[ Izvor: B92, Objavio: I. P. ]

KAO I LJUDI

I psi s godinama počinju da zaboravljaju

Najnovija ispitivanja pokazuju da gotovo sve bolesti koje su povezane s poremećajima ponašanja i s poremećajima ličnosti i komunikacije mogu da se jave i kod životinja, a naročito kod pasa koji su u direktnom kontaktu sa čovjekom, te bivaju izloženi gotovo istovjetnim vrstama stresa.

Nekad su oboljenja poput poremećaja ličnosti i drugih vidova mentalnih bolesti bila rezervisana samo za populaciju ljudi. Usljed postajanja govora kao metode komunikacije, bilo je veoma lako uočiti različite poremećaje u komunikaciji, a pomoću utvrđenog načina ponašanja s drugim ljudskim bićima čovjek je vrlo rano bio sposoban da prepozna i poremećaje ponašanja kod drugih ljudi. 

Međutim, napretkom nauke i povećanjem upotrebe ljekova počeli smo da zapažamo i promjene u ponašanju životinja koje su odudarale od uobičajenog.

Takođe, počeli smo da zapažamo i da određeni ljekovi koji su eksperimentalno davani životinjama takođe utiču na njihovo ponašanje na isti način kao i kod čovjeka.

Naravno, prvo polje ispitivanja bilo je polje straha. Davanjem ljekova koji su regulisali osjećaj straha kod čovjeka zapaženo je da potpuno isti efekat imaju i kod životinja. Tako se kasnije pokazalo istovjetno djelovanje antidepresiva i drugih medikamenata. Tada je uslijedilo logično pitanje: Kako je to moguće? Šta se dešava s osjećanjima životinja? Da li i oni sanjaju i imaju noćne more? Posjeduju li iste strahove? 

Pokazalo se da je na sva pitanja odgovor prost – DA. 

Jedno od najinteresantnijih polja ispitivanja jeste demencija koja je okarakterisana kao opšti izraz za propadanje mentalnih sposobnosti u takvoj mjeri da onemogućava svakodnevan normalan život.

Napretkom veterinarske nauke i njenim približavanjem medicini koja se primjenjuje kod ljudi, život kućnih ljubimaca značajno se produžio. Tako su veterinari u svojim praksama počeli da budu upozoravani od vlasnika na čudna ponašanja svojih ljubimaca i na promjene navika koje su do tada bile nepoznate.

Takve promjene su mogle da budu minimalne, suptilne, ali ponašanje je moglo da počne naglo da se mijenja. Pogotvo pri naglim promjenama koje nijesu bile izazavane vidljivim razlozima, opravdano se sumnjalo da dolazi do promjena u obrascima ponašanja koji nisu uslovljeni promjenama u spoljnoj sredini (okruženju). Odgovor je morao biti pronađen na drugoj strani. U promjenama moždanih aktivnosti.

Mnogi vlasnici su primijetili da njihovi psi tokom vremena, a pogotovu ako prelaze starost od deset godina, počinju duže da spavaju, teže se bude i nervozniji su kad se probude. Ne žele da izlaze napolje ujutro ili po lošem vremenu, i mogu i pokazati i agresivnost pri insistiranju vlasnika na pređašnjim navikama.

Slično ponašanje se može zapaziti i kod starijih ljudi, i smatra se da ukazuje na početak demencije kad je jedan od osnovnih simptoma sporije prilagađavanje mozga na novonastale situacije. Kao i stariji ljudi, i psi mogu promijeneti ponašanje, pa je tako zapaženo da polako zamjenjuju dan za noć. Noću manje spavaju, više vremena provode u besciljnom lutanju kroz stan, ubrzanije dišu i pokazuju veću osjetljivost na zvuke. Čak i na neke zvuke na koje ranije nijesu reagovali, u starijim godinama počinju da reaguju, pa čak i da pokazuju strah .

Ovakvi premećaji, osim ako nijesu izazvani nekim oboljenjima, nazivaju se kongnitivnom disfunkcijom kod pasa (canine cognitive dysfunction − CCD) što je po dijagnozi istovjetno s demencijom kod ljudi.