B.Bu. [ n1 ]

KOJI JE VAŠ IZBOR?

Znate li kada se najbolje živjelo

Neki ljudi biraju svoje omiljeno istorijsko doba na temelju svoje ličnosti - ali koje je stvarno bilo najbolje vrijeme za život?

Da ne živite u 21. vijeku, kada biste i gdje živjeli? Mnogo je prednosti života u 21. vijeku, ali postoje i zaboravljena razdoblja istorije puna mira, brze kulturne izgradnje i prosperiteta.

Neki ljudi biraju svoje omiljeno istorijsko doba na temelju svog karaktera – ali koje je stvarno bilo najbolje vrijeme za život? I mogu li vas pogodnosti prošlog vremena uvjeriti da uskočite u vremeplov?

Jasno, teško je definisati koje je istorijsko razdoblje bilo najbolje, no čitaoci portala ranker.com misle da oni koji su živjeli u sljedećim razdobljima nisu loše prolazili…

Obećana Amerika
U godinama nakon Drugog svjetskog rata Sjedinjene Države doživjele su nezapamćen gospodarski rast. Odjednom su Amerikanci mogli priuštiti luksuz koji se nekoć smatrao “visokom klasom”, piše punkufer.

Fabrički radnici kupovali su televizore, automobile i vlastite domove, a imali su i veće plate, više slobodnog vremena te 40-satnu radnu sedmicu koja je postala norma. Većina Amerikanaca takođe je uživala u plaćenom odmoru.

Početkom Drugoga svjetskog rata u Sjedinjenim Državama bilo je osam velikih trgovačkih centara u predgrađima, no do 1960. bilo ih je 3840.

Ipak, ni u tom razdoblju nisu profitirali svi, mnoge manjine i dalje su ostale marginalizovane.

Bajna Atina
U Atini su svi muški građani imali jednaka prava i slobode, bez obzira na imovinsko stanje, stepen obrazovanja ili klasu.

Kao muški građanin Atine, mogli ste se naći na javnom kupanju između oca medicine i oca filozofije, s ocem istorije u redu da zauzme vaše mjesto kada završite.

Sloboda i mir u Atini privukli su zajednicu učenjaka, uključujući Aristotela, Platona i Hipokrata, čije su ideje postale kamen temeljac zapadne civilizacije.

Pozorište, književnost, arhitektura i umjetnost napredovali su u gradu. Ni hrana nije bila loša – redovita prehrana uključivala je voće, sir i hljeb umočen u vino.

Atinjani su uz sva jela pili vino, ono je bilo drugo najčešće piće nakon vode. S druge strane, u Atini su tad postojali robovi, a i položaj žene bio je loš – nisu se mogle edukovati očekivalo se da se brinu o kućanstvu.

Talijanska renesansa
Jedno od najboljih vremena za život rođeno je iz tragedije. Nakon što je kuga izbrisala više od trećine evropskog stanovništva, Italija je doživjela gospodarski, kulturni i umjetnički preporod poznat kao renesansa.

Budući da je toliko ljudi umrlo od kuge, radnici su mogli zahtijevati pravedniji tretman i veće plate.

Gospodarstvo se oporavilo, a to je omogućilo razvoj umjetnosti i kulture. Bogati bankari i trgovci u talijanskim gradovima državama postali su pokrovitelji umjetnika, pisaca, arhitekata i naučnika.

Na primjer, porodica Mediči iz Firence sponzorisala je Michelangela, Rafaela, Donatella, Leonarda da Vincija i Galilea, što im je omogućilo da se usredsrede na naučna otkrića i umjetnost.

Ipak, ostalo je tu i mnoštvo loših stvari – iako su se uslovi neznatno poboljšali, prosječna osoba u renesansnoj Italiji i dalje je bila seljak i jedva se snalazila.

Politička moć ostala je koncentrisana među bogatim trgovcima i trgovačkim čehovima, a robovi i loš položaj žena ostali su dio svakodnevice.

Drevni Egipat
Drevni Egipat bio je daleko ispred svog vremena u nauci, tehnologiji, arhitekturi i medicini.

Arheolozi i istoričari vjeruju da su čak i obični ljudi imali pristup obrazovanju, medicinskoj skrbi, sportu i drugim aktivnostima u slobodno vrijeme.

Takođe su imali pristup tehnologijama koje bi nam mogle zvučati poznato, kao što su olovke, ljekovi za depresiju i druge mentalne bolesti, pasta za zube, društvene igre i šminka.

Egipat je takođe bio odlično mjesto za ženu jer su se žene i muškarci smatrali jednakima. Žene su gradile karijere sveštenika, pisara i ljekara.

No druga strana medalje pokazuje kako je raskošan egipatski način života omogućio robovski rad. Egipatski robovi obično su bili ili kriminalci ili ljudi zarobljeni u borbi.

Dobili su malo milosti od Egipćana, koji su vjerovali da je društvena klasa predodređena.