- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Vaterpolo
15. 10. 2017. 13:11 >> 13:10 1
JANOVIĆ I UDOVIČIĆ
Saigrači i rivali, prije svega prijatelji
Uvijek ću se sjećati večeri kada je Majkl Džordan postigao rekordnih 69 poena u plej-ofu. On i ja smo te noći ubacili 70 zajedno. Tako je svojevremeno govorio malo poznati Džordanov saigrač, Stejsi King. Uvijek epizodista. A kada se u istom timu nađu vrhunski igrači, rezultat je neminovan. Kada su na suprotnim stranama, spektakl zagarantovan.
Posljednje dvije rečenice najbolje bi mogle da opišu isprepletane karijere Nikole Janovića i Vanje Udovičića.
Saigrači i osvajači duple krune u Jadranu (2004/2005). Svjetski šampioni s državnom zajednicom 2005. u Montrealu. Vicešampioni s Posilipom godinu dana kasnije u italijanskom prvenstvu.
Šampioni, šampioni, šampioni Evrope! Prošla je skoro decenija od tog 13. jula u Malagi, a te riječi kojima je Dugo Đurković završio prenos ostale su vječno urezane u pamćenju. Igrali su tada prvi put od nezavisnosti Crna Gora protiv Srbije na velikom takmičenju. Na jednoj strani bazena Janović na drugoj Udovičić.
Dugogodišnji saigrači postaju rivali. Nešto kasnije i kapiteni svojih reprezentacija. Taj rivalitet će trajati sve do 2013. kada su “ajkule” u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Barseloni pobijediti Srbiju 9:8, a kapiten Crne Gore, Nikola Janović, ispratiti svog rivala i druga, Vanju Udovičića u sportsku penziju.
“Kuriozitet je da smo igrali zajedno u reprezentaciji Srbije i Crne Gore, a i da smo igrali jedan protiv drugog kada smo nakon crnogorske nezavisnosti kao kapiteni predvodili svoje reprezentacije sve do kraja naših igračkih karijera. I kao saigrači i kao rivali imali smo uvijek jedan odnos vrijedan poštovanja. Mnogo godina igrali smo i klupski zajedno u Jadranu i u italijanskom Posilipu. Imali smo prijateljski odnos i kao igrači i sada na odgovornim pozicijama koje predstavljamo u svojim državama", kazao je Janović za Portal RTCG.
Nekada kapiteni svojih selekcija, sada vodeći ljudi sporta u svojim državama.
Iako je stariji dvije godine od Udovičića, Janovićeva karijera je trajala duže tri godine. Sve do 2016. kada je s “ajkulama” stigao do evropskog srebra u Beogradu.
Iako je nakon toga završio karijeru, po ocjenama mnogih stručnjaka, to je bilo Nikolino prvenstvo života, a Udovičić je s tribina beogradske Arene mogao da se divi bravurama svog prijatelja.
Sigurno je da će se i tokom sjutrašnjeg sastanka kao ministri sporta prisjetiti mnogih mečeva kada su bili u kapicama iste ili različite boje. Svjesni da nema vrhunskog rezultata u sportu, bazenu, ili u drugim vodama u kojima sada plivaju bez velikog odricanja i posvećenosti poslu.
A o tome najbolje svjedoči Džordan, drugi heroj s početka teksta:
“Promašio s više od 9.000 šuteva tokom karijere. Izgubio sam skoro 300 utakmica. Šutirao sam 26 puta za pobjedu i promašio. Gubio sam iznova i iznova u životu. Zato sam i uspio”.
Коментари1
Остави коментар