[ Pasarella, objavila B.B. ]

SAVJETI STRUČNJAKA

Djeca moraju sama da se izbore sa dosadom

Problem dosade kod djece u današnje vrijeme poprimio je zabrinjavajuće razmjere, jer djeca teško pronalaze zanimaciju, a da nije vezana za računar, videoigre ili mobilni telefon. Stručnjak za rani razvoj dr Ranko Rajović, naglašava da je dosada uvijek bila pokretač, važan i dobar faktor razvoja, ali da je problem što djeca danas odrastaju u virtuelnom svijetu i uz veliku zaštitu roditelja.

"Kada mu je dosadno, dijete mora nešto da smisli, organizuje se, mora da poveže neke stvari, napravi možda neku novu igru, potraži društvo. Dijete razvija i kreativnost i logičko razmišljanje kada se bori protiv dosade. Problem je što naša djeca odrastaju u virtualnom svijetu i previše zaštićena od strane roditelja" naglašava Rajović.

Kako kaže, puno roditelja traži pomoć, jer ne znaju kako dijete da odviknu od videoigara.

"Igranje igara stvara zavisnost, jer mozak luči prevelike količine endorfina što izaziva prevelike količine sreće" ističe Rajović, koji je i autor NTC programa učenja kojim se podstiče intelektualni potencijal djece i razvija se brzina razmišljanja i zaključivanja – tzv. funkcionalno znanje.

Kako ističe, roditelji previše zaštićuju djecu, rješavaju problem dosade svoje djece umjesto da ih puste da to sami rade, kao što je bilo ranije.

"Kupe djetetu videoigru, pa kada mu dosadi ta igra, kupe mu drugu. Uključe TV na kojem ima 50 programa, koje su radili psiholozi da ‘zarobe’ dijete da što više gleda TV. Računari nijesu loša stvar i treba da budemo u toku sa razvojem tehnologije, ali je problem kada ona doslovno postane zamjena za sve" dodaje Rajović.

Šta će dijete, pita se Rajović, koje ne zna da riješi dosadu, raditi za pet ili 10 godina?

"Biće frustrirana osoba sa pragom tolerancije – nula. To dijete mora sve da dobije odmah i sad, neće moći da čeka" kaže Rajović.

To što roditelji rješavaju djeci problem dosade možda je i trećina svih problema u vaspitanju, nastavlja Rajović.

"Roditelji griješe kada se stalno igraju sa svojom djecom. Oni treba da budu oslonac i njihov je zadatak da pomognu djetetu da bude samostalno. Može da se igra sa djetetom neke igre, recimo šah ili lego kocke. Kod djetetu može da stvara ljubav prema nekim važnim stvarima, recimo prema knjigama" kaže Rajović.

On objašnjava da je mozak organ za preživljavanje koji se formira u prvih pet godina života. Mozak u razdoblju adaptacije sve prihvata i kada roditelj djetetu od malena čita, ta prva ljubav prema roditeljima i veza s roditeljima ide uz knjigu.

"Kod svih velikih ljudi, bez obzira na to na kom polju su uspješni, rano djetinjstvo bilo je izuzetno važno za njihov kasniji uspjeh" objašnjava Rajović, koji je inače i predsjednik Odbora za darovite međunarodnog udruženja Mensa i UNICEF-ov saradnik na projektu ranog podsticanja intelektualnog razvoja dece, osnivač Mense Srbije i Odseka za darovite Nikola Tesla Centra.