A NE OBRATNO

Adžić: Čudo je kada Crna Gora savlada Dansku

Od prvog dana se neke stvari nijesu poklopile, od prvog meča s Južnom Korejom „crvene“ nijesu ličile na šampionke Evrope, uslijedila je povreda Sonje Barjaktarović, pa poraz od Francuske koji je poremetio put naših dama do zacrtanog cilja, a odbrana – najjače oružje Crne Gore nije položila ispit na Mundijalu.

Da možete da vratiti vrijeme da li bi nešto promijenili, možda u samom pristupu igri, jer je očito bilo da su vaše igračice pucale od samopouzdanja i vjere da prolaze dalje?

„Iskreno, nijesam stekao takav utisak i daje mi za pravo da to potvrdim što smo mi u prvom poluvremenu imali samo četiri loše odbrane, primili smo svega 11 golova, bilo je lošeg vraćanja, što je proizvod toga da ove djevojke više nijesu u jednom sistemu koji se automatizuje godinama, a one su ga malo izgubile i to je nešto što u ovom momentu nijesmo imali na potrebnom nivou. Čak kod nekih igračica problem realizacije bio što je to bio meč biti ili ne biti. Međutim i moja je odgovornost ako neka igračica promaši jer sam ja tu koji treba sve da uradi da se ona psihički dobro pripremi i da to zabije“, kazao je Adžić, a zatim ovaj Mundijal uporedio s onim u Brazilu.

Trebalo je dosta toga da se poklopi.

„U Brazilu smo igrali sa tim bremenom, dok ovdje smatram da nije bilo pritiska bez obzira što smo ovdje došli kao favoriti. Smatram da je problem s jedne strane taj uspjeh koji smo imali i jedna ogromna energija svih protiv nas, a sa druge strane naša nespremnost i nemogućnost da napravimo iskorak u odnosu na ono što smo napravili. Treba dosta toga da se poklopi za veliki rezultat i da veliki broj igrača prevaziđe sebe, a to nije ni malo jednostavno. Čak devedeset posto igrača Crne Gore treba da prevaziđe sebe na svakoj utakmici da bi naša selekcija bila tamo gdje je bila prošle godine. Sviđalo se to nekome ili ne to su činjenice“.

Problemi na lijevoj strani. Ako se pogleda statistika vidno je da ste najtanji bili po toj lijevoj strani?

„Ako se pogleda učinak svakako da je upravo tu najveći problem bio, ali to je posljedica iskakanja iz trenažnog procesa kako Majde tako i Milene, tako da se i to odrazilo na njihov učinak, ali u svakom slučaju potpuno je normalno da krila Danske budu u realizaciji bolja, jer takvih krila Danska ima tridesetak minimum, ili bar deset na vrhunskom nivou, dok je kod nas treće lijevo krilo nije još igrala neka takmičenja u svom životu. Ipak, mi neki svoj put imamo i znamo i ako Bog da da ove djevojke budu imale snage i volje da nastave dalje probaćemo da prevaziđemo te neke evidentne stvari u kojima su prednosti mnogo selekcije. Ne bi trebalo da je čudo da pobjeđuje Danska Crnu Goru, već Crna Gora Dansku po svakom reperu na svijetu“.

Prije prvenstva ste govorili da bi bilo dobro da ovo takmičenje izbaci neke nove igračice koje bi dobili za budućnost. Da li ste sa te strane zadovoljni?

„Žao mi je što nijesu bile baš još dvije igračice. Vjerujem da je Sara Vukčević napravili jedan veliki pomak u svom klubu, u učešću na Mediteranskim igrama, pa i sada ovdje. Jedini problem kod nje je što nije dovoljno u našem sistemu da bi funkcionisala u odbrani onako kako može. Sara posjeduje veliki potencijal i siguran sam da ako Bog da zdravlje Suzane Laović bude stabilno da ćemo na toj piziciji biti pokriveni. Takođe što se tiče trećeg pivota, tu imamo talentovanu juniorku koja nikada nije igrala nijedno takmičenje.

Nakon što je Adžić objavio 17 igračica na koje računa na SP u Srbiji, digla se velika prašina zašto u timu nema desnog beka Jasne Tošović, a on je juče tu situaciju objasnio.

