[ Objavio: O.Z. ]

10 DANA U USTANOVI

Iskustvo iz ludnice čuvene novinarke iz 19. vijeka

Nije misterija da su se instituti za mentalno zdravlje pridržavali nekih uznemiravajućih praksi i da su ozbiljne promjene morale da se naprave. Poznati Rozenhanov eksperiment iz 20. vijeka je pokazao da ljekari nijesu bili u stanju da razlikuju zdravu od mentalno oboljele osobe, dokazujući da su mnogi zdravi pojedinci provodili dane zaključani u psihijatrijskim ustanovama.

Prije toga, u 19. vijeku, pionirka ženskog novinarstva Elizabet Džejn Kokran, poznatija kao Neli Blaj, po kojoj je urađen lik Lane Vinters u drugoj sezoni serije "American Horror Story", istražila je i iznijela na svjetlost dana strahovite uslove u jednoj psihijatrijskoj bolnici. Neli je pristala da izvrši tajni zadatak za list "New York World", koji je imao za cilj da istraži užasne uslove u Ustanovi za mentalno zdravlje na ostrvu Ruzvelt, nekadašnje ostrvo Blekvel u Njujorku. Ona je kasnije objavila svoje iskustvo u knjizi "Deset dana u ludnici".

Ni Neli ni njen urednik nijesu znali kako će Neli uopšte da uđe u ovu ustanovu, a ono što ju je najviše brinulo je kako izaći. Ona je provodila dane ispred ogledala vježbajući svoje "ludo" lice, čak je i prestala da se kupa. Kada je bila uvjerena u svoju ulogu, Neli se registrovala u Privremenom domu za žene pod imenom Neli Broun i tako je otpočela svoju predstavu.

Neli nije nikada prije toga imala kontakt sa mentalno oboljelim osobama, pa joj je najteži zadatak bio da ubijedi komisiju svojom glumom. Međutim, nije dugo trebalo da komisija pošalje Neli u ustanovu na ostrvo Ruzvelt. U svojoj knjizi se prisjeća tog trenutka kada je zakoračila u zgradu i kada joj je jedna od pacijentkinja prišla i rekla: "Ludilo se ne može vidjeti na tvom licu".

Ona je provela deset dana u ustanovi, a ono čemu je prisustvovala ju je ostavilo u šoku. Ako je ušla unutra potpuno zdrava, nakon toga ostala je uznemirena i užasnuta. U svojoj knjizi je opisala sve grozne načine na koje su pacijenti mučeni.

Pacijenti su bili stalno ostavljani na hladnoći. Drhtali su i prosjačili za dodatnu odjeću koja im nikada nije dodijeljena. Osoblje je tuklo žene ukoliko ne bi poštovale naređena koja su im data. Neli takođe napominje da nijesu preduzete mjere radi zaštite žena. U slučaju požara, pacijenti bi gorjeli u svojim sobama, pošto niko ne bi došao da ih pusti napolje. A opasni pacijenti, umjesto dobijanja odgovarajuće njege, bili su vezani konopcima.

Takođe, Neli je napomenula da je hrana za pacijente bila očajna. Dobijali su hladan čaj i hljeb sa maslacem koji je bio nejestiv. Čak je u jednom trenutku u svojoj hrani pronašla pauka. Najgora stvar je bila što su pacijenti bili primorani da jedu tu hranu.

U svojoj knjizi Neli opisuje kako je bila prisiljena da skine odjeću ispred drugih žena, a potom da se okupa u izuzetno hladnoj vodi. "Moji zubi su se mučili, udovi su mi se tresli, a koža mi je postala plava od ledene vode. Odjednom sam dobila, jednu za drugom, tri kante ledeno hladne vode nad mojom glavom. Doživjela sam neko osjećanje kao da se davim dok su me vukli, guralu i tresli".

Pacijenti su takođe bili primorani da sede na klupama od šest do osam ujutru i to bez kretanja i razgovora. Nije im bilo dozvoljeno da čitaju, ili da pišu.

Ubrzo nakon izlaska iz ove ustanove, Neli je objavila knjigu u kojoj detaljno opisuje sva mučenja koja je preživjela unutra. Knjiga je brzo postala pravi hit i rezultirala je istragom sa velikom porotom. Neli je napisala da su ovakvi uslovi mogli dovesti do toga da svaka zdrava osoba brzo mentalno oboli. U knjizi Neli još piše: "Imam to zadovoljstvo, znajući da će se o nesrećnim ljudima bolje starati zbog mog rada".

(Nacionalna geografija)