvoji isključivo ako dobije Nadala. Sada sa Rafom, koji možda čak i neće doći njemu na megdan, jer igra veoma loše, mislim da je Đoković favorit. Prosto se (Novak) jako dobro nosi sa pritiskom, sa kojim nema problem kada je najbolje rangiran, i to pretvara u još bolju igru. Ima onih koji se sa pritiskom slabije nose, Novak svakako nije među njima, zato mislim, kako si i sam rekao, da je konačno sve sazrelo za titulu u Parizu.

Zanimljive su bile izjave Federera uoči finala u Rimu, koje je izgubio od Đokovića. Švjacarac tvrdi da je Rafa i dalje favorit na šljaci. Nadal je devet puta osvajao Pariz, smatraš li da je Rodžerova procjena realna, jer si pomenuo da je u velikom padu forme. Da li ipak Rodžer potcjenjuje Đokovića, jer sve upućuje da će Nadal predati krunu drugom igraču?

Federer vrlo dobro zna da psihološki ratovi ne prolaze kod Đokovića.

„Bocnuo“ ga je i pred finale Rima, kada je rekao da Novak nije ono što je Rafa na šljaci, što je bilo kontraproduktivno jer ga je Novak počistio sa terena. Ne vjerujem da Federer želi da poveća pritisak na Novaka možda ipak želi da napravi problem u Rafinoj glavi, jer je Španac trenutno ima velike probleme sa psihom i nedostatkom samopouzdanja. Federer može svakako da uradi mnogo i njega nikako ne možemo da potcjenjujemo, odnosno da izbacujemo iz konkurencije za šampiona, ma koliko god u lošijoj formi bio. Švajcarac ove sezone igra konstantno, napravio je velike pomake u svojoj igri – daleko je agresivniji od prethodnih godina,  više skraćuje poene, igra servis-volej, što će vjerovatno praktikovati u Parizu. Federer je svakako u najužem krugu favorita.

A da li Nadal može ipak da savlada preveliki pritisak?

Teško. Stavio bih ga tek na četvrto mjesto kao favorita, poslije Đokovića, Federera i Mareja. Nadal trenutno nema samopouzdanje i to se vidi u odlučujućim mečevima, kada je gubio odlučujuće poene u situacijama kada je ranije bio najjači. Rafa je, baš kao Novak, najbolji kada je svjestan svoje moći, a sada kada zna da praktično svi čekaju u redu da ga pobijede i da skoro svi protiv njega imaju šansu to na njega utiče negativno.

Igrač koga mnogi zaobilaze u svim prognozama je Marej. Nedavno je osvojio tek prvi trofej na šljaci u Minhenu a poslije toga odigrao odlično na Mastersu u Madridu gdje je počistio Nadala u finalu. Taktički se povukao sa turnira u Rima, kao što Đoković nije igrao Madrid. Čini se ipak da je najozbiljniji favorit poslije Đokovića za osvajanje Pariza, iako do sada ima samo dva polufinala Rolan Garosa. Britanac je nevjerovatno podigao nivo igre, da li je to stvar treninga, ili možda ženidbe. Kako procjenjuješ njegove šanse?

Ako je ženidba, onda je jedan od rijetkih kojima je to pomoglo. Šalim se, naravno. Napisao je na kameri poslije jedne pobjede koliko mu brak prija. To je ipak propratna stvar, Marej je sam sazreo. Čini mi se da je došao u fazu kada uživa na terenu. Ameli Morezmo mu je mnogo pomogla, i zato je Endi je brani od svih napada da nije pravi trener za njega. Očigledno je da mu ta saradnja odgovora. Nikada nijesam gledao boljeg Mareja na šljaci. Minhen je slabiji turnir, ali u Madridu je bio baš moćan i ne vidim razlog zbog kojeg tu igru ne bi prenio na Rolan Garos. Rim je preskočio da bi se odmorio, prepun je samoupozdanja i svjestan da može svakoga da pobijedi i za razliku od ostalih igrača, recimo drugog kruga favorita, Vavrinke, Berdiha, Nišikorija, Britanac ima sposobnost da igra u tri dobijena seta. On može da dobija duge mečeve.

Malo se priča o onome što će doći nakon perioda velike četvorke. Svi uživamo u ovoj „zlatnoj eri“ ovog sporta, koja je sigurno najbolja i najzanimljivija otkad se tenis igra. Kako vidiš razvoj tenisa, odnosno da li smatraš da će opasti njegova popularnost kada se redom budu povlačili članovi velike četvorke? Čini se da mlađi igrači ipak nijesu tog kalibra, jer se sjećamo koliko su mladi bili Federer, Nadal i Đoković kada su osvajali prve Grend slemove.

Apsolutno sam saglasan sa tim konstacijama. Prvo, ovo je bez ikakve dileme najjače tenisko doba, u smislu kvaliteta igrača i njihove veličine. Zamislite samo da je Marej igrao tenis prije desetak godina, bio bi nepobjediv. Njega početkom ovog vijeka ne bi imao bukvalno ko da pobijedi, ali u konkurenciji ovih ostalih ne može da dođe do izražaja. Eto taj primjer je dovoljan da se ilustruje konkurencija.

Ili recimo Ferer, koji bi sigurno osvojio nekolika Grend slema da nije u ovoj eri, a ovako ima samo jedan Masters.

Osvojio bi Rolan Garos bar dva-tri puta da nije bilo Nadala. To je isto dobar primjer. Saglasan sam i sa ocjenom da nema klinaca koji bi mogli u pravom smislu da naslijede veliku četvorku. Naravno da će neko od njih biti prvi, ali mi se čini da se ponavlja priča sa kraja 1990-ih i počekta novog milenijuma kada je bila „rasprodaja“ prvog  mjesta. Moguće je da ćemo i nakon ove ere imati igrača koji će osvojiti jedan, dva Grend slema, ili nijedan, a biće prvi, kao što je bio Rios. Bila je vrteška sa Kafeljnikovim, Rodikom, Safinom, svi su bili vrhunski igrači ali niko nije igrao konstantno od njih na ovom nivou kao Rafa, Rodžer, Novak ili Endi. Mislim da slijedi period kada će interesovanje za tenis biti manje, jer će muški tenis u tom trenutku više ličiti na ženski, a to znači da će maltene svako svakoga moći da dobije. To s jedne strane jeste interesantno kada imate veliku neizvjesnost, ali istorija nas je naučila da u tenisu publika voli da je sport najpopularniji kada istovremeno igra nekoliko vrhunskih igrača i kada između sebe odlučuju ko će biti na vrhu. Naravno da ima perspektivnih- Raonić, Dimitrov, ali mislim da ukoliko se u naredne dvije tri godine ne desi ništa spektakularno, odna će doći period opadanja popularnosti „bijelog sporta“.

Pomenuo si Raonića, koji je nedavno bio čak i četvrti na ATP listi. Nekako je to prošlo nezapaženo, jer nije osvojio nijedan veći turnir, već je taj napredak bio uslovljen padom nekih igrača, prije svih Nadala. Raonić je sigurno napredovao dosta, pogotovo otkad ga trenira Ljubičić, ali se čini da uvijek nešto fali da bi igrao stalno završnice turnira, ili čak osvojio neki veći trofej. Koji elementi mu za to nedostaju?

Raonić je svakako dosta napredovao, ali ima nedostatak koji nikada neće moći da popravi- problem kretanja i bekhenda. To je prije svega uslovljeno njegovom konstitucijom. Raonić nikada neće moći da bude potpuno kompletan teniser, ali svakako izvlači maksimum iz onoga što ima. Njega svakako vidim u nekom momentu kao prvog igrača svijeta, nakon što se oprosti velika četvorka. Preptostavlajm da će Miloš, Nišikori i Dimitrov u nekom trenutku svoje karijere rotirati na prvom mjestu, jer su svi sličnih kvaliteta. Raonićevo vrijeme definitvno dolazi, ali na njegovu, i žalost ostalih, dok se najveći i dalje bave tenisom, bojim da će morati da sačekaju.

Borislav Višnjić