„Znam da je javnost pominjala zašto u reprezentacije nema Jasne Tošković. Ona jednostavno ne može da bude tu prije Andree Klikovac koja je već u Vardaru kompletan igrač. Ne može Jasna Tošković da bude treći desni bek u reprezentaciji, a da pritom ne igra odbranu, još uvijek se nije ni u svom klubu izborila da igra odbranu i zbog toga nije bila u Srbiji. Takođe Jasnu Tošković ne može neko bolje poznavati od trenera koji je trenirao sedam, osam godina kao i sve ove djevojke tako da je moja namjera prema svima jednaka i igraće onaj koji zaslužuje. Jasna je zasluživala i igrala, ali sada su neke druge igračice dobile šansu i uvijek će neke nove igračice dobijati šansu kod mene, da bi nekako makar na taj način širili bazu ako je to moguće“.

Malović i Despotović su budućnost. Da li možda u Budućnosti ubrzo Jelena Despotović i Đurđina Malović trebaju da dobiju šansu kako bi što prije stasavale kao igračice i bile i te kako važni faktori u reprezentaciji?

„Jedini način je da one igraju u klubu kada se izbore za svoje mjesto. Đurđina Malović je napravila jedan jako lijep iskorak u odnosu na Mediteranske igre i jedan je veliki potencijal. U pravim je rukama i vjerujem da će se ona razvati i za par godina u pravog igrača. I naravno kad obije dobiju prostor da igraju u prvoj ekipi Budućnosti onda od njih možemo očekivati da mogu igrati protiv jedne Danske i Francuske. Vjerujem da će to vrijeme doći, najvjerovatnije već u narednoj sezoni“.

Vjera u Maju Savić. Danska je igrala sa 15 igračica, dok Crna Gora nije imala potrebnu rotaciju, a vjerovatno je neće imati ni na narednom Evropskom prvenstvu jer će se najvjerovatnije Ana Đokić povući, a i Radmila Petrović je najavila da će odmoriti od rukometa. Šta je rješenje za takvu situaciju?

„Nema rješenja za to, jednostavno se ne mogu igrači rađati. Ovo je duboki i debeli proces stvaranja ekipe. Iskreno vjerujem da će Maja Savić iznjedriti generaciju 1996. godišta koja će moći na istim osnovama i sa istom energijom da pravi rezultat, a za to treba strpljenja i za nju i za te djevojke i za javnost. Kod nas trenutno ne postoji treće desno krilo koje može da igra rukomet ili ne postoji treće lijevo krilo koje još uvijek može da igra rukomet na ovom nivou. Oni su sjajni talenti, ali daleko od svakog takmičenja i u svom uzrastu, a da ne govorim o seniorskoj reprezentaciji i za to nijesu te djevojke krive. Takođe ni treći golman nije branio nijednu utakmicu na velikom takmičenju. Kada prevaziđemo sebe to bude čudo neviđeno, a kada to ne uradimo onda Bogu hvala da bude jedan razlike na kraju, moglo je da bude 15 razlike, ako bi već gledali činjenice“, kazao je Adžić.

Bićemo pravi protivnik Đeru, Krimu i Larviku. Da li ova eliminacija može ostaviti traga na partije Budućnosti u Ligi šampiona?

„Vjerujem da neće. Najvažnija stvar je da se niko nije povrijedio. Neagu je Bogu fala zdrava završila takmičenje, jer je bila najosjetljivija, nadam se da će na isti način završiti Kinga Bizdra, Dragana Cvijić i Klara Voltering koje prave odličan rezultat sa svojim reprezentacijama i zbog toga sam ponosan na njih. Vjerujem da ćemo 27. decembra svi se okupiti zdravi i doći sa velikom energijom, te da će Budućnost u februaru biti pravi protivnik za Đer, Krim i Larvik“.

Zaključak čitave beogradske priče jeste da su naše rukometašice doživjele neuspjeh, ali se ne smije zaboraviti da je nakon neuspjeha na Svjetskom prvenstvu u Brazilu naš ponos – Budućnost postala šampion Evrope!

(handbalme.me)