B.Bu. [ RTS ]

IZ UGLA PSIHOLOGA

Ogovaranje na radnom mjestu 

Kako se pravilno nositi s tračevima, koje neki smatraju dijelom kancelarijske komunikacije, vještinom neophodnom za napredovanje u karijeri, dok je za druge to sramno i štetno.

Svi smo skloni tračarenju, opankavanju, intrigama, olajavanju, pričanju iza leđa… Kada zaposleni provode mnogo sati dnevno zajedno i takmiče se za iste pozicije u kompaniji, konkurencija je neizbježna. Neki ljudi smatraju da je ogovaranje sastavni dio kancelarijskog okruženja i neophodna vještina za napredovanje u karijeri. Drugi vjeruju da je prenošenje abrova nepotreban i potencijalno štetan dio korporativne kulture koji urušava moral i timske odnose.

Ne postoji osoba koja nije bila direktno ili indirektno uvučena u neko ogovaranje. Smatramo da nema ničeg lošeg u tome, djeluje bezazleno. Međutim, može da dovede i do mobinga, upozorava Vanja Dimitrijević, psiholog i psihoterapeut u ordinaciji „Psihocentrala”.

Radio Mileva

Istraživanja su pokazala da se 90 odsto neformalnih razgovora u kancelarijama opisuje kao ogovaranje. S tim što su to obično banalne informacije koje se prenose preko Radio Mileve, kao što je „Čula sam da Marina ćerka studira medicinu, ponovila je drugu godinu”.

Pričanje o drugima iza njihovih leđa ne mora da bude grešna kancelarijska razbibriga, vjeruju stručnjaci, već može da bude i korisna alatka za snalaženje na radnom mjestu i saznavanje važnih informacija.

– Sjajno je imati kontakt u kancelariji preko kojeg se s lakoćom može doći do sočnih informacija. Većina nas voli da bude u „toku” kada je riječ o planiranju, proširenju, smanjenju... Ali ako vaš „insajder” voli skandale, to može da ugrozi njegov ugled – upozorava naša sagovornica.

Dodaje i da bi bilo pametno ograničiti komunikaciju s takvim kancelarijskim spletkarošem.

– Ogovaranje je sastavni dio našeg života. Gdje je grupa ljudi, biće i ogovaranja. Ali na radnom mjestu, gdje su normalni neobavezni razgovori među kolegama, ogovaranje je štetno za moral, produktivnost, pa čak i zdravlje – smatra Dimitrijevićeva na osnovu višegodišnjeg radnog iskustva u kompanijama, odjeljenjima za ljudske resurse.

Ona objašnjava da se trudila da zadrži ulogu pasivnog posmatrača da ne bi nešto od onoga što kaže bilo izvučeno iz konteksta pogrešno shvaćeno. Prenošeno od usta do usta, sigurno bi stiglo i do osobe koja je pomenuta, a onda treba povratiti poljuljano povjerenje i objasniti šta je zapravo rečeno.

Nisu rijetki slučajevi kada abronoše zbog netačnih i lažnih informacija odgovaraju za mobing.

– Nemojte biti kolega koji neselektivno izbrblja sve što čuje svakome ko želi da sluša. Ovakvo ponašanje narušava reputaciju i čini da vas okolina doživljava kao osobu u koju ne može da se pouzda – savjetuje Dimitrijevićeva koja se često sreće s ljudima kojima je, zbog poljuljanog samopouzdanja prouzrokovanog ogovaranjem na poslu, neophodna njena stručna pomoć.

Postoji i uspješno ogovaranje. Ono podrazumijeva da budete dobar timski igrač i da dijelite ključne informacije s drugima i da razumijete kada treba da držite jezik za zubima. Jednostavno, pretpostavite da sve što kažete može da se iskoristi protiv vas.

– Ako osjetite poriv da se odate tračarenju postavite sebi pitanja: da li je to istina, da li je korisno? Imajte na umu da mnogo manje povjerenja imate u kolegu koji stalno ogovara, nego u one koji to ne čine. Ako neko govori negativno o svim svojim kolegama, velika je vjerovatnoća da će raditi isto i iza vaših leđa. Taj čudno prijatan osjećaj tračarenja ili ponižavanja drugog naziva se hranjenje narcizma. Često nismo svjesni da smo u obrascu „spuštam druge da bih izdigao sebe” – objašnjava psihološkinja.

Dodaje da se zamka ogovaranja može izbjeći ako se okružite ljudima koji takođe pokušavaju da unaprijede sebe i nemaju problem s ličnom odgovornošću. Ako se okružite negativnošću i tračevima, prilagodićete se svom okruženju i to će postati vaša nova normalnost.

Šta ako smo mi predmet trača?

– Neko se u tom slučaju osjeća neprijatno ili uznemireno, a nekome poraste samopouzdanje, jer to znači da ima zavidnih koji mu se dive – napominje Dimitrijevićeva.

Uživaju u tuđem bolu

Postoje i osobe koje ogovaraju da bi se osjećale superiorno.

– Mnogi ljudi koji su nesigurni nalaze privremeno olakšanje u osuđivanju drugih. Posjedovanje informacija koje drugi nemaju može da bude osnažujuće za tu osobu. Takođe, imaju crtu emocionalnog sadizma i uživaju u saznanju da neko drugi doživljava bol ili je nesrećan, oduševljeni što se to ne dešava njima.

Dosadno im je. Kada ne mogu da se pokrenu zanimljivi razgovori, zasnovani na znanju ili idejama, tračevi mogu da budu jeftina zamjena. Anksiozni su.

Ponekad ljudi tračare da bi pripadali grupi ili da bi bili u centru pažnje – primjećuje naša sagovornica.

Savjet je da, iako shvatate zašto to neko radi, a ne osjećate sažaljenje prema osobi koja prenosi abrove i duboko vas pogađa to što širi glasine o vama, zatražite pomoć psihoterapeuta. Tako ćete otkriti zašto vas to slama, jer ćete teško pronaći drugo mjesto gdje se to ne dešava